Mentalni stres i srce

0
329

Blagosloven taj Kod koga razum i strast tako stoje Da nije samo frula na kojoj bi Sudbina mogla svirati što hoće. Daj mi čovjeka što nije rob strasti, I nosiću ga u dnu srca svog, U srcu srca svoga kao Tebe. (V. Šekspir, Hamlet)

 

Da bi objasnili šta je stres, treba razum­jeti šta su emocije. U tome se, od Šekspirovog djela, nije otišlo predaleko. Emocije se mogu prikazati kao unutrašnji osjećaj, doživljaji sadržani u mislima. One su osjećaj, pojam koji se ne ponavlja i zato nijesu podložne naučnoj analizi. Emocije se ispoljavaju riječima, na osnovu čega se procjenjuje njihova težina, mada odnos između riječi i osjećaja nije stvaran. Sjećam se jedne fine bolesnice, starije žene koja mi je tražila lijek za tugu. Nijesam je tješio. Rekao sam joj da sam i ja ponekad tužan, ali za tugu nema pravog lijeka. Kaže se da je za žalost lijek plač. Požalila se jedna žena drugoj da joj se plače, a ona joj odgovori: „Kad bih plakala koliko mi je teško na duši, ne bih prestajala plakati.”

Pod pojmom stres označava se udar na organizam, nepodnošljiv teret. Djelovanje stresa izaziva reakciju samoodražanja, „borbe ili bježanja” (engl. fight or flite). Postoji još jedan način reagovanja – refleks umrtvljenja.

Poznato je da svaki veći materijalni gubitak, kao i gubitak voljene osobe, postaje uzrok oboljenja srca, povišenog krvnog pritiska, pojave čira na želucu, pojačane funkcije štitne žlijezde, reaktivne psihoze, depresije… Zapis objavljen u dnevnom listu iz Kotora o tome da je rušenje garaže građene bez građevinske dozvole izazvalo stres kod vlasnika, što je ugrozilo njegov život, podstiče na stručno, medicinsko razmišljanje o djelovanju stresa na srce.

Instinkt posjedovanja – odbrana svojine U grupu instinkata za održanje života spadaju: glad, žeđ i seksualni nagon. Potreba za vlasništvom i imovinom predstavlja još jedan od instinkata te vrste.

Potreba za pripadanjem određenoj teritoriji, za teritorijalnošću, podjednako je izražena i kod čovjeka i kod životinja. U cilju odbrane od uljeza, tigar, pas i mačka svojom mokraćom obilježavaju prostor koji naseljavaju. Za zeca je karakteristično da ne napušta svoje prebivalište. Životinje aktivno učestvuju u grad­nji skloništa (mrav, pčela, a naročito dabar). Čovjek posjeduje urođeni refleks za imovinom, za gradnjom kuće. Kuću smatra dijelom svog bića. Otuda proizilazi refleks odbrane imovine, kao odbrane integriteta ličnosti, što se ponekad tragično završava.

Psihološki stres kao neposredni uzrok naprasne smrti

Džodž Engel u časopisu iz interne medicine „Annals of Internal Medicine”, 1978. godine, prikazao je i analizirao 170 slučajeva naprasne smrti uzrokovane stresom. Stresne okolnosti u kojima se smrt desila Engel je razvrstao u osam kategorija: 1. smrt voljene ili drage osobe, 2. akutna žalost, 3. prijetnja bliskoj osobi smrtnom opasnošću, 4. sahrana ili pomen bliskoj osobi, 5. gubitak položaja ili ličnog dostojanstva, 6. lična opasnost ili prijetnja ubistvom, 7. vrijeme neposredno nakon prolaska opasnosti, 8. pretjerana radost .

