Smjernice za bolju prevenciju i kontrolu dijabetesa

[heading size=”7”]U Institutu za javno zdravlje organizovan stručni skup povodom Svjetskog dana borbe protiv šećerne bolesti. Tema skupa bile su smjernice za unapređenje prijavljivanja pacijenata oboljelih od dijabetesa, čija je izrada u toku. [/heading]

Povodom 14. novembra, Svjetskog dana borbe protiv šećerne bolesti, u organizaciji Instituta za javno zdravlje i uz pokro­viteljstvo crnogorskog Ministarstva zdravlja, organizovan je Stručni skup posvećen izradi smjernica za unapređenje prijavlji­vanja pacijenata oboljelih od dijabetesa.

Otvarajući skup, ministar zdravlja prof. dr Miodrag Radunović kazao je da je rad na registru za šećernu bolest nastao iz potrebe za kvalitetnijom evidencijom, a “u cilju razvoja preven­cije dijabetesa, edukacije opšte populacije i indikacije lica sa tom bolešću”.

– Dijabetes predstavlja hroničnu nezaraznu bolest, koja znatno opterećuje zdravlje stanovništva i nacionalni zdravstveni i sistem zdravstvenog osiguranja. Ministarstvo je u junu 2010. godine donijelo Nacionalnu strategiju zdravstvene zaštite oboljelih od dijabetesa, čiji je cilj da se ubrza primjena mjera i programa za unapređenje zdravlja te populacije. Ta strategija je integralni dio nacionalnog odgovora na hronične nezarazne bolesti, njihovu prevenciju i liječenje na svim nivoima. Dijabetes predstavlja jedan od prioriteta našeg zdravstvenog sistema, a cilj nam je unapređenje zdravog načina života i prevencija ranih morbiditeta. To je u skladu sa evropskom zdravstvenom politikom smanjenja hroničnih nezaraznih bolesti – kazao je ministar Radunović, ističući da se strategijom promoviše “načelo visokokvalitetne, pristupačne i primjenjive prevencije i liječenja oboljelih od dijabe­tesa”. Strategija, objasnio je ministar, ima za cilj da se za pet godina nakon početka programa smanje za 20 odsto amputacije ekstremiteta, sljepila, HBI bolesti srca i krvnih sudova. Ona se odnosi na sve stanovnike, ali se, kako kaže ministar, orjentiše na oboljele i one koji su u riziku od te bolesti i njenih komplikacija.

Međunarodna dijabetička federacija IDF procijenila je, naveo je dr Radunović, da učestalost dijabetesa za dob između 20 i 79 godina iznosi do 6 odsto, a u Evropi je taj procenat 8,4. Takođe se procjenjuje da je u 2011. godini oko 6 odsto stanovnika Crne Gore imalo dijabetes, a oko polovine njih nije bilo svjesno stanja u kojem se nalazi. Prema riječima ministra, očekuje se da broj lica sa poremećenom regulacijom dijabetesa raste u narednih pet godina po stopi od 10 odsto.

– Država godišnje za prevenciju i liječenje dijabetesa, te njegove komp­likacije troši više od dva miliona eura, a indirektni, socijalni i lični troškovi ne mogu se ni procijeniti. Oko 10 odsto su dijabetičari tipa I, a oko pola novonastalih dijabetičara tog tipa su mla­di adolescenti. Između 85 i 90 odsto dijabetičara u ra­zvijenim zemljama pripa­daju tipu II. Taj tip se može javiti duži niz godina bez simptoma, a dijagnoza se obično postavlja nakon 40. godine i često je udružen sa debljinom i nepravilnom ishranom. Dijabetes tipa II je nasljedan, a najvažniji doprinoseći faktor je način života. Prevalencija ovog tipa je u dramatičnom porastu – upozorio je ministar Radunović, ističući da dugotrajno sjedjenje u zatvorenim prostorijama onemogućava adekvatno unošenje vitamina D, što je, po najnovijim istraživanjima, jedan od faktora za nastanak bolesti. Uz to, osnovni faktori rizika su gojaznost i fizička neaktivnost.

Da bi se spriječio nastanak dijabetes mellitusa ministar­stvo, kaže ministar, sprovodi u saradnji sa Institutom za javno zdravlje skrining program za rano otkrivanje bolesti. Skrining će obuhvatiti osobe sa rizikom, a to su gojazni i oni sa pozitivnom porodičnom anamnezom.

