Vrijednost inovacije za oboljele od reumatoidnog artritisa
Reumatoidni artritis (RA) je hronična, sistemska inflamatorna bolest vezivnog tkiva koja pogađa 0,5–1% svjetske populacije. Analize iz 2009. godine pokazuju da neliječeni, 1/3 pacijenata nije bila u mogućnosti da radi već u roku od 2 godine od postavljanja dijagnoze, a životni vijek pacijenata oboljelih od RA bio je kraći u odnosu na zdravu populaciju.
2010. godine čuveni prof. Josef Smolen i evropska liga protiv reumatizma (EULAR) usvojili su novi treat-to-targt princip liječenja reumatoidnog artritisa koji podrazumijeva rano liječenje reumatoidnog artritisa što efikasnijom terapijom.
Vrijednost razvoja inovativnih terapija u reumatoidnom artritisu može da se posmatra u kontekstu dobrobiti za pacijente (pacijenti duže i zdravije žive, imaju produktivan život – društveni i profesionalni), u kontekstu održivosti zdravstvenog sistema (inovativne terapije mogu pospješiti održivost zdravstvenog sistema smanjenjem drugih troškova koji opterećuju zdravstveni sistem – poput hospitalizacija i liječenja dugoročnih posljedica i komplikacija). Posmatrajući sa ekonomskog aspekta, tamo gdje se investira u nove poslove, istraživanja i radi na razvoju ljekova koji unapređuju produktivnost članova društva, takvo društvo ima korist od zdravlja i dobrobiti svojih pojedinaca i članova društvenih zajednica.
U posljednje dvije dekade, značajan progres postignut je u dijagnozi i liječenju oboljelih od RA, devastirajućeg autoimunog oboljenja koje pogađa milione ljudi. Terapijski napredak je transformisao paradigmu liječenja RA u posljednjih 20 godina, gdje smo devedesetih godina za cilj liječenja imali liječenje simptoma bolesti, a danas cilj liječenja predstavlja postizanje remisije bolesti – kazala je dr Nataša Miketić. Razvoj novih inovativnih terapija tokom posljednje dekade proširio je terapijske opcije za liječenje pacijenata sa reumatoidnim artritisom i omogućio pacijentima sa RA da postignu remisiju bolesti, izbjegnu pojavu onesposobljenosti i da imaju bolji kvalitet života, kakav do tada nije bio moguć. Iako je oštećenje zglobova usljed razvoja bolesti ireverzibilno, rana dijagnoza i rano liječenje je značajno za prevenciju i usporavanje progresije bolesti.
Postoji sve više dokaza iz svakodnevne kliničke prakse da je rano započinjanje terapije od naročitog značaja za pacijente sa reumatoidnim artritisom. Zapravo, smjernice iz 2012. godine posebno ističu značaj ranog, agresivnog liječenja. Ove smjernice prepoznaju da ranije započinjanje liječenja može pacijentima pružiti najbolju šansu za postizanje remisije bolesti i bolji dugoročni ishod liječenja, pored toga što sprječava ireverzibilno oštećenje zglobova. Tokom protekle dvije decenije, naše razumijevanje optimalne kliničke uloge i vrijednosti novih, inovativnih tretmana evoluiralo je što je od posebne važnosti za pacijente – kazala je dr Miketić. Pored toga, dokazi i podaci o značaju ranog liječenja ukazuje na to da upotreba terapije u ranoj fazi bolesti pruža najbolju mogućnost za kontrolu bolesti i postizanje remisije.
Kada govorimo o troškovima liječenja, važno je istaći da se veliki broj istraživanja sprovodi u svijetu, koji za cilj imaju poređenje direktnih i indirektnih troškova liječenja RA. Imamo primjer studije koja je rađena u Njemačkoj, u periodu izmedju 2002. i 2011. godine. Zaključak studije je da je porast direktnih troškova liječenja pacijenata sa reumatoidnim artritisom povezan sa nižom stopom indirektnih, hospitalizacija, kao i nižom incidencijom radne onesposobljenosti.
Nedavno objavljen pregled literature u Italiji procijenio je srednje godišnje troškove po pacijentu i ukupne društvene troškove liječenja reumatoidnog artritisa u posljednjih deset godina. Direktni medicinski troškovi činili su 21% ukupnih troškova, dok su preostalih 79% bili nemedicinski troškovi (direktni nemedicinski troškovi i indirektni troškovi). 40% troškova odlazilo je na neformalnu njegu pacijenta, dok je 31% troškova bilo usljed odsustva sa posla pacijenta ili staratelja. Na osnovu ovih podataka, očigledno je da procjena ekonomskog opterećenja reumatoidnog artritisa koja se zasniva isključivo na procjeni direktnih zdravstvenih troškova daje ograničen pregled ukupnog ekonomskog opterećenja bolesti.
U Francuskoj je u periodu od 2012. do 2013. godine rađena retrospektivna studija, kada je oko 500 pacijenata popunjavalo HAQ upitnik (eng. Health Assessment Questionnaire) koji se koristi za procjenu funckionalne sposobnosti oboljelih od reumatoidnog artritisa. Što je bio veći invaliditet, veća je bila onesposobljenost pacijenata, tako su i troškovi liječenja bili veći. Studija je ukazala kako reumatoidni artritis utiče na rad, odnosno na prisustvo i odsustvo pacijenta na radnom mjestu. Rezultati su u korelaciji sa različitim pokazateljima smanjene produktivnosti uključujući odsustva zbog bolovanja, privremeni ili trajni prekid radnog odnosa kao i promjenu posla zbog posljedica samog oboljenja. 54% pacijenata je izgubilo svoj posao zbog dijagnoze reumatoidnog artitisa.
Dr Miketić je citirala prof. Katherine Upchurch sa Universiteta Massachussets: “Trenutna terapija reumatoidnog artritisa omogućava da progresija od početka prvih simptoma do značajnog invaliditeta nije više neizbježna… pacijenti sa reumatoidnim artritisom koji su na medikamentoznoj terapiji mogu imati komforan i produktivan život… pacijenti sa reumatoidnim artritisom mogu imati kvalitet života koji je bio nedostižan pacijentima u XX vijeku”’.
Verica Pantelić
Add comment