Kombinovana terapija u liječenju hipertenzije

0
274

[heading size=”6”]U hotelu „Podgorica”, u glavnom gradu Crne Gore, 10. marta ove godine, pod pokroviteljstvom farmaceutske kuće Sanofi aventis, bio je organizovan stručni kardiološki sastanak. U svojstvu predavača nastupile su prof. dr Zorana Vasiljević, iz Kliničkog centra Srbije, i prof. dr Aneta Bošković, iz Kliničkog centra Crne Gore. Pored neophodnih zdrastveno-naučnih informacija koje su tog dana bile prezentirane, kvalitetnim izlaganjima upotpunjena je još jedna dimenzija – visok stepen aktuelnosti teme.[/heading] Na sastanku realizovanom u orga­nizaciji Sanofi aventisa, 10. marta tekuće godine, prof. dr Zorana Vasiljević, ljekar Kliničkog centra Srbije, izlagala je na temu Liječenje hipertenzije u sklopu globalnog kardiovaskularnog rizika – kombinovana terapija kao najbolja terapijska opcija. Ona je uspješno predočila brojne prednosti ove tera­pije, koju njen stručni tim ljekara sprovodi u cilju liječenja, te nimalo bezazlene opasnosti, tj. bolesti koja u današnje vrijeme prijeteći zauzi­ma maha.

Podsjetivši da je hipertenzija problem koji značajno opterećuje zdravstvene sisteme ekonomski veoma razvijenih zemalja, dr Zo­rana Vasiljević istakla je kombinovanu terapiju kao primjer „najbolje terapijske opcije” u liječenju ove bolesti. U cilju donošenja pravilne odluke o liječenju, veoma je važno sprovesti klasifikaciju ovih poremećaja. – To podrazumi­jeva klasifikaciju hipertenzije koja mora oba­vezno da ima u sebi i kalsiikaciju globalnog faktora rizika svakog pacijenta pojedinačno, tako da se prva granica može posmatrati sa najvećim stepenom rizika, jer se jedino tako smatra da je terapija uspjela – objasnila je dr Vasiljević.

Tokom predavanja naglašen je značaj praćenja cijelog kompleksa simptoma bolesti kod pacijenata, obično udruženog sa povi­šenim nivoom krvnog pritiska. To znači da liječenje hipertenzije ne smije da podrazumijeva samo regulaciju krvnog pritiska, jer je tu riječ tek o vrhu ledenog brijega. Ljekar treba da povede računa o faktorima rizika za dobijanje kardiovaskularnog oboljenja: postojanju dijabetesne bolesti, sklonosti ka pušenju duvanskih proizvoda, niskom nivou HDL holesterola, postojanju metaboličkog sindroma ili oštećenja organa i sl. Naveden je niz podataka dobijenih u značajnim studijama koji ukazuju na prirodu rizika ka obolijevanju od kardiovaskularnih bolesti. Prema njima, povećan sistolni pritisak od 170/180 nosi jednogodišnji rizik od obolije­vanja kod 3% posmatrane populacije, povećan nivo holesterola, udružen sa pušačkim stažom, nosi rizik od 12%, a ako se ovim faktorima doda i nizak nivo HDL holesterola, opasnost od obolijevanja povećava se na 18%. Kod osoba koje su bile izložene infarktu ustanovljen je rizik od mortaliteta u 19% , a kod osoba koje boluju dijabetes, registrovan je čak i veći rizik od umiranja – 20%. Povećan sistolni pritisak, veći od 120 : 80, prateći je efekat kod čak 96% ukupne populacije oboljelih od dijabetesa. -Ako djelujemo samo na pritisak, mi smanju­jemo za 4% globalni rizik; ako djelujemo samo na holesterol – za 7%; ako djelujemo i na priti­sak i na holesterol, smanjujemo za duplo njegov rizik. Znači, kada dođe pacijent sa povišenim pritiskom, mi moramo da uzmemo i sve ostale podatke o drugim njegovim obo­ljenjima – navela je dr Vasiljević.

