Komplikacije šecerne bolesti

0
484

U stanjima srednje teške, pa i blage hipoglikemije, bolesnici često prave grešku pri uzimanju hrane ili napitaka. U strahu koji prati hipoglikemiju, pretjeraju sa unosom ugljenih hidrata, što dovodi do skokova glikemije, tzv. postprandijalnih hiperglikemija. Ovo se mora izbjeći samokontrolom glikemije u momentu kada znaci hipoglikemije slabe.

Teška hipoglikemija nastaje ako se prethodna hipog­likemija ne liječi brzo i pravilno. Karakterišu je poremećaj svijesti (od somnolencije – pospanosti, do sopora – dubokog sna), gubitak svijesti (koma), grčevi (konvulzije). Bolesnik nije u stanju da sam sebi pomogne kada se razviju ovi simptomi. Zato je veoma važno da svaki bolesnik nosi oznaku koja će pokazati drugima da ima dijabetes.

U stanju teške hipoglikemije, oboljelom pomoć pruža drugo lice. Zato je veoma važno da i oboljeli i član najuže porodice nauče šta treba da rade u toj situaciji. U stanjima teške hipog­likemije, praćene konvulzijama, gubitkom svijesti i komom, daje se injekcija glukagona.

Glukagon je hormon koji dat u vidu injekcije brzo dovodi do porasta glikemije. Svaki bolesnik sa šećernom bolešću koji se nalazi na insulinskoj terapiji treba da nosi sa sobom pakovanje u kojem se nalazi glukagon u prahu, odgovarajući rastvarač i brizgalica. Glukagonska injekcija za hitnu upotrebu dolazi u speci­jalnom pakovanju – glukagon u obliku praha i brizgalica (špric) sa iglom i tečnošću za rastvaranje . Injekcija glukagona daje se na isti način i na ista mjesta gdje i injekcija insulina. Nema opasnosti od predoziranja glukagonom! Poslije davanja ovog hormona, odmah zvati ljekara!

Ako se bolesnik ne vraća svijesti, poslije 20 minuta dati još jednu injekciju glukagona, na isti način i u istoj dozi. Shvatiti da je stanje veoma kritično i da se bolesnik mora odmah prebaciti u bolnicu.

 

Piše: prof, dr sci. med. Božidar M. Bojović