– Organizacijski i evaluacijski instrument sekundarne i tercijarne prevencije dijabetesa je registar dijabetičara, a zbog veličine i značaja problema primarna prevencija mora biti domi­nantna. Sigurni smo da će ove smjernice značajno doprinijeti pravovremenom otkrivanju i liječenju – kazao je dr Radunović.

Metabolička bolest

Doc. dr Snežana Vujošević kazala je da šećer spada u grupu metaboličkih bolesti koja nastaje kao posljedica defekta u sekrecj insulina, njegovog dejstva ili kombinacijom ta dva faktora.

– Dijabetes mellitus se ispojava kao hiperglikemijski sindrom, prati ga učestalo mokrenje, pojačana glad, a vri­jednost šećera natašte mora biti iznad 7, dok preko dana treba da bude veća od 11,1 da bi se dijabetes mogao djagnostikovati. Djagnoza se ne može uspostaviti sa tri uzimanja krvi na analizu, jer sve tri vrijednosti mogu da budu različite. Uzrok tome može biti, recimo, neka terapija, pa se zato mora vidjeti da li se vrjednosti ponavljaju – kazala je dr Vujošević, ističući da i vrijednost hemoglobina A1C može da bude parametar koji ukazuje na moguću šećernu bolest. Ako je taj hemoglobin viši od 6,5, mora se uraditi analiza nivoa šećera.

Gestacijski dijabetes

Dr Olivera Bošković govorila je o gestacijskom dijabetesu, vrsti šećerne bolesti koja nastaje zbog neadekvatne sekrecje insulina, ali i produkcije raznih hormona tokom trudnoće koji blokiraju njegovo dejstvo.

– Djagnostikuje se nakon od 24 do 28 nedjelja, ali može i ranije ako to zahtijevaju okolnosti. On se obično povlači šest nedjelja nakon porođaja, pa u tom periodu porodiju treba retestirati i provjeriti da li se radilo o gestacjskom ili je zaista dobila šećernu bolest. Gestacijski djebetes, iako je prolazan, može da ugrozi zdravlje fetusa i majke, kod koje se kasnje u životu može javiti djebetes. Komplikacije za novorođenčad mogu da budu od spontanog pobačaja ili mrtvorođenosti, do raznih drugih ne tako fatalnih, ali teških, kao što su povrede pri rođenju, hemoragija, oštećenje mozga, jetre, srca ili metaboličke abnormalnosti – kazala je Bošković, ističući da se gestacjski djabetes javlja u od dva do sedam odsto svih trudnoća.

Ona je objasnila da se djagnoza uspostavlja tako što se trudnica testira od 8 do 10 časova nakon gladovanja, a kriterjum za djagnozu je dvodnevna vrjednost natašte preko 7, te tokom dana veća od 11,1 milimol.

 

Kvalitetni nacionalni registri tek počinju sa radom

Direktor Instituta za javno zdravlje doc. dr Boban Mugoša kazao je da se još ne može govoriti o pouzdanim podacima o obolijevanju od hroničnih nezaraznih bolesti, jer kvalitetni nacionalni registri tek počinju da rade, ali da se i pored toga zapažaju zabrinjavajuće pojave u vezi sa obolijevanjem sta­novništva.

– Postojeći podaci ukazuju na nezdrave stilove života kao najveći problem, a među njima prednjači nepravilna ishrana koja se ogleda u povećanom unosu soli, koncentrovanih šećera i zasićenih masti. Sve to povećava rizik od pojave povišenog krvnog pritiska i šećerne bolesti, koji su faktori rizika za nastanak brojnih oboljenja, prije svega, kardio i cerebrovaskularnih. Redovna i umjerena fizička aktivnost je veoma bitna za zdravlje, a po procjeni Svjetske zdravstvene organizacije njeno izostajanje 21,5 odsto doprinosi nastanku ishemične bolesti srca, 11 odsto povećava nastajanje cerebrovaskularnih inzulta, za 16 procenata su veće maligne neoplazme kolorektuma, 10 odsto maligniteti dojke i 14 odsto dijabetes mellitus – kazao je dr Mugoša.

Jedan od načina koji mogu doprinijeti kontroli je uspostavljanje registara koji omogućavaju praćenje pojave obolije­vanja i umiranja, izračunavanje rizika od obolijevanja, zastu­pljenosti bolesti u društvu, te evakuaciju dijagnostičkih kriterijuma i faktora rizika. Do kraja 2012. godine, rekao je dr Mugoša, završen je rad na uspostavljanju registara za maligne neoplazme, akutni koronarni sindrom, cerebrovaskularne bolesti, šećernu bolest i registar zavisnika od droga.

