U prezentaciji dr Marine Roganović, skrenuta je pažnja na kategorije zavisnika od alkohola prema polnoj i starosnoj strukturi. Ona je kazala da se kroz dugogodišnje iskustvo u radu sa osobama zavisnim od alkohola, stiče utisak da su među alkoholičarima najbrojniji odrasli muškarci, te da se i u dijagnostičkom i terapijskom smislu najviše pažnje posvećuje ovoj uzrasnoj i polnoj grupi, a marginalizuje se značaj ovog problema kod mladih, žena i starih. Ono što je zajedničko svim zavisnicima od alkohola je to da konzumenti imaju niži nivo samopoštovanja, slabiju kontrolu ponašanja, viši nivo anksioznosti i nizak prag tolerancije na frustracije.
Kada su u pitanju mlade osobe koje konzumiraju alkohol, ona je objasnila da su ovi pojedinci skloniji konzumiranju i drugih psihoaktivnih supstanci (PAS), antisocijalnom ponašanju, krađi i prevari te neradu i delikvenciji, sa manjkom pažnje usmjerene ka obrazovanju. Među faktore rizika za pojavu alkoholizma kod mladih ona je navela alkoholizam roditelja, poremećaje ponašanja, socijalne faktore, delikvenciju, neuropsihološki deficit, razvojni period adolescencije, ali i nedovoljnu informisanost o bolestima zavisnosti, dostupnost alkohola i nedostatak restriktivnih mjera ograničenja. Presudnu ulogu u nastajanju alkoholizma kod mladih igraju, kako je objasnila, period adolescencije, porodica, grupa vršnjaka i šira socijalna sredina.
Zbog opšteg produženja ljudskog životnog vijeka, sve više je i starih ljudi koji piju. Ova starosna grupa, usljed smanjene socijalne kontrole i zbog toga što su u penziji, teža je za dijagnostiku, objasnila je dr Roganović. Stariji ljudi su osjetljivi na uticaj alkohola, a u ovom životnom periodu često su usamljeni, osiromašeni i podložniji stresu. Alkoholizam je prisutan i kod javnih ličnosti – političara, ljekara, profesora, privrednika, umjetnika, sportista, estradnih zvijezda, novinara, koji su zbog specifičnosti posla izloženi sudu javnosti i stalnom psihološkom pritisku, pa ih alkohol „opušta” sve do pojave zavisnosti, kazala je ona. Alkoholizam kod žena predstavlja poseban socijalno-medicinski problem s obzirom na njihovu biološku ulogu i uloge koju one imaju u porodici i društvu. Kliničkim istraživanjima je potvrđeno da je organizam žene osjetljiviji na toksično dejstvo alkohola nego organizam muškarca, a posebno je važno istaći, kako je navela, da trudne žene ili žene koje planiraju trudnoću ne smiju da konzumiraju alkoholna pića, ni u količini od jedne čašice.
Budući da je terapija alkoholizma komplikovana, ozbiljan multidisciplinarni pristup kao i istrajnost i upornost pacijenta i terapeuta je neophodan, objasnila je dr Roganović.
– Kada je riječ o liječenju alkoholizma i poremećaja povezanih sa alkoholom, prednost uvijek treba dati vanhospitalnim i poluhospitalnim vidovima liječenja. Hospitalni tretman treba da bude „rezervna” i posljednja solucija, u slučaju kad prethodni oblici liječenja ne daju rezultate. Bolnički tretman, osim visoke ekonomske cijene, može da prouzrokuje „psihijatrizaciju” i razvoj hospitalizma, kao i da pasivizira, ne samo pacijenta nego i članove njegovih porodica – istaknuto je u prezentaciji.
Stoga se, kako je kazala, borba protiv ove kompleksne bolesti u Crnoj Gori, gdje je navika konzumiranja alkohola i dalje vrlo prisutna, mora podići na viši nivo. Jedna od karika u lancu borbe protiv alkoholizma, ako ne i najvažnija, je rano prepoznavanje osoba sa ovim poremećajem, kako bi se na vrijeme moglo reagovati i spriječiti da bolest uhvati maha, i pojedinca učini disfunkcionalnim. Dr Roganović je u zaključku predavanja istakla da je cilj uvođenja ovog programa da izabranim ljekarima, koji su prvi u kontaktu sa osobama koje su u riziku, obezbijedi najjednostavnije instrumente za prepoznavnje rizičnog ponašanja i da pruži osnovna znanja na temu alkoholizma.
Add comment