Tromboza dubokih vena

0
448

Venski trombovi obično nastaju u okolnostima sla­bog ili poremećenog protoka krvi – venske staze – i pretežno se sastoje od fibrina i eritrocita, sa relativno malo trombocita. Staza predisponuje trombozi tako što aktivnim faktorima koagulacije omogućava da se lokalno akumuliraju i smanjuje njihovu izloženost prirodnim antikoagulansima cirkulišuće krvi. Venske tromboze obično počinju u sinusima venskih zalistaka, engl. valve pockets, gdje je zastoj najizraženiji, ili na mjestima povrede vene. Većina venskih trombova vjerovatno nastaje kao nakupina trombocita u dubini valvularnih sinusa1.

Tromboza dubokih vena (TDV) najčešće nastaje u venama potkoljenice, naročito u solealnim venama (vens­kim sinusima mišića lista noge). Slijede ih, sa opadajućom učestalošću javljanja, ostale vene potkoljenice, butne vene, zajedničke ilijačne vene, i donja šuplja vena. Utvrđeno je da flebotromboza češće nastaje u lijevoj nozi. Bez liječenja, kod 10-20% ukupnog broja pacijenata sa proksimalnim TDV-om klinički će se ispoljiti plućna embolijai.

SIMPTOMI

Većina pacijenata sa TDV-om nema simptoma obo­ljenja. Kada su manifestacije prisutne, pretežan simptom je bol, koji se javlja kod 50% ukupnog broja pacijenata. Otok pogođenog ekstremiteta javlja se usljed opstrukcije vena trombom, zapaljenja perivaskularnih tkiva, ili opstrukcije limfotoka. Mogući su distenzija površnih vena i eritem kože. Homansov bol u listu koji se javlja na forsiranu dorzifleksiju stopala, nespecifičan je za dijagnozu TDV-a. Ako opstrukcija venske drenaže perzistira (opstaje), može se razviti venska gangrena.

FAKTORI RIZIKA

Identifikovanje, i odgovarajući tretman pacijenata sa povećanim rizikom razvoja tromboembolijskih komplika­cija, trebalo bi da doprinesu smanjivanju morbiditeta i mor­taliteta koji prate ova stanja2.

1) Starosna dob: Sa starenjem, incidencija VTE-a linearno se povećava. Objavljena je veća učestalost postop­eracionog TDV-a kod pacijenata starijih od 40 godina, u odnosu na mlađe osobe. Starenjem solealnih vena gubi se elastičnost, pa njihova posljedična proširenost doprinosi izraženijem zastoju krvi.

2) Pol: Žene su izloženije opasnosti od pojave tromboembolijske bolesti. Dok je učestalost TDV-a kod ambu­lantnih pacijenata veća među osobama ženskog pola, čini se da je venska tromboza među hospitalizovanim pacijentima podjednako zastupljena kod muškaraca i kod žena. Takva diskrepancija vjerovatno se može objasniti činjenicom da 50% slučajeva TDV-a kod pacijenata ženskog pola nastaju kod mladih žena, u vezi sa trudnoćom. Ako se isključe trud­nice, čini se da je incidencija TDV-a identična kod muškaraca i kod žena. To dodatno potkrepljuju nalazi obdukcionih studija, prema kojima se plućni embolusi podjednako nalaze kod oba pola.

3) Trudnoća i estrogenska terapija: incidencija ven­ske tromboze kod žena koje primjenjuju estrogenske pre­parate veća je 2 do 11 puta u odnosu na žene koje ne unose egzogene estrogene. Takođe, postoji pozitivna korelacija između primjenjivane doze estrogena i stepena rizika venske tromboze. Tako se kod žena koje uzimaju oralne kontraceptivne preparate sa sadržajem estrogena registruje i relativni rizik od pojave venske tromboze. Nije utvrđena korelacija između pojave tromboze i primjene estrogena nakon menopauze. S druge strane, nađeno je da estrogenska terapija karcinoma prostate povećava rizik od pojave TDV-a kod muškaraca.

4) Imobilnost i gojaznost: Imobilnost usljed gojaznosti, hospitalizacije, traume, ili operacije, udružena je sa povećanim rizikom tromboembolizma. Učestalost TDV-a i EP-a kod gojaznih pacijenata oko 2 puta je veća u odnosu na negojazne. Pored staze, postoje dokazi za poremećaj sistema fibrinolize kod gojaznih, što rezultuje stanjem hiperkoagulabilnosti. Produžena imobilnost usljed paraplegije, sekvela cerebrovaskularnog insulta, sindroma Guillain-Barre (poliradikuloneuritis), katatonije, tetanusa, i respiratorne insuficijencije, rezultuje povećanim rizikom za razvoj tromboembolijske bolesti. Imobilnost, naime, dovodi do staze krvi u venskim sinusima lista

5) Malignitet: Učestalost pojave tromboze kod paci­jenata sa malignitetom procjenjuje se na 5-15%. Rizik od EP-a kod oboljelih od raka povećan je 2-3 puta. TDV nastaje kod čak do 50% oboljelih od karcinoma pankreasa.

6) Trauma: Nezavisno od mjesta povrede i životne dobi, svaki povrijeđeni koji je pretrpjeo težu traumu izložen je opasnosti od razvoja TDV-a i EP-a. Trombovi u dubokim venama nalaženi su kod čak 35-86% ukupnog broja pacije­nata hospitalizovanih zbog traume. Procijenjena učestalost EP-a kod pacijenata hospitalizovanih zbog traume iznosi 2%, sa smrtnim ishodom u 1% slučajeva2.

ŠTA JE ONO ŠTO PACIJENT MOŽE SAM DA URADI KAKO BI SMANJIO RIZIK OD NASTANKA KOMPLIKACIJA BOLESTI ?

Poželjna promjena načina života i redukcija faktora rizika može se izraziti sljedećim savjetima za popravljanje venske cirkulacije:

1. Što više hodanja, što manje stajanja u mjestu,

2. Kad god možete da sjednete ili legnete, iskoristite priliku da podignete noge,

3. Svako tuširanje nogu završite hladnom vodom i masiranjem prema srcu,

4. Prije spavanja, ili kad odmarate tokom dana, na­mažite noge nekom od protektivnih krema i napravite hladan oblog,

5. Svakodnevno uradite vježbe za popravljanje ven­ske cirkulacije i bavite se plivanjem, šetnjom ili lakim trča­njem,

6. Ako dugo sjedite na poslu ili pri putovanju, izbje­gavajte da prekrštate noge.