Kako postaviti dijagnozu gnojnog hidradenitisa?

0
142

Dr Štilet Predrag, spec. dermatovenerolog

Ordinacija Dr Štilet

 

Postavljanje kliničke dijagnoze gnojnog hidradenitisa zasniva se na kriterijima koji su 2006. godine dogovoreni u Dessau, na prvom internacionalnom kongresu o gnojnom hidradenitisu. Ta definicija opisuje leziju, njenu topografiju (lokalizaciju) i istoriju same bolesti.

Da bi se postavila klinička dijagnoza, moraju biti zadovoljena 3 kriterija:

  • Tipične lezije, a to su: nodusi (čvorići), apscesi, sinusni kanalići, drenažne fistule i ožiljci;
  • Promjene se trebaju javiti na jednom ili više predilekcionih mjesta kao što su: pazusi, submamarna ili intermamarna regija, prepone, perianalna regija;
  • Hronicitet promjena i sklonost recidivu je podatak koji dobijamo iz istorije bolesti.

Ukratko, ako se bolesnik žali na dugogodišnju ponavljajajuću bolest pojave bolnih čvorića i apscesa na predilekcionim mjestima, senzitivnost za postavljanje kliničke dijagnoze iznosi 90% a specifičnost 97%.

Indexi i klasifikacija

Od 1989. godine postoji tzv. Hurley-eva klasifikacija bolesti i ona se najčešće koristi za procjenu težine oboljenja. Razlikujemo Hurley stadij I, II, i III. Ona je prije svega nastala za kliničku procjenu područja koje će se hirurški tretirati, a u praksi se najčešće koristi za potvrdu dijagnoze i odluku za uvođenje nehirurške ili hirurške terapije.

Postoji takođe i tzv. Sartoriusova klasifikacija koja je detaljnija i dinamičnija. Sastoji se po principu brojanja lezija, uključujući ožiljke i pustule na tri lokalizacije: aksilarno, ingvinalno i glutealno.

S obzirom da gnojni hidradenitis predstavlja oboljenje koje izaziva jak bol i stvaranje neugodnog mirisa i gnojnog iscjedka iz promjena, bolest ima snažan uticaj na kvalitet života oboljelih, s najvišim skorovima težine bolesti u odnosu na sva ostala oboljenja kože.

Samoprocjena od strane bolesnika ima značajno mjesto za dodatno određivanje težine oboljenja. VAS skala (Visual Analogue Pain Scale) se koristi za procjenu boli i svrbeža. Gnojni hidradenitis je značajno povezan i sa depresijom pa se nerijetko koristi i Beck depression Investory upitnik. Za procjenu kvaliteta života od velike koristi je Dermatology Life Quality index (DLQI).

Bolesnike sa gnojnim hidradenitisom zahvalno je fotografisati kako bi se promjene mogle lakše pratiti i opisivati. Iako zapaljenski parametri kao što su C reaktivni protein i nivo leukocita, nisu patognomonični za postavljanje dijagnoze, mogu nam poslužiti dodatno za praćenje aktivnosti bolesti.

Na kraju, spomenuti ćemo još jedan skor koji se češće primjenjuje u kliničkim istraživanjima,  a to je PGA (Physician Global Assessment) ili Globalna procjena ljekara koja definiše šest faza:

  1. Bez bolesti: Nema upalnih ili neupalnih čvorova;
  2. Minimalno: Samo prisustvo neupalnih čvorova;
  3. Blago: Manje od pet upalnih čvorova ili jednog apscesa ili drenažne fistule i nema upalnih čvorova;
  4. Umjereno: Manje od pet upalnih čvorova ili jednog apscesa ili drenažne fistule i jedan ili više upalnih čvorova ili 2-5 apscesa ili drenažnih fistula i manje od 10 upalnih čvorova;
  5. Teško: dva do pet apscesa ili drenažnih fistula i 10 ili više upalnih čvorova;
  6. Vrlo ozbiljno: Više od pet apscesa ili drenažnih fistula.

Gnojni hidradenitis nije rijetko oboljenje ali zbog svojih specifičnosti u kliničkom prezentiranju i u nedostatku specifičnih dijagnostičkih testova, prepoznata je potreba za senzitivnim, efikasnim i manje zahtjevnim načinima za mjerenje težine bolesti, što je osnova za uspostavljanje usmjerenog liječenja i praćenje efikasnosti terapije.