Unapređivanje transplatacionog programa u Crnoj Gori

Dana 7.10.2013. godine održano je jednodnevno savjeto­vanje, Konferencija RHDC (Regional Health Development Center) i TTS (The Transplantation Society), dvije transplantacione asoci­jacije, sa predstavnicima, nacionalnom koordinatorkom za trans­plantaciju organa Republike Hrvatske dr Mirelom Bušić, koja je i direktorica RHDC-a, Evropske organizacije za zemlje SEEHN-a (South East European Health Network) sa sjedištem u Zagrebu i predsjednika TTS-a prof. dr Francisom Delmonicom, u Podgorici, u Ministarstvu zdravlja Crne Gore, i domaćini­ma: prof. dr Miodragom Radunovićem, ministrom zdravlja, pomoćnicom ministra dr Mirom Jovanovski-Dašić, pomoćnicom ministra Slavojkom Šuković, dipl. pravnikom Mirjanom Đuranović, savjetnikom Ministarstva zdravlja za internacionalnu saradnju, zatim nacionalnim koordinatorom Crne Gore za trans­plantaciju organa prof. dr Marinom Ratković i dr Danilom Radunovićem, članom Nacionalnog vijeća za transplantaciju.

Osnovna ideja i tema sastanka bila je kako unaprijediti transplantacioni program u Crnoj Gori, sa posebnim akcentom na transplantaciju organa sa umrlih osoba, i kako napraviti i unaprijediti program doniranja organa. Na sastanku se rasprav­ljalo o postojećoj legislativi u oblasti donacije i transplantaci­je organa u Crnoj Gori, kao i segmentima legislative na kojima treba raditi u narednom periodu. Raspravljalo se, takođe, o potre­bama Laboratorije za imunološke pretrage, neophodne u pripremi pacijenata za transplantaciju organa. Dio agende bio je i preduzimanje daljih koraka na razvoju mreže donora organa i o potrebnim koracima za unapređenje donacije organa sa kadavera, tj. preminu­lih osoba. Važan aspekt cijelog problema bilo je i njegovo finansiranje i obezbjeđivanje budžeta za isti, kao i definisanje bolničkih koordinatora za transplantaciju organa, transplantacionih timova i načina organizacije njihovog rada.

Kako je naš transplantacioni program podijeljen na pet segmenata koji obuhvataju legislativu, edukaciju medicinskog kadra, internacionalnu saradnju u oblasti transplantologije, obezbjeđivanje resursa i kapaciteta u medicinskim ustanovama i podizanje javne svijesti o značaju transplantacione medicine, o svim ovim segmentima se detaljno raspravljalo i zajednički smo uvidjeli sve djelove koji nedostaju u ovom veoma komplek­snom sistemu i na kojima se mora sistematično raditi. Na ovom sastanku smo razmatrali zakonske osnove, organizaciju rada i formiranje timova za transplantaciju, sa strogo zakonski od­ređenim i definisanim obavezama kako nacionalnog koordinatora za transplantaciju organa, tako i formiranje mreže bolničkih koor­dinatora u Kliničkom centru Crne Gore i u drugim opštim bolni­cama u Crnoj Gori, i njihove zadatke i uloge, da bi se razvijao program i edukacija za dobijanje organa od moždano mrtvih osoba, kako to naš zakon i donijeti i usvojeni pravilnici predviđaju. Kako je mali i još uvijek nedovoljno veliki odziv građanstva za uzimanje donorskih kartica, zaključeno je da se mora ići na promjenu postojećeg zakona, amandmanski, u smislu donošenja postojanja pretpostavljene saglasnosti za donaciju organa od osoba sa dokazanom moždanom smrću, prema važećim medicins­kim kriterijumima i standardima, i da u tom smislu postoje dvije kategorije ljudi: oni koji se za života izjasne da ne žele da doniraju svoje organe nakon smrti, i oni se isključuju kao mogući donori, a osobe koje u toku života potpišu donatorsku karticu, kao izraz svoje želje da doniraju organe nakon smrti, ili se za života ne izjasne da hoće da budu davaoci, u slučaju smrti mogu biti donori organa. Oni ne mogu biti donori organa jedino u slučaju da se njihova porodica ili rodbina izjasni da ne želi da odobri doniranje organa.

Dati su predlozi i objašnjenja za određene materijalne postavke i olakšanja za davaoce i primaoce organa, kako žive, tako i one koji se izjasne da žele da bude kadaverični donori organa, kao i za porodice umrlih donatora u zdravstvenom uređenju i sistemu. Potrebno je dodatno pojasniti zašto je najviše vremena posvećeno ovom problemu.

