Može li se HOBP spriječiti i liječiti?

0
345

Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) tre­nutno je četvrti uzrok smrtnog ishoda, a predviđanja kažu da će do 2020. godine biti treći uzrok smrti. Dok se stopa smrtnosti od moždanog udara i infarkta srca smanjuje, broj oboljelih i umrlih od HOBP-a raste. Procjenjuje se da kod nas 10 odsto osoba starosti veće od 40 godina života ima HOBP.

Kod većine oboljelih direktan krivac je pušenje. Što je pušački staž duži i količina popušenih cigareta veća, veća je i vjerovatnoća za nastanak HOBP-a. Bolest nastaje pod­muklo i neprimjetno. Prvi simptomi su kašalj i osjećaj kra­tkog daha, tj. bržeg zamaranja u naporu. U početku se os­jećaj teškog disanja, „tijesnih pluća i zaduvavanja” javlja u većem naporu, kao što je hod uzbrdo ili penjanje uz stepen­ice. Sa progresijom bolesti i propadanjem plućne funkcije tegobe se javljaju i pri hodu po ravnom. U teškom stadijumu bolesti problem predstavljaju i redovne životne aktivnosti kao što je kupanje, odlazak u toalet i slično.

KAKO SE DIJANOSTIKUJE HOBP?

Nažalost, HOBP se rijetko kada dijagnostikuje u početnom stadijumu. Mnogi pacijenti se javljaju ljekaru tek kada izgube više od 50 odsto plućne funkcije. Zlatan standard u dijagnostici HOBP-a jeste pregled plućne fun­kcije, tj. spirometrija. Spirometrijom se može otkriti početni stadijum HOBP-a dok osoba još i ne osjeća tegobe, ili su one vrlo blage i ne remete životnu aktivnost. Zato bi spirometrija trebalo da bude obavezan dio periodičnog i siste­matskog pregleda kod pušača.

LIJEČENJE HOBP-A

Jednom nastala HOBP trajno je stanje, ali ako se ot­krije u ranom stadijumu dovoljan je prestanak pušenja da bi se zaustavio dalji proces propadanja plućne funkcije. Pres­tanak pušenja je najefikasnija i najisplativija mjera za sma­njenje rizika od HOBP-a. U stadijumima uznapredovalog HOBP-a potrebno je, pored prestanka pušenja, primijeniti farmakološke i nefarmakološke mjere liječenja.

Ljekovi za liječenje HOBP-a primjenjuju se inhalatornim putem, tj. udišu se. Nažalost, postoje široko raspro­stranjene zablude o inhalatornoj primjeni ljekova, posebno prisutan strah od „pumpice”. Za ovo nema opravdanja, jer se putem inhalacije primjenjuje najmanja moguća doza lijeka – upravo na oboljelo mjesto i to istim onim putem kojim je nastalo i oštećenje pluća. Kada bi kod ljudi postojao isti strah i averzija od cigareta, tj. od otrovnog duvanskog dima, kao što postoji strah od „pumpica” koje sadrže Ijekove, HOBP skoro da ne bi ni postojala.

Ljekovi imaju za cilj da dovedu do bronhodilatacije (širenja disajnog puta), ali i smanjenja inflamacije (zapaljenja). Najbolji efekat su pokazali dugodjelujući bronhodilatatori, bilo sami, ili, još bolje, kao fiksna kombinacija sa inhalatornim kortikosteroidima. Ljekovi se moraju koristiti redovno, kontinuirano, jer je i proces oštećenja pluća nastao redovnom i kontinuiranom primjenom duvana, pa zato često kažemo da se ljekovi primjenjuju isto toliko godina koliko je trajao i pušački staž, ali ne 20 i više puta na dan, već samo 2-4 puta tokom dana.

PROGNOZA HOBP-A

Pored farmakoloških mjera, tj. primjene ljekova, važ­ne su i nefarmakološke mjere, a to su: respiratorna rehabilit­acija, redovna fizička aktivnost, pravilna ishrana, prevencija respiratornih infekcija i uopšte promjena stila života. Ovako liječena HOBP za rezultat ima usporavanje toka bolesti, te sprečavanje invaliditeta i komplikacija. Za razliku od toga, kasno otkrivena i neliječena HOBP za posljedicu ima česta pogoršanja, sa progresivnim propadanjem plućne funkcije. Usljed toga dolazi do nastanka plućne insuficijencije te nedostatka kiseonika u svim tkivima i organima. Posljedica nedostatka kiseonika jeste pojava brojnih komplikacija na srcu, bubrezima, CNS i dr. Svako pogoršanje HOBP-a, koje vrlo često zahtijeva intervenciju HMP-a i bolničko liječenje, dovodi do nepovratnog gubitka dijela plućne funkcije. Što je učestalost pogoršanja veća i period između pogoršanja kraći, prognoza je sve lošija.

Zato je važno istaći da je HOBP bolest koja se može spriječiti, i – ako je rano otkrivena – pravilno i uspješno li­ječiti. Veliki broj pacijenata, prvenstveno pušača, nije svje­stan svoje dijagnoze, pa se HOBP, nažalost, dijagnostikuje obično u već poodmaklom stadijumu. Samo mjerama pre­vencije pušenja, aktivnostima za odvikavanje od pušenja, blagovremenim pregledima plućne funkcije kod pušača, pravovremenim uvođenjem terapije i redovnim liječenj­em, moguće je smanjiti rizik od obolijevanja i umiranja od HOBP-a.

 

Piše: mr sc. dr Dušica Jarić, Spec. za plućne bolesti