U članku „Da li su anksioznost i stres rizik-faktori oboljenja i umiranja od bolesti srca”, objavljenom 1981. godine, profesor Univerziteta u Tel Avivu Dž. Rozenfeld piše da je bio svjedok ove pojave kod više od 20 bolesnika koji su dobili infarkt srca ili su naprasno umrli zbog akutnog ili hroničnog stresa. Citiramo prikaz njegovog bolesnika. „Muškarac, star 48 godina, brusač dijamanta, dobrog zdravlja, bez bolova   u   grudima,  jednog  jutra, dobro raspoložen, polirao je dvokaratni dijamant. Dijamant mu je ispao iz ruke i nije ga mogao pronaći. Kako dijamant nije bio osiguran, a predstavljao je veliku vrijednost, počeo ga je nestrpljivo tražiti po radnji. Tražio ga je tri sata, klečeći na koljenima, bijesan, uznemiren, oznojen. U toku traženja, odjednom je osjetio jak bol u grudima. Pozvao je suprugu, prevezen je u bolnicu, zadobio kardiogeni šok i poslije nekoliko sati umro. Na obdukciji je opisan opsežan infarkt uzrokovan svježim trombom, ali nijesu nađene veće aterosklerotične promjene na krvnim žilama srca, koronarkama.”

Čovjek je molio da mu se sudski dodijeli plac na drugom mjestu u Opštini gdje bi mogao da sačuva bar namještaj i nešto od građevinskog materijala. Kuća je bila građena po građevinskim pravilima i mogla je da služi ne samo za stanovanje i izdavanje turistima nego i kao primjer koliko se čovjek žrtvovao da mu kuća i dvorište izgledaju lijepo, da bi se stanari ugodno osjećali u njoj.

Sačuvan je snimak srušene kuće i zapis sudije okružnog suda: „Umro je drug (K. R.) kada je konačno saznao da je izgubio spor”. Ovo je izraz naknadnog shvatanja da je čovjeku trebalo sudski pomoći, iako za to nije bilo saglasnosti od strane institucija.

Stres kao neposredni uzrok koronarne bolesti -infarkta srca

Na Petom stručnom saboru ljekara Sjeverne Crne Gore i Jugozapadne Srbije, održanom u Pljevljima 1975. godine (ove godine Sabor se održava u Bijem Polju) prikazali smo snimke EKG-a triju bolesnika za koje smo znali da se nalaze u stresnom stanju. Autori izvještaja bili su dobro upoznati sa stanjem emocija i snimcima EKG-a jednog od tih pacijenata, jer se radilo o zdravlju njihovog druga i saradnika, višeg zubara koji je radio u istoj ustanovi, Medicinsko-regrutnom centru u Podgorici. Dugotrajna izloženost stresu, kod njega je imala fatalan ishod. Postavlja se pitanje da li smo mogli mi, ustanova u kojoj je radio, Opština ili Sud pomoći da mu se ublaži emotivna napetost koja ga je neprestano opterećivala.

 

Lijepo urađena kuća na obali mora Na osnovu odluke Skupštine Opštine, kuća je srušena dinamitom. Sve dok mu kuća nije bila srušena, do decembra 1973. godine, K. R. je bio zdrav i fizički izdržljiv. Mislio je da će „muški” podnijeti rušenje kuće. Kada mu je kuća srušena, svima u porodici bilo je teško, a njemu najteže. Osjetio je tugu, žalost za kućom. Nije mogao da radi svoj posao koji je ranije svesrdno radio. Dolazili su mu prijatelji i rođaci, kao da mu je umro neko od bliske rodbine.

Na osnovu anamnestičkih podataka, EKG snimanja i preduzete terapije, tvrdili smo da se bolesniku ne može pomoći lijekovima. Jedino rješenje bilo je da mu se dodijeli naknada štete i besplatni plac za gradnju nove kuće. Znam da je pisao žalbe, čak i Titu. Nije mu pomoglo ni pokazivanje našeg referata, pa je poslije šest godina žalosti i oboljenja krvnih žila srca, dobio prošireni infarkt srca i umro istog dana u bolnici. Jedino što smo mogli za njega uraditi jeste da sačuvamo snimke njegovog srca i infarkta.

U Crnoj Gori, kao i svuda u svijetu, ljudi su izloženi jakim psihosocijalnim udarima, zavisno od emocionalnog reagovanja i uslova u kojima žive i rade. Savremena medicina savjetuje da se ljudski rod od malih nogu nauči da izbjegava štetne uticaje okoline i spriječi reakcije organizma koje ga više nagrizaju nego što ga štite.

 

Piše: doc. dr med. sci dr Božo Vuković