Mini implanti u oralnoj hirurgiji

0
388

Mini implanti predstavljaju pravu revoluciju u rehabilit­aciji bezubih vilica. Kod pacijenata sa tom vrstom problema obično nema dovoljno koštanog tkiva za drugu vrstu pomoći osim za nošenje mobilnih proteza. Ukoliko se, pak, na rendgen­skom (ortopantomografskom) snimku pokaže da je moguće postaviti mini implante – čak i kad na prvi pogled ne izgleda da za to postoje uslovi – njima će se postići znatna, i do 80 odsto bolja stabilizacija proteze.

Osnovni preduslov za postavljanje mini implanta je mogućnost da se postavi željeni minimum od šest mini implantata u gornjoj, i četiri mini implanta u donjoj vilici, u parnosime-tričnom rasporedu i u odgovarajućim zonama.

Postavljanje mini implanta je minimalno invazivna inter­vencija koja se izvodi u lokalnoj anesteziji. U velikom broju slučajeva, ona ne zahtijeva hirurško otvaranje režnja, već se implant postavlja direktno kroz sluzokožu. Štaviše, novopostavljeni implanti se u najkraćem vremenskom roku (sedam do 10 dana) mogu opteretiti protezom. Kao njihova posebna prednost može se istaći činjenica da su traju doživotno, odnosno da samo proteza zahtijeva eventualnu korekciju.

Nakon ugradnje implanta, stara ili nova proteza se prilagođava na taj način što leži na dijelu mini implanta koji štrči iznad nivoa desni, u obliku kuglice i odgovara rupici u protezi. Na taj način se proteza „kopča” i postiže se njena stabilizacija. Uobičajeno se koriste standardni implantati promjera između 1,8 i 3 mm, a preferira se 2,5 mm. U dijagnostičke postupke prije operacije ubrajaju se ortopantomografski snimak (OPT), pri nejas­nim situacijama digitalna volumenska tomografija (DVT), fotodokumentacija početne situacije i terapijski postupci.

Na prvom pregledu utvrđuje se potreba za izradom nove proteze ili korišćenjem stare. Na temelju OPT-a ili DVT-a slijedi utvrđivanje stanja koštane mase. Pri procjeni sluznice pipajna mukoza se bilježi u milimetrima. Sam postupak ugradnje implan­tata jednostavan je. Alveolarni greben se otvara, zaglađuju se oštra mjesta, nakon čega se prisupa pilot bušenju, u skladu sa odabranim imlantatnim pozicijama.

Najprije slijedi pozicioniranje simfizijskog implantata, kada se radi u donjoj vilici. Za pilot preparaciju koristi se svrdlo promjera 1,1 mm, a zatim se proširuje svrdlom promjera 1,5. Nakon preparacije u kosti, pojedini boreri se stavljaju kao indika­tori smjera. Zatim se implantati postavljaju u kost, koristeći najprije leptir zavrtanj. Samo zavrtanje mora biti mekano i bez jake sile, kako bi izbjegli pucanje samog implantata. Kada se tokom ručnog zavrtanja osjeti jači otpor, prelazi se na gedoru i sa njom završi sama imlantacija. Nakon završetka imlantacije rana se ušiva pomoću modifikovanog Gotlovljevog šava (kom­binacija madrac-šava i pojedinačnog šava).

Mini implanti se koriste:

1. Kod pacijenata starije životne dobi

2. Kada nema dovoljno vilične kosti

3. Kada pacijent ne može da podnese nepčani dio gornje totalne proteze.

Prednosti mini implantata:

– Sama ugradnja mini implantata je minimalno invazivna

– Finansijski je prihvatljivija

– Jedna od velikih prednosti je što se mini implanti mogu ugraditi naknadno i tako stabilizovati već postojeću totalnu protezu, tako da pacijent ne mora obavezno da pravi novu protezu

– Pacijenti odmah dobijaju definitivno protetsko rješenje, jer se u najvećem broju slučajeva mini implantati mogu odmah opteretiti.

 

Piše: dr Aleksandra Šćepanović-Đurović, spec. oralne kirurgije Ordinacija Apolonia, Podgorica