U posljednjih nekoliko godina sve više se govori i piše o značaju vitamina D za ljudsko zdravlje. Nove studije o ovom vitaminu potvrđuju njegovu ulogu u jačanju imunog sistema i zaštiti od mnogih bolesti. U prošlosti se objašnjavanje njegove uloge svodilo na sintezu koštanog tkiva, dok nove studije pokazuju važnu ulogu u jačanju imuniteta, prevenciji kancera, (raka dojke, jajnika, prostate i kolona), srčanih oboljenja, infekcija disajnih organa, autoimunih bolesti (dijabetes, reumatoidni artritis, múltipla skleroza, Kronova bolest), prevenciji bolesti nervnog sistema (depresija, Alchajmerova bolest, demencija).
Neki od nevjerovatnijih statističkih podataka ukazuju da je kod žena kod kojih je dijagnostikovan rak dojke smrtnost od te bolesti veća za 75% u grupi koja je imala nizak nivo vitamina D, za razliku od grupe žena sa optimalnim nivoom ovog vitamina u krvi. Metastaziranje je bilo za čak 94 posto učestalije u grupi sa niskim vrijednostima vitamina D.
Faktor koji izdvaja ovaj vitamin u odnosu na druge nutrijente jeste da se njegovi receptori nalaze gotovo u svim ćelijama i tkivima organizma, što ukazuje da je njegova optimalna koncentracija u krvi važna za praktično sva tkiva i organe, a samim tim i sve funkcije organizma. Logično je da supstanca koju samostalno stvaramo u organizmu (i ne zavisimo samo od unosa spolja) mora biti značajna za održavanje sveukupnog fizičkog i mentalnog zdravlja.
Sunčanje je najbolji i najprirodniji način za optimizaciju nivoa vitamina D u krvi. Vitamin D se proizvodi u koži, pod uticajem Sunčevih ultravioletnih zraka, i konvertuje se od derivata holesterola u vitamina D. On se iz kože apsorbuje u unutrašnjost organizma, za šta je potrebno oko 48 h. Nova istraživanja pokazuju da se on stvara u lojnim žlijezdama, što ima smisla s obzirom na to da je ovo slučaj i kod životinja i da se vitamin D rastvara u masnoći koja je potrebna za njegovu apsorpciju.
Interesantan je podatak da kod mnogih ljudi koji su boravili na moru i sunčali se nekoliko sedmica, nivo vitamina D i dalje ima nisku vrijednost u krvi – i ispod optimalnog nivoa (oko 50ng/ml i više). Jedan od najčešćih razloga tome sastoji se u upotrebi preparata za sunčanje koji blokiraju UV zrake neophodne za sintezu vitamina D. Iako je potrebno zaštititi kožu u prvim danima izloženosti suncu, da ne bi dobili opekotine, upotreba krema visokih zaštitnih faktora onemogućiće sintezu vitamina D. Stoga je bolje kožu postepeno izlagati Sunčevim zracima, dok ne stekne dovoljno pigmenta za duže izlaganje.
Prirodni preparati za sunčanje, bez toksičnih hemikalija, s kantarionom, lavandom i alojom, mogu pomoći u njezi kože, a pravilna ishrana bogata svježim voćem i povrćem, naročito pigmentima kao što su likopen (paradajz) i betakarotin (kajsija, šargarepa) doprinosi jačanju pigmenta melanina u koži i tome da ona brže potamni ali i da ne izgori.
Tuširanje nakon sunčanja, uz sapunanje čitave površine tijela, ispraće vitamin D iz kože. Da biste ovo spriječili, koristite sapun na djelovima tijela gdje se bakterije duže zadržavaju: kao dio oko prepona i ispod pazuha, a ostale djelove kože samo istuširajte vodom. Iako društveno neprihvaćeno u vezi sa opsesijom modernog čovjeka fizičkim izgledom i higijenom, suzdržavanje od tuširanja nakon sunčanja i kupanja u slanoj vodi ima terapeutski efekat. Ne samo da se omogućava apsorpcija vitamina D, već se vrši i unos minerala iz morske vode.
Morska voda je bogata mikronutrijentima važnim za održavanje zdravlja. Neki od njih, usljed zloupotrebe pesticida i ispošćavanja zemljišta, nisu prisutni u tlu, a samim tim ni u hrani, te je morska voda njihov značajan izvor. Prije nekoliko godina naišla sam na podatak da je crnogorski dio Jadranskog mora bogatiji jodom od drugih slanih voda, što ga čini blagotvornim za pravilan rad štitne žlijezde i regulisanje metabolizma.
Ljeto je stiglo. Iskoristite blagodeti našeg mora i sunca. Učiniće vas ne samo preplanulim i ljepšim, već i zdravijim.
Piše: dr Snežana Tomić, homeopat
