Sadašnji način liječenja šećerne bolesti, insulin zavisne i insulin nezavisne, jeste veliki i epohalni napredak, ali nije prirodan put liječenja. Ideal kojem treba težiti jeste da do šećerne bolesti ne dođe, a ako se ipak javi, da način liječenja omogući komforan život bez komplikacija koje prate ovu bolest. Zato mjere prevencije šećerne bolesti predstavljaju široko polje mogućnosti čiji će značaj u budućnosti biti sve veći. Prema sadašnjim saznanjima, razlikujemo mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Primarna prevencija podrazumijeva mjere na prevenciji pojave dijabetesa. Sekundarna prevencija podrazumijeva mjere na ranom otkrivanju dijabetesa. Tercijarna prevencija podrazumijeva prevenciju komplikacija kod oboljelih od dijabetesa.
Primarna prevencija dijabetesa tip 1 može se ostvariti preko „visoko rizičnog” ili „populaciono baziranog” pristupa. Pristup „visokog rizika” podrazumijeva otkrivanje (identifikaciju) rizičnih grupa i pojedinaca (rođaci prvog i drugog stepena), a zatim prevenciju ispoljavanja bolesti uticajem na genetsku predispoziciju i riziko faktore spoljne sredine koji, u sadejstvu sa genetskim, dovode do pojave dijabetesa tipa 1. Glavni problem ovog preventivnog pristupa jeste to što se samo 12-15% bolesti javlja u porodici, a čak 85% sporadično. „Populaciono baziran pristup” podrazumijeva promjenu načina života, navika i eliminaciju spoljnih štetnih faktora za nastanak dijabetesa. Istraživanjima je dokazano da dojenje u velikoj mjeri smanjuje rizik od nastanka šećerne bolesti. Ispitivana je uloga i brojnih drugih sastojaka hrane u nastanku dijabetesa, ali je kod veoma malog broja ispitanika dokazana veza sa nastankom dijabetesa tip 1. Rizik od nastanka dijabetesa tipa 2 može se u velikoj mjeri smanjiti uvođenjem dijetalnog režima ishrane i povećanom fizičkom aktivnosti. Brojne istraživačke studije (posebno dvije, u Finskoj i Švedskoj) pokazale su da se najbolji rezultati dobijaju kombinacijom primjene dijete prilagođene svakom pojedincu i povećane kontrole fizičke aktivnosti. Za prevenciju ovog tipa bolesti veoma je značajan i magnezijum.
PREVENCIJA KOMPLIKACIJA
Prevencija pojave komplikacija predstavlja široki spektar aktivnosti koje će se preduzimati u budućnosti. Primjer za to je masovna prevencija retinopatije koja se sprovodi u Švedskoj, koja je pokazala da dobra metabolička kontrola bolesti predstavlja izvanrednu preventivnu mjeru u pojavi komplikacija šećerne bolesti na krvnim sudovima. Kod već nastalih komplikacija šećerne bolesti, dobrom metaboličkom kontrolom, uz primjenu izvjesnih mjera, može se spriječiti njihovo kliničko ispoljavanje. Najbolji primjer za to je upotreba kaptoprila kod pojave mikroalbuminurije, kao znaka početne dijabetesne nefropatije. Njegovom primjenom postiže se sprečavanje kliničke manifestacije nefropatije. Kod daleko odmaklih komplikacija (retinopatija i nefropatija), moguće je očekivati poboljšanje kvaliteta liječenja. Tu se prvenstveno misli na lasersku fotokoagulaciju i transplantaciju bubrega. Ovi vidovi poboljšanja kvaliteta liječenja samo su jedan pokušaj da se kod već nastalih komplikacija unaprijede mjere i dobiju što bolji rezultati. Međutim, osnovni cilj ipak treba da bude da do komplikacija ne dođe. To se može postići dobrom regulacijom šećerne bolesti, kvalitetnom samokontrolom i dobrim obučavanjem. Svakako da će se u budućnosti preduzimati ispitivanja u otkrivanju faktora rizika okoline na ispoljavanje dijabetesa. Takođe će se preduzimati preventivne mjere kod rizičnih grupa kako bi se spriječilo ispoljavanje šećerne bolesti. Od brojnih mjera koje se danas preporučuju u domenu tercijarne prevencije (sprečavanje pojave komplikacija kod oboljelih od dijabetesa), veoma je koristan Program aktivnosti koji preporučuje Novo Nordisk. Ovaj program polazi od neosporne činjenice da kontrola tjelesne težine i umjerena fizička aktivnost mogu da spriječe pojavu dijabetesa tipa 2 (primarna prevencija), a kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 i 2 mogu umanjiti rizik za pojavu komplikacija (tercijarna prevencija). Stoga se ovim programom umjerena fizička aktivnost preporučuje osobama sa povećanim rizikom od obolijevanja, ali i već oboljelima: Obavezno:
• Prije započinjanja fizičkih aktivnosti, trebalo bi da konsultujete svoga ljekara kako biste isplanirali vrstu fizičke aktivnosti i maksimalno opterećenje kojem se možete bezbjedno izložiti;
• Obujte udobnu obuću i mekane pamučne čarape!