U svojstvu predsjednice Udru­ženja kardiologa Srbije, prof. dr Zorana Vasiljević obavijestila je prisutne pred­stavnike kardiološke branše o radu te organizacije. Istakla je značaj i pozvala prisutne kolege na učešće u održavanju 10-og sastanka kardiologa čija će tema biti teška srčana insuicijencija, a koji treba da bude održan 17. aprila u beogradskom hotelu Hajat. Drugi važan događaj predstavlja Kongres kardiologa. Kongres se realizuje jedanput u toku dvije godine, a ove godine će biti održan od 28. oktobra do 1. novembra. Učešće na jednom takvom skupu nosi značajan beneit u obogaćivanju znanja i vještina, što znači da ne bi bilo zgoreg prisustvo­vati i poslušati savjete profesionalaca.

Kombinovana terapija u stvari pred­stavlja terapijski pristup u vidu istovremene primjene različitih vrsta lijekova. U liječenju kardiovaskularnih oboljenja uobičajeno je kombinovanje 6 vrsta lijekova. Kombinovanje ACI inhibitora i kalcijumskih antagonista pre­dstavlja terapijski pristup čija se primjena tek u novije vrijeme počela popularisati i kod nas. Efekti njihove primjene ogledaju se u sman­jenju broja doza lijeka, time i povećanju komfornosti života oboljele osobe, sinergičkom dejstvu u smanjenju rizika od dobijanja ko­ronarne i cerebrovaskularne bolesti, redukciji neželjenih dejstava lijeka, a preporuka je i da u doziranju treba ići ka nižim količinama kombinovane terapije. Ovo su, svakako, razlozi zbog kojih se ističe da je ovdje riječ o idealnom tipu terapije.

Izlaganjem prof. dr Anete Bošković, koje je imalo za temu Novi ključ uspjeha u liječenju arterijske hipertenzije – fiksna kom­binacija u fokusu, dobili smo nova saznanja koja se odnose na prirodu fiksne kombinovane terapije ramiprila (ACE inhibitora) i felodipina (kalcijumskog antagonista). Navodeći da se tradicija kardiološkog liječenja kombinovanim pristupom u crnogorskom zdravstvu zasniva na upotrebi beta-blokatora i diuretika, dr Bošković je objasnila da kombinovanje ACE inhibitora i kalcijumskih antagonista u stvari predstavlja prvi oblik primjene iksne terapije u našem zdravstvu. Ovim se obezbjeđuje protektivni uticaj na renalne i kardiološke funkcije organizma, smanjenje hipertroije lijeve ko­more srca, redukcija broja doziranja lijeka, arterijska vazodilatacija i uklanjanje sličnih posljedica oboljenja.

– Kada se analizira prisustvo različitih faktora rizika u populaciji osoba koje su preminule, utvrđeno je da je arterijska hipertenzija najčešće bila prisutna u odnosu na druge faktore, kao što je: pušenje, hiperholesterolemija, promjena tjelesne težine, izička neaktivnost, konzumiranje alkohola i drugo -navela je između ostalog dr Bošković. Arteri­jska hipertenzija, kako je ovom prilikom nave­deno, odgovorna je za 62% slučajeva nastanka cerebrovaskularnog insulta, za 49% slučajeva infarkta miokarda, a konstatuje se i kod prosječno 7 miliona ljudi koji naprasno umru. Studije pokazuju da prosječno oko 60% pacije­nata zahtijeva kombinovani terapijski pristup u liječenju. U poređenju sa efektom placeba ili monoterapije, posebno je naglašen efekat smanjene potrebe čestog doziranja lijeka, kao i dejstva neželjenih efekata lijeka od kojih je najprisutnija glavobolja, ali značajno izbjeg­nuta pojava prekapilarne vazodilatacije i pojava edema.

Problem niskog procenta ostvarene terapijske kontrole bolesti, koji se odnosi na oko 40% populacije oboljelih, predstavlja, prema ocjeni dr Bošković, zabrinjavajuću okol­nost. Terapiju, poruka je sa ovog veoma koris­nog skupa, treba ciljano sprovoditi i donijeti ljekarsku odluku o adekvatnom vidu liječenja vodeći računa o individualnosti svakog pojedi­načnog pacijenta. Ne manje važan, jeste jasan, strpljiv i veoma obazriv pristup u posmatranju zdravstvenog stanja pacijenta.