Malokluzije

0
462

Malokluzije su stanja pri kojima postoje odstupanja od normalnog odnosa jednog/ih zuba prema drugim u istom zubnom luku, kao i prema zubima suprotnog luka. U mno­gim slučajevima teško je odrediti da li jedna malokluzija pripada ekstremnim varijacijama normalnih stanja ili nepra­vilnostima u razviću. Prema današnjoj klasifikaciji, sve malo­kluzije se mogu podijeliti u nekoliko grupa, i to:

• Nepravilnosti pojedinih zuba,

• Nepravilnosti zubnih lukova,

• Sagitalne nepravilnosti u okluziji,

• Transferzalne nepravilnosti u okluziji,

• Vertikalne nepravilnosti u okluziji.

PREVENCIJA MALOKLUZIJA

Prevencija malokluzija podrazumijeva sve one aktiv­nosti kojima bi spriječili nastanak istih i one počinju još od rane mladosti. Mjere prevencije koje se sprovode do 3. godine starosti odnose se prije svega na pravilno uzimanje hrane. Hrana treba da bude raznovrsnija nego kod odojčeta i treba da omogući sve što je potrebno organizmu u razvoju, tj. oko 100 različitih činilaca (oko 20-ak vitamina i minerala, 23 amino-kisjeline, 10-ak masnih kisjelina i isto toliko šećera). U ovom periodu neophodno je unositi i proteine životinjskog porijekla.

Laganim nicanjem mliječnih zuba i hrana treba da bude sve tvrđa. Nicanjem mliječnih molara (između 12-og i 18-og mjeseca) dijete već treba da žvaće. U tom periodu re­fleks sisanja treba zamijeniti refleksom žvakanja. Pravilno žvakanje ima višestruku ulogu. Doprinosi pravilnom razvoju vilica, uspostavljanju pravilnih međuviličnih odnosa a pove­ćava otpornost zuba na karijes. Pored ovih opštih mjera u ovom periodu treba preduzeti i uže preventivne mjere. Kada govorimo o ovim mjerama, prije svega mislimo na prevenciju nastanka loših navika. Tu razlikujemo:

• Prevenciju navike sisanja,

• Prevenciju navike disanja na nos i

• Prevenciju preranog gubitka zuba.

Kada se i govori o lošim navikama, uvijek se prvo pomisli na sisanje prsta, varalice, usne, jezika, dekice i drugih predmeta. U većini slučajeva navika se gubi u 2. ili 3. godini života, mada može biti održana sve do školskog uzrasta, pa i duže. Od posljedica održane navike sisanja najčešće se javlja otvoreni zagrižaj. Upravo zbog toga ovakve loše navike treba spriječiti u samom nastanku. Za tako nešto pojedini autori predlažu radikalne mjere (imobilizacija ručnog zgloba). Me­đutim, to može biti štetno ne samo za psihički razvoj djeteta, već se mogu razviti i neke sekundarne loše navike. Upravo zbog toga ovakve metode nisu preporučljive. Danas se smatra da prvo treba utvrditi uzrok navike, a potom ga odstraniti. U nekim slučajevima se dobrim pokazuje duže aktivno pos­većivanje pažnje djetetu, tj. duži kontakt sa djetetom.

Disanje kroz nos predstavlja refleksnu funkciju. Preduslov za to jeste prohodnost nosnih puteva. Ovaj tip disanja predstavlja veoma važan faktor za normalan rast i razvoj lica, pa je samim tim veoma važno da se onemoguće svi faktori koji bi doveli do nastanka navike disanja na usta. Ni novo­rođenče ni odojče ne mogu disati kroz usta. U tom razvo­jnom periodu visok anatomski položaj grkljana zatvara disajni put kroz usta. Zbog toga bi bilo koje oticanje nosne sluznice dovelo do stanja opasnog po život djeteta.

Disanje na usta često je posljedica opstrukcija u nos­nim putevima. Zbog toga se prevencija uglavnom odnosi na prevenciju nastanka kijavica i zapaljenja srednjeg uha koja rezultiraju neprohodnošću nosnih puteva.

Pod preventivnim gubitkom zuba podrazumijeva se svaki izvađen mliječni zub iza kojeg zub nasljednik ne izraste za 6 mjeseci. Kada je riječ o stalnim zubima, može se slo­bodno kazati da je svaki njihov gubitak prijevremen. Najčešći uzrok gubitka zuba kod djece jesu karijes i njegove komp­likacije. Takođe, veliki problem predstavlja vjerovanje da mliječne zube ne treba čuvati „jer će se ionako zamijeniti stalnim”. Ovakvo vjerovanje dovodi do toga da roditelji zapo­stavljaju njegu mliječnih zuba svoje djece, što dovodi do njihovog preranog gubitka. Svaki mliječni zub ima ulogu u razvoju vilice kao i u razvoju normalnog odnosa gornje i donje vilice. Zbog toga se prevencija prije svega odnosi na sprečavanje nastanka karijesa kao i rano liječenje već nastalog. Ukoliko je već došlo do preranog gubitka zuba, onda se prevencija odnosi na čuvanje prostora za zub koji će ga zami­jeniti. Ovo se postiže specijalnim ortodontskim aparatima (čuvari prostora).

Prevencija u širem smislu prije svega obuhvata li­ječenje prvih simptoma nepravilnog razvoja vilica. Sprovođenjem određenih vježbi kao i upotrebom nekih jednos­tavnih aparata, nastali poremećaji se, uz pomoć potencijala rasta i razvoja, ispravljaju.

MEHANIZAM ISPRAVLJANJA ZUBA

Mehanizam ispravljanja zuba zasniva se na mogućno­stima pomjeranja zuba ortodontskim aparatima, bez štetnih posljedica po zub i, prije svega, mogućnosti kosti da se prilagođava uticajima raznih sila tj. da na pritisak reaguje raz­gradnjom a na vuču stvaranjem nove kosti.