Veoma su male mogućnosti da svi pacijenti kojima je neophodna transplantacija organa dobiju potrebni organ od živog davaoca. Za mnoge organe koji su neophodni nekim pacijentima ne postoji druga alternativa, osim transplantacije sa umrle osobe, odnosno kadavera. Veoma mali broj ljudi može biti živi donor dijela, tj. režnja jetre, dok je onima kojima je neophodno novo srce, pluca, pankreas … jedina mogucnost u transplantaciji sa kadavera. Za bubrege je poznato da su parni organi i kada se ispune zakonski, medicinski i eticki uslovi može se uraditi transplantacija od živog srodnog donora, ali je mnogo manje podobnih živih donora, nego što je broj pacijenta kojima je neophodna transplantacija bubrega.

– Srećna sam da mogu da kažem da već uveliko imamo urađenu skoro definitivnu listu čekanja za sve pacijente u Crnoj Gori, za bubrege, i uređenu na način kako to Eurotransplant zahtijeva. Kada dobijemo ponuđeni organ, mi odmah moramo imati procjenu koga sa Liste pozvati, prema ustanov­ljenim pravilima i kriterjumima. Stalna kontrola Liste sprovodiće se u Ministarstvu zdravlja Crne Gore, sa potrebnim i protokolom predviđenim zanavljanjem nalaza i obaveznom brzinom u radu na završavanju protokola za potrebe kada su drugi organi u pitanju, posebno jetra, srce, pa i ostali, kao što su matične ćelije i tkiva.Transplantacioni program je proces koji živi, koji se stalno razvija i mijenja, a time podižemo apsolutno sve medicinske nivoe i sve grane medicine, čije je sinhronizovano funkcionisanje neophodno u svakom uređenom transplantacionom sistemu i naprednom zdravstvenom sistemu. (Prof dr Marina Ratković)

U Kliničkom centru Crne Gore klinički i protokolarno ispitana su 62 pacijenta, da bi se došlo do broja od sedam živih srodnih transplantacija bubrega, koje su do sad urađene, i još četiri koje se planiraju do kraja tekuće godine. Kada je u pitanju transplantacija jetre, zbog težine ovog zahvata, mogućih hirurških komplikacija i same terapije koja se mora primijeniti nakon trans­plantacije i u njenoj pripremi, mora uvijek postojati rezervna jetra, što još dodatno komplikuje situaciju, pa je mogućnost živog davalaštva jednog režnja jetre svedena na svega nekoliko procenata pacijenata koji imaju tu mogućnost. Srce, po saopštenjima Kardiološke klinike, čeka sedam pacijenata u Crnoj Gori.

Kao što je istorijski dan za crnogorsku medicinu 25.9.2012. godine, odnosno dan prve žive srodne transplantacije bubrega, tako je isto ne manje važan dan 10.11.2013. godine, kada je prvi crnogorski građanin stavljen na urgentnu listu za transplantaciju srca u Eurotransplantu. Već je od Eurotransplanta dobijena jedna ponuda, ali je pacijent donor bio starije uzrasne dobi i veličina srca nije odgovarala našem pacijentu, te se odustalo od transplantacije. Postoji vjerovatnoća da će vrlo brzo dobiti novu ponudu i odgovarajući organ i da će se transplantacija srca obaviti.

Zahvaljujući potpisivanju međudržavnog ugovora između Ministarstva zdravlja Hrvatske i Ministarstva zdravlja Crne Gore, dobili smo mogućnost da se naši pacijenti koji trebaju transplantaciju jetre ili srca preko Hrvatske, pod istim uslovima kao i njihovi građani, nađu na Listi čekanja Eurotransplanta. Za to se moraju uraditi protokolarna ispitivanja u našoj bolnici, a zatim timovi stručnjaka Hrvatske i Crne Gore donose konzilijarno odluku o podobnosti liječenja metodom transplantacije i pacijent se stavlja na Listu čekanja Eurotransplanta. Nema imena pacijenta u tom sistemu, već samo šifre, kako zahtijeva ova asocijacija, tako da nema privatnog odnosa i nepotizma, nego se organi u sistemu alociraju, kako to zakonski i medicinski kriterijumi nalažu. Normalno, da bi mogli da se nađemo na Listi čekanja i da dobijamo organe, moramo participirati i u njihovom davanju. Možemo da budemo na početku u minusu, odosno u negativnom bilansu, ali da bi se obavljale druge transplantacije, moramo parti­cipirati sa organima. Za početak, nećemo moći da računamo na Eurotransplant što se tiče bubrega, jer imamo dovoljno vještačkih bubrega, ali ako budemo imali bubrege od kadaveričnih donora, radiće se transplantacije našim pacijentima ili ćemo praviti razmjenu organa sa Eurotransplantom.

Prof. dr Marina Ratković

Nacionalni koordinator za transplantaciju organa Crne Gore

13.11. 2013. godine