Izgrađivanje kulturnog ponašanja kod djece

0
558

[heading size=”7”]Vrlo je važno da što ranije damo djetetu pojam o nužnom i jedinstvenom kulturnom ponašanju na javnom mjestu i u kući, inače će ono shvatiti da se u gostima treba pretvarati, glumiti ulogu kulturnog i dobrog djeteta, a da kod kuće to nije obavezno[/heading] Većina roditelja se vjerovatno stiđela što se njihovo dijete nije znalo ponašati na javnom mjestu kao, primjera radi, ne pozdravlja starije, ne zna se obra­titi molbom ili zahtjevom, uzima stvari bez pitanja, sjedi za stolom sa odraslima, upada u riječ starijima i slične neugodne situacije. Ogorčeni ovim ponašanjem i postupcima, roditelji kore dijete govoreći mu: “Mi smo ti govorili kako treba da se ponašaš u gostima, a ti radiš sve po svom”.

Nesumnjivo smo u zabludi ako mislimo da je ova opomena dovoljna da bi dijete steklo ovu ili onu naviku. Riječima možemo samo podsjetiti dijete na naviku ako je ona stvarno u životu i iskustvu djeteta, ali je jednom riječju ne možemo stvoriti.

Neki misle da je dovoljno jednom-dvaput kod kuće podučiti dijete pravilima učtivosti, pa će ono postati učtivo. Ustanov­ljeno je da to nije moguće. U kulturnom ponašanju treba dijete vježbati stalno, sistematski, a ne od slučaja, kada, da tako kažemo, i roditelji i djeca idu u goste, pozorište, šetaju gradom. Zato je vrlo važno da što ranije damo djetetu pojam o nužnom i jedinstvenom kulturnom ponašanju na javnom mjestu i u kući, inače će ono shvatiti da se u gostima treba pretvarati, glumiti ulogu kulturnog i dobrog djeteta, a da kod kuće to nije obavezno.

Pojam kulture je veoma širok. Mi ovdje govorimo o navikama djeteta na elementarnu učtivost, koja je jedna od nužnih kvaliteta kulturnog ponašanja. Dijete treba učiti kako će postupiti u ovom ili onom slučaju. U porodici se dijete može obraćati roditeljima sa “ti”, ali pri obraćanju drugim ljudima to je nedopustivo. Pokažite djetetu kako da pozdravlja, da se zahvaljuje, da traži i da to treba da čini u svakom slučaju. Zahti­jevajte od djece da u autobusu, bolnici, prodavnici i drugim mjes­tima starijim ljudima, odnsno pomognu ako vide da im je njihova pomoć potrebna. Takođe, pratite da li se djeca izvinjavaju ako slučajno učine nešto što ne treba.

Ne treba zaboraviti da u vaspitanju treba iskoristiti svaku priliku za učvršćivanje navike kulturnog ponašanja. Da li ste poka­zali svojoj djeci kako treba izaći pred gosta i pozvati ga da uđe u sobu, kako treba ugostiti voćem, kolačima, kako mu treba dati čašu vode? Neki roditelji ne pridaju ovome neki značaj, ali u vaspi­tanju, kao što je poznato, nema sitnica. Ako tražimo od djeteta da se pravilno ponaša, potrebno mu je što je moguće ranije poka­zati smisao i značaj takvog ponašanja.

Objasniti mu:

• zašto je potrebnopomoći starijim licima kada vidimo da imje našapomoć neophodna

• zašto treba ustati kadagost uđe u kuću iprvigapozdraviti

• zašto nije učtivo umiješati se u razgovor odraslih, ako ti se ne obraćaju

• zašto ne valja glasno razgovarati, vikati, galamiti

• zašto nije lijepo smijati se nad čovjekom kojije slučajno pao….

Ove i mnoge slične situacije treba objasniti djetetu. Ako dijete shvati smisao pravilnog postupanja, efektivnije će teći proces obrazovanja navika kulturnog ponašanja.

Proces vaspitanja kulturnih navika odvija se najuspješnije ako su i sami roditelji primjereni. I ovdje je najvažniji uslov vaspi­tanja lični primjer roditelja. Djeca treba da budu očevici besprekornogponašanja roditelja za stolom, na ulici, na javnom mjestu. Zato je vrlo važno da je još od najmlađih godina oko djeteta sazdana prirodna atmosfera. U ovakvim uslovima obrazo­vanja navika učtivosti će teći uspješno. Ako roditelji budu zahtije­vali da se dijete kulturno ponaša, a sami ne budu davali dobar primjer, teško da će išta vrednije postići. Kulturne navike, koje se obrazuju pod uticajem dječijeg vrtića i škole, biće razrušene ako ne naiđu na sistematsku podršku u porodici.

 

Priredila: Dragana Marković, spec, predškolske pedagogije