Koji su planovi Saveza za naredni period?
U prethodnom periodu Savez je naglašeno radio na unapređivanju zakonodavnog okvira i stvaranju preduslova za ostvarivanje prava i interesa osoba s invaliditetom. I u budućem periodu ćemo nastaviti sa tim djelovanjem. Takođe, nastavićemo da djelujemo u pravcu jačanja kapaciteta lokalnih organizacija–članica. Radićemo i na podsticanju uključivanja osoba s invaliditetom u društvo putem stvaralaštva i sporta. Nastavićemo da jačamo prekogranična partnerstava u cilju podsticanja zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u regionu.
U toku je realizacija projekta Pravo osoba s invaliditetom na roditeljstvo. Kažite nam nešto više o tom projektu?
Projekat ,,Pravo osoba s invaliditetom na roditeljstvo“ finansijski je podržan od strane Evropske unije posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Realizuje se od februara 2014. godine, i sada je u završnoj fazi realizacije. Opšti cilj projekta je unapređenje mogućnosti da se osobe s invaliditetom ostvare u roditeljstvu. Neki od najvažnijih rezultata ovog projekta su: -Sprovedeno empirijsko istraživanje na temu roditeljstva osoba s invaliditetom. Produkt ovog istraživanja je publikacija ,,Osobe s invaliditetom i roditeljstvo“. -Realizovali smo medijsku kampanju kroz emitovanje dva TV spota, sa sloganom: Ljubav nema izgovor! -Organizovli smo seminare, koji su imali za cilj psihološko osnaživanje žena s invaliditetom da prihvate svoju seksualnost i reproduktivne sposobnosti, i psihološko jačanje osoba s invaliditetom da se ostvare u roditeljstvu ukoliko je to njihov izbor. -Pokrenuli smo temu koja se odnosi na unapređenje zakonske regulative u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite koje bi podsticajno djelovale u pravcu ostvarivanja osoba s invaliditetom u roditeljstvu. Inicijative su se odnosile na naknadu za majke s invaliditetom, i na povećanje broja vantjelesne oplodnje uključujući in vitro fertilizacija na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore.
Rezultati projekta se ogledaju i u unapređenoj svijesti javnosti kada je u pitanju seksualno i reproduktivno zdravlje osoba s invaliditetom i njihovo ostvarivanje u roditeljstvu. Veća pažnja se posvećuje obezbjeđivanju adekvatne opreme za ginekološke preglede žena s invaliditetom.
Sa kojim se sve izazovima suočavaju osobe sa invaliditetom koje imaju djecu?
Jedan značajan segment prava osoba s invaliditetom odnosi se i na njihovo pravo da donesu odluku o tome da postanu roditelji. I kada se ostvare u ovoj ulozi, gotovo da se ne govori o izazovima sa kojima se suočavaju. Ovo su još uvijek društvene tabu teme kod nas. O tome govori i činjenica da je kod nas i u zemljama okruženja zapanjujuće malo istraživanja na ovu temu.
Koliko se pažnje poklanja ovoj problematici u Crnoj Gori?
U Crnoj Gori se ovoj problematici nije poklanjala pažnja, odnosno nije se o njoj govorilo. Savez je realizovao prvo istraživanje u Crnoj Gori na ovu temu. Osnovni cilj istraživanja bio je da se dobije opšta slika o ostvarenosti i iskustvu osoba sa tjelesnim invaliditetom u roditeljskoj ulozi, kao i o razlozima zbog kojih nijesu ostvarili svoju želju za roditeljstvom. Takođe, kao što sam već rekla, pokrenuli smo i temu koja se odnosi na unapređenje zakonske regulative u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite koje bi podsticajno djelovale u pravcu ostvarivanja osoba s invaliditetom u roditeljstvu.
Da li se osobe sa invaliditetom muškog ili ženskog pola lakše odlučuju za roditeljstvo. Kakvi su njihovi stavovi u vezi sa time?
Rezultati pokazuju da postoje značajne razlike u mogućnosti ostvarivanja roditeljstva žena i muškaraca s invaliditetom. Procijenjeno je da se žene, zbog toga što im je dodijeljena primarna uloga u brizi i podizanju djeteta, teže odlučuju na roditeljstvo. Pored toga, oba pola su većinom procijenila da sredina manje podržava žene u ostvarenju materinstva, nego muškarce.
Koliko je teško ili nije teško osobama sa invaliditetom da se ostvare u ulozi roditelja?
Na motivaciju za roditeljstvo, odnosno za potrebu, želju i odluku za dobijanje djece, utiču biološki, psihološki i socijalni faktori. Od njihove interakcije zavisi preuzimanje i prihvatanje roditeljske uloge. Istorijski gledano, na roditeljstvo se vijekovima gledalo kao na prirodan čin i očekivanu obavezu svakog odraslog pojedinca. Žene koje bi odbacivale materinstvo osuđivane su i odbacivane u društvu. Ovaj tradicionalni obrazac društveno uslovljenih očekivanja još uvijek postoji u našem društvu. Zanimljivo je da ovaj opšti socijalni pogled vezan za žensku ulogu u društvu postaje dijametralno suprotan kada se radi o ženama s invaliditetom. One se tradicionalno obeshrabruju ili im se negira mogučnost da rode i odgajaju dijete. One se, često, vide kao aseksualne, zavisne, pasivne i zbog toga se smatraju neadekvatnim za reproduktivnu ulogu koja priliči ženi.
Add comment