Nekoliko korisnih savjeta za osobe sa dijabetesom

ŠKOLOVANJE I IZBOR ZANIMANJA

Kada su djeca u pitanju, treba znati da dijete sa dijabete­som može da pohađa predškolske ustanove (obdaništa i zabavišta) i treba da pohađa redovnu nastavu u školi. Na sreću, često se radi 0 veoma obdarenoj djeci sa puno sklonosti i mogućnosti. Učitelji i nastavnici treba da su upoznati sa tim da dijete ima šećernu bolest, da znaju šta treba da rade pri pružanju pomoći, posebno u stanju hipoglikemije. Neobučenost i nesnalaženje učitelja, odnosno nastavnika u takvoj situaciji, često može da ima fatalne posljedice.

Posebno je važno da se djeca sa dijabetesom ne oslobađaju od nastave fizičkog vaspitanja. Ona treba da ispunjavaju program aktivnosti, predviđen nastavom, s tim što treba da se pridržavaju datih uputstava o postupcima pri fizičkoj aktivnosti, zavisno kakvog je ona intenziteta. Djeci treba dozvoliti putovanje u organi-zovanim školskim grupama. Naravno, potrebno je da se tada mladi bolesnik pridržava uputstava, koja važe za putnika dijabetičara.

Uopšteno, može se reći da nema danas profesije koja se zabranjuje oboljelima od šećerne bolesti. Postoje samo profesije koje se manje preporučuju. To su takozvane nepogodne profesije. Prije svega, ne treba dijete sa dijabetesom osposobljavati za profesije koje prati neuredan način života, znači one koje su vezane za noćni rad i česta putovanja. Nije dobro da bolesnici sa šećernom bolešću budu profesionalno vezani za prehrambene proizvode koji mogu da budu za njih iskušenje (poslastičari, mesari i sl). Nije preporučljivo da se bave poslovima koji podra­zumijevaju rad na visini (monteri, električari, rad na skelama, tesari, zidari). Dakle, ne preporučuju se zanimanja koja izlažu riziku samog oboljelog, ali i druge, kao što su:

– pilot,

– vozač autobusa ili teretnog kamiona,

– građevinski radnik,

– vatrogasac,

– radnik na visokoj peći,

– kuvar,

– poslastičar.

Ove navedene profesije možda bi mogle da budu najuži krug zanimanja za koja, ako se već školuje, oboljelo dijete treba da se preusmjeri-prekvalifikuje.

UPRAVLJANJE VOZILOM

U našoj zemlji ne postoje zakonske prepreke za posjedo­vanje vozačke dozvole oboljelim od šećerne bolesti. Da bi se izbjegli mogući udesi prilikom vožnje, a prvenstveno zbog mogućnosti hipoglikemija, oboljelima od šećerne bolesti se preporučuje:

– prije polaska na put treba se pridržavati uobičajenog rasporeda obroka i ne smanjivati ih,

– u neposrednoj blizini vozača treba da se nalazi neki od napitaka ili slatkiša koje će uzeti ako bi osjetio hipoglikemiju,

– pri sumnji na hipoglikemiju, odmah prekinuti vožnju i izmjeriti šećer u krvi aparatom ili test trakama,

– izbjegavati duge maršrute i odmarati se poslije svaka 2-3 sata vožnje,

– pridržavati se svih uputstava datih za putovanje.

SAVJETI ZA PUTOVANJE

Bolesnicima sa šećernom bolešću, pogotovo mladima i djeci, nerijetko, sasvim neopravdano se uskraćuju putovanja. Bolesnici od šećerne bolesti mogu da putuju slobodno kao i svi zdravi, samo treba da se pridržavaju sljedećih uputstava:

– nositi medicinsku identifikacionu karticu koja ukazuje da bolesnik ima šećernu bolest,

– čuvati insulinske brizgalice (ilipenove) na sigurnom mjestu, u putnoj torbi,

– ponijeti test trake za kontrolu šećera i acetona u mokraći i aparat za brzo određivanje šećera u krvi,

– ponijeti sa sobom 2 pakovanja Glukagona i nekoliko kockica šećera. Planirati unaprijed obroke, za vrijeme putovanja,

– nabaviti adrese medicinskih ustanova u mjestima u koja se putuje, posebno onih koje se bave zaštitom oboljelih od dijabetesa.

Postoji namjenska torbica Hipopak, veoma korisna pri putovanjima, u kojoj se nalaze najpotrebniji podaci i sredstva koja treba koristiti u slučaju hipoglikemija.

Hipopak (u slučaju hipoglikemije) sadrži:

1. Ime i prezime

2. Spisak sadržaja u pakovanju

3. Simptomi i znaci hipoglikemije

4. Uputstvo kako se postupa u slučaju hipoglikemije

5. Ugljeni hidrati (đus)

6. Ugljeni hidrati (biskvit)

7. Telefonski kontakt sa porodicom i ljekarom

HIGIJENA USTA

Bolesnici sa šećernom bolešću su skloni čestim obolje­njima usne duplje, posebno takozvanim pardontopatijama -oboljenjima desni, pri čemu zubi postaju ogoljeni, klimavi i brzo propadaju. Takođe, vidjeli smo ranije da su osobe koje imaju šećernu bolest sklonije pojavi zubnog karijesa. Zato, od početka bolesti, ako do tada nijesu imali navike, dijabetičari treba da peru zube 2-3 puta dnevno. Redovnim pranjem zuba, masiraju se desni što je vrlo povoljan momenat za bolju cirkulaciju krvi u desnima, a otklanjaju se bakterije i ostaci hrane. Redovne stomatološke kontrole se preporučuju svakih 1-2 godine.

NJEGA STOPALA

Dobro održavanje i njega stopala imaju značajan uticaj na pojavu promjena čije su posljedice oštećenje, oboljenje ili poremećaj cirkulacije krvi u koži i mekim tkivima stopala.

Stopala se njeguju svakodnevnim pranjem, držanjem u toploj, lako sapunjavoj vodi (jedanput nedjeljno), uz redovno odstranjivanje orožalih naslaga na tabanima i petama, žuljeva, redovno podsijecanje noktiju, istrljavanje zanoktica i masažu (mastan krema, ulje, obična mast) kože koja je još vlažna od pranja.

Udobna obuća (po mogućnosti dva para koja se nose naizmjenično) i čarape, utiču na lako i brzo hodanje i raspoloženje. Udobna obuća je meka i prilagođena vremenskim prilikama (nepropustljiva). Čarape treba mijenjati svakog dana. Dobro njego­vana stopala bolje podnose hladnoću.

NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU

 

Piše: prof. dr sci. med. Božidar M. Bojović