Pomjeranje zuba se dešava tokom cijelog života: nicanjem se zubi pomjeraju kroz viličnu kost; trošenje zubnih krunica dovodi do njihovog stalnog nicanja iz alveole; vremenom kontaktne tačke između zuba, zbog abrazije, postaju kontaktne površine, zbog čega se zubi neprekidno pomjeraju; rani gubitak mliječnih i stalnih zuba praćen je spontanim pomjeranjem susjednih zuba prema praznom prostoru. Kako se zubi spontano pomjeraju tako se sa njima seli i zubna čašica.
Treba naglasiti da je životno doba pacijenta tokom kog se mogu izvršiti ortodontska pomjeranja, skoro neograničeno. Dozirane sile prouzrokuju pomjeranje zuba i poslije 30-te, pa i 40-te godine života. No, kako ortodontsko liječenje u cjelini, tako i pomjeranje zuba, brže je i uspješnije, a postignuti rezultati stabilniji, ako se terapija obavlja u mlađim uzrastima. Kod odraslih osoba, reakcije tkiva na ortodontske sile nešto su usporenije, tako da su pomjeranja zuba sporija.
Najveći broj ortodontskih aparata za liječenje malokluzija zasnovan je na dejstvu mehaničkih sila. Zbog toga se dejstvo sila mora brižljivo prilagoditi mogućnostima potpornih tkiva, jer bi u suprotnom došlo do njihovog oštećenja.
Pored mnogobrojnih faktora koji se moraju uzeti u obzir, prilikom planiranja ortodontske terapije najveći uticaj ima, prije svega, životno doba pacijenta.
Svi ortodontski aparati (fiksni i mobilni) „rade” na istom principu. Upotrebom blage sile (i to u vidu guranja i povlačenja), djelovi ovih aparata djeluju na zube i njihove alveole (čašice). Tim laganim pritiskom dešavaju se dvije stvari. Na strani gdje je usmjeren pritisak dolazi do aktivacije ćelija koje razaraju kost. U isto vrijeme, na suprotnoj strani se aktiviraju ćelije koje stvaraju novu kost. Na taj način cijela alveola „putuje” noseći sa sobom i sam zub. Na ovaj način je moguće pomjerati sve zube.
Mobilni ili pokretni pločasti ortodontski aparati predstavljaju najčeši vid ortodontskih pomagala kod pacijenata. Ovi aparati su u velikom procentu efikasni za ispravljanje gotovo svih vrsta malokluzija, dok je postupak njihove izrade relativno jednostavan i ne predstavlja veliko opterećenje za pacijenta. Kako su pacijenti kojima se rade ovakve vrste aparata, upravo djeca, ova činjenica je veoma značajna jer se time sprečava odbojnost djeteta prema primjeni ovog metoda liječenja.
Treba naglasiti da su, ne samo proces izrade već i samo nošenje ovih proteza, apsolutno bezbolni. U suprotnom, ukoliko se pri nošenju aparata dijete požali na bol, to je znak da je pritisak aktivnih elemenata na zube preveliki.
Pokretni pločasti aparati pomjeraju zube vršeći pritisak na krune zuba. Oni to ostvaruju preko svojih aktivnih elemenata (kukice, opruge, zavrtnji itd.). Neki od tih elemenata djeluju automatski (kukice i opruge), dok neke treba aktivirati (zavrtanj). Ovi ortodontski aparati moraju se nositi uveče, u toku spavanja, kao i minimalno 4 do 5 časova u toku dana.
Fiksni ortodontski aparati se, kao što im i samo ime kaže, postavljaju na zube na taj način da ih može postaviti i ukloniti samo terapeut. Pričvršćavanje se obično izvodi putem posebnih djelova, tj. preko atečmena i bravica.
Prednosti:
• Obezbjeđuje istovremeno pomjeranje više zuba u sva tri pravca;
• Raznovrsnost liječenja velikog broja slučajeva sa različitim malokluzijama;
• Brz i kontrolisan terapijski efekat;
• Dejstvo aparataje pojačano funkcijom žvakanja;
• Postavlja ih i uklanja terapeut pa je osigurana potpuna kontrola terapije.
Nedostaci:
• Moraju se veoma precizno planirati i ugrađivati, tj. mora ih postavljati specijalista;
• Ne može se uvijek dobiti saglasnost od pacijenta ili roditelja;
• Otežano održavanje higijene za vrijeme nošenja aparata;
• Ako se nose bez redovnih kontrola, vrebaju razne opasnosti;
• Nisu pogodni za primjenu kod djece sa mliječnom i mješovitom denticijom.
Terapija fiksnim ortodontskim aparatima individualna je i može trajati od 6 mjeseci pa do nekoliko godina. Međutim, ortodontska terapija ne završava se skidanjem fiksnog aparata. Ona se može smatrati završenom samo ako i poslije prestanka nošenja aparata novi položaj zuba ostane nepromijenjen. Iz iskustva je poznato da pomjereni zubi, po prestanku nošenja aparata, imaju tendenciju da se vrate u svoj prvobitan položaj. Kako bi se ova pojava spriječila, poslije skidanja iksnih ortodontskih aparata postavljaju se tzv. retencioni aparati. Oni takođe mogu biti iksni, mada su češće mobilni i po svom obliku liče na pokretne pločaste aparate (proteze za djecu). Dužina nošenja ovih proteza zavisi prije svega od malokluzije koja je bila liječena. U zavisnosti od toga, ovi aparati se nose od jednog do nekoliko mjeseci.
Piše: dr Miloš Radulović, doktor stomatologije
Dodajte komentar