• Obavezno uradite pokrete istezanja ili sporog hodanja 5 minuta prije i poslije svakog vježbanja, u cilju sprečavanja povrede mišića;
• Počnite polako, ne prenagljujte, a tempo pojačavajte postepeno;
• Pijte dosta vode tokom i nakon vježbanja;
• Ponesite ugljenohidratni obrok;
• U slučaju da primijetite znake niskog šećera u krvi (hipoglikemije) – drhtavica, zamagljen vid, konfuzija, hladan znoj i slabost, prekinite fizičku aktivnost, uzmite 3-4 tablete glukoze ili
užinu koju ste ponijeli sa sobom. Sačekajte 15-ak minuta da tablete ili obrok počnu da djeluju;
• U slučaju da osjetite mučninu ili bol i trnjenje u grudima, rukama i nogama, obavezno prekinite fizičku aktivnost;
• Ukoliko vam se ponavljaju hipoglikemijske epizode, obratite se svom ljekaru kako bi vam se prilagodila doza insulina ili obroci. Prije i nakon fizičke aktivnosti obavezno kontrolišite nivo šećera u krvi:
• Ukoliko vam je nivo šećera u krvi prije vježbe niži od 5,5 mmol/l, obavezno uzmite obrok koji sadrži 15-30 grama ugljenih hidrata.
• Ukoliko vam je nivo šećera u krvi prije vježbi između 7,2 i 10 mmol/l, možete uzeti obrok koji sadrži 15 grama ugljenih hidrata za umjerenu, ili 30 grama ugljenih hidrata za intenzivnu izičku aktivnost;
• Ukoliko vam je nivo šećera u krvi prije vježbi između 10 i 13,3 mmol/l, nije potrebno uzimati obrok prije umjerene izičke aktivnosti;
• Ako vam je nivo šećera u krvi prije vježbi viši od 13,8 mmol/l i imate dijabetes tipa 2, odložite fizičku aktivnost dok vam se nivo šećera u krvi ne normalizuje;
• Ako vam je nivo šećera u krvi prije vježbi viši od 11,1 mmol/l i imate dijabetes tipa 1, odložite izičku aktivnost dok vam se nivo šećera u krvi ne normalizuje.
Izneseni program je veoma koristan jer se njime precizno deinišu vrijednosti šećera u krvi kada se smije, a kada ne smije sprovoditi fizička aktivnost. Pacijenti često griješe pribjegavajući fizičkoj aktivnosti i kada su vrijednosti šećera u krvi izrazito povišene, u nadi da će ga povećanom fizičkom aktivnošću „oboriti”. Dešava se suprotno.
Kao što se vidi, danas se zaista mnogo radi na iznalaženju novih puteva u prevenciji šećerne bolesti. Sasvim su realne šanse da se na tome postignu značajna ostvarenja. Oboljeli od šećerne bolesti, pred kojima stoji dug životni put i druženje sa šećernom bolesti, imaju pravo na realnu nadu, nadu koja već sjutra može da bude stvarnost. Ipak, nije svejedno u kakvom stanju će dočekati nova otkrića: da li će biti sa komplikacijama ili bez njih. To zaista u najvećoj mjeri zavisi od njih samih.
Piše: pro/ dr sci. med. Božidar M. Bojović
Dodajte komentar