Značaj faktora rizika

Mr sci dr Sreten Kavarić kazao je da je dijabetes po definiciji stanje, a ne bolest, te da se javlja kao poremećaj glikemije natašte i oštećenje tolerancije, koje slijedi nakon insulinske rezistencije.

– U većini insulinska rezistencija nastaje zato što ljudi ne poštuju algoritam pravilne ishrane, pa se jede mnogo više nego što se potroši. Zato treba, naročito adolescente, učiti kako da se zdravo hrane i žive. Pravilna ishrana, fizička aktivnost i zdrav život mogu, prema finskom programu prevencije, odložiti pojavu dijabetesa za 20 godina i smanjiti njegovo učešće za 58 odsto – kazao je dr Kavarić.

– Sprovedena je i edukacija zdravstvenih radnika u primarnoj i sekundarnoj zaštiti koji će vršiti prijavljivanje i odjav­ljivanje oboljelih, te aktivirana softverska aplikacija koja će ljekarima omogućiti unošenje podataka. Ona se sada testira i unapređuje, pa očekujemo da će početkom sljedeće godine biti spremna. Sam početak funkcionisanja registara nije dovoljan za izvođenje zaključaka, pa će to biti moguće tek nakon decenijskog prikupljanja, obrade i analize. Tada će se tek pokazati promjene u trendovima javljanja pojedinih bolesti – kazao je dr Mugoša, ističući obavezu ljekara da dostavljaju podatke za registre.

Registri počinju sa unosom prijava

Dr Dragan Likić je naglasio bitnost unosa podataka za savremenu medicinu, ističući da se na osnovu njih može utvrditi stepen rizika za obolijevanje od šećerne bolesti, njene stvarne zastupljenosti, mortalitet i ukupna stopa preživljavanja.

– Možemo utvrditi koliki su izdaci, procijeniti op­terećenost društva po tipu šećerne bolesti, komplikacije, faktore rizika, planirati zaštitu, liječenje, kliničke i epidemiološke studije.

Početak svakog registra je u unosu prijava, na osnovu kojih se formiraju baze iz kojih možemo dobiti mnoge podatke kao što je pol, starosna struktura ili stanje po mjestima prebivališta. Cilj prijavljivanja je identifikacija populacije sa kliničkom hiperglikemijom, a na osnovu podataka iz prijave može se vidjeti i da li pacijent spada u oboljele od šećerne bolesti – kazao jedr Likić.

Inženjer informatičke tehnologije Šaćir Suruliz govorio je o prednostima koje IT omogućava u kontroli i liječenju dijabe­tesa, kako za zdravstveni system, tako i na individualnom, odnosno planu pacijenta.

– Informatička tehnologija omogućava da rezultati mjerenja nivoa šećera budu na jednom mjestu, u vizuelno sređenom i preglednom formatu, a svim podacima može sinhronizovano da se pristupa. Aplikacije sistema omogućavaju praćenje i upoređivanje dobijenih vrijednosti sa propisanim, a zdravstvene ustanove imaju veliki broj statističkih podataka koji mogu da se iskoriste za različite stvari. Zdravstveni kartoni se mogu automatski upoređivati, a podatke je moguće integrisati i sa nekim drugim ustanovama. Pacijenti mogu da koriste alate za samostalno praćenje nivoa šećera u krvi, njihovo statističko organizovanje, a postoje i alati preko kojih pacijenti mogu da pristupe i informišu se o svojoj bolesti na internet sajtovima, te tako se edukuju u cilju prevencije. Ovaj sistem omogućava, ne samo priku­pljanje podataka sa mjernih uređaja pacijenata, već i njihovo slanje u klinike, pa pacijent na osnovu toga može da dobije po­vratnu informaciju od ljekara i eventualno koriguje terapiju. Sve mu to pomaže da kontroliše svoju bolest i ostvari bolji kvalitet života – kazao je Suruliz, ističući da su preduslovi za korišćenje informacione tehnologije dostupnost podataka relevantnim osobama, elektronski zdravstveni karton i da informacioni sistemi zdravstvenih ustanova budu malo otvoreniji, kako bi pacijenti mogli da šalju svoje podatke. Ta otvorenost, naglasio je on, ne može narušiti sigurnost baze, jer se o tome jako vodi računa. Prema njegovim riječima, efekti korišćenja informacione tehnologije su smanjenje zdravstvenih komplikacija oboljelih, smanjenje troškova, veća mogućnost interakcije sa ljekarom, te brojni statistički podaci.