Pacijenti i ostvarenost ravnopravnosti u zdravstvu

[heading]Okrugli sto: Zaštita prava pacijenata – dostignuća i izazovi[/heading] Međunarodni dan borbe protiv korupcije bio je povod da se 9-og decembra u Podgoričkom hotelu „Crna Gora” organizuje okrugli sto na temu Zaštita prava pacijenata – dostignuća i izazovi. Organizatori: Ministarstvo zdravlja i Program Ujedinjenih nacija za razvoj u Crnoj Gori poziv za učešće na ovom skupu uputili su zaštitnicima prava pacijenata, predstavnicima Ljekarske komore Crne Gore kao i nevladinog sektora. Uvodni izlagači bili su prim. dr Jadranka Lakićević, pomoćnica ministra zdravlja u Vladi Crne gore, Rastislav Vrbenski, stalni koordinator sistema UN-a i predstavnik UNDP-a u Crnoj Gori, i mr Đula Rušinović-Sunara, konsultantkinja UNDP-a i predsjednica Udruge za promi­canje prava pacijenata Republike Hrvatske.

Unapređivanje prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu svih građana Crne Gore jedan je od podrazumijevanih ciljeva rada nadležnog ministarstva. Sa namjerom da se korisnicima tih usluga obezbijedi mogućnost informisanja, ustanovljen je institut zaštitnika prava pacijenata. U zdravstvenim ustanovama Crne Gore trenutno je angažovano 30 vršilaca ove dužnosti. Ipak, potrebno je uložiti još napora. Suzbijanjem problema korupcije, kao jednog od vidova poremećenih oblika društvenog funkcionisanja, obezbjeđuje se efikasnije djelovanje sistema zdravstva, dostupnost zdravstvenih usluga svima i smanjuje ekonomski gubitak na nivou državne cjeline. Kao problemi od najveće zastu­pljenosti u našem zdravstvenom sistemu, ovom prilikom su akcentovani učestalost vršenja neformalnih plaćanja i izdvajanje finansijskih sredstava mimo zvaničnih doprinosa za zdravstveno osigu­ranje.

Aktuelni zakon o zaštiti prava pacijenata precizira uslove pod kojima se svim pacijentima garantuje pravo na slobodan izbor doktora medicine ili doktora stomatologije, informisanje ili obavještavanje, samoodlučivanje, uvid u medicinsku dokument­aciju, odbijanje da bude predmet naučnog ispitivanja ili is­traživanja, drugo stručno mišljenje, privatnost i povjerljivost, blagovremenu zdravstvenu zaštitu, pravo na prigovor, naknadu štete i samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove. Rezultati istraživanja koje je sprovedeno na uzorku od 4.500 ispitanika, u realizaciji kompanije CEED Consulting ponudili su neke odgovore na pitanja iz ove oblasti. Osnovni cilj bila je analiza integriteta zdravstvenog sistema, načina njegovog funkcionisanja, reforme sistema, privatnog sektora i, po prvi put do sada, utvrđivanja nivoa neformalnih plaćanja u okviru imenovanog sistema. Izdvaja se nekoliko zaključaka:

• Skoro 80% ispitanika pozitivno ocjenjuje stepen ostvarenosti reforme zdravstvenog sistema.

• Ispitanici su zadovoljni ljubaznošću, posvećenošću i stručnošću svojih izabranih ljekara, ali imaju primjedbe na nji­hovu dostupnost.

• Čak 55,7 % ukupnog broja ispitanika tokom boravka u bolnici ostvarilo je neki od oblika neformalnog plaćanja medicinskom osoblju – bilo u vidu novca ili poklona.

• Pacijenti su novac/poklone najčešće davali ljekarima koji ih liječe (70,1%), medicinskim sestrama (68,1%) ibabicama (27,1%). Hirurzima su ta sredstva uručivali u procentualnoj zastu­pljenosti od 13,7%, anesteziolozima u 3.5%, a radiolozima i labo­rantima u 0.7% slučajeva. Najčešće su ovakvo ponašanje ostvari­vale porodilje (71,5%).

• Vršenje neformalnog plaćanja najčešće je inicirano osjećajem zahvalnosti – kod 60% ispitanika, ali je bilo uslovljeno i tradicionalnom kulturnom baštinom. U slučajevima kada je neformalno plaćanje vršeno prije pružanja zdravstvene usluge, takav vid ponašanja imao je za cilj podsticanje medicinskog osoblja za pružanje kvalitetnije zdravstvene usluge.

• Procjenjuje se da su na ime neformalnih plaćanja pacijenti okom 2010. godine uplatili prosječno po 60 evra.

Promjena sistema plaćanja medicinskog osoblja u smislu ostvarenja procjene efikasnosti njihovog rada i dodatnog sankcionisanja ili stimulisanja visine zarada, uvođenje sistema kontrole rada, integrisanje javnog i privatnog sektora, aktivnije učešće pred­stavnika lokalnih zajednica u praćenje efektivnosti rada zaposlenih u zdravstvenim centrima i pokretanje kampanja za bolje informisanje pacijenata, samo su neke od preporuka koje bi u cilju izbjega­vanja korupcije u zdravstvu trebalo ustaliti u našem društvu. Angažovanjem ukupne javnosti moguće je ostvariti dobar učinak u modernizovanju odnosa na relaciji pacijent – medicinsko osoblje.