Dijabetesna polineuropatija podrazumijeva postojanje simptoma i/ili znakova periferne nervne disfunkcije u osoba sa dijabetesom, kada se isključe drugi uzroci. U do sada dostupnim podacima, prevalenca je 0, 1-100%, najčešće 10-100% i 7-12% odmah po otkrivanju šećerne bolesti ima dijabetesnu polineuro-patiju (pretežno elektrofiziološke studije), 14, 1% novodijagnos-tikovanih NIDDM pacijenata (koji nisu na insulinskoj terapiji) i 1, 4% IDDM pacijenata (na terapiji insulinom).
FAKTORI RIZIKA za pojavu ovog oboljenja su: trajanje dijabetesa, oštećenje krvnih sudova, mehaničke povrede nerava, autoimuni faktori, genetska osjetljivost, visok nivo šećera u krvi, pušenje, neprikladan dijetni režim.
Značajan broj pacijenata sa šećernom bolešću razvije komplikacije koje najčešće pogađaju periferni nervni sistem. Pacijenti inicijalne simptome registruju, ali se jave ljekaru tek kad tegobe postanu perzistentne. Bolest počinje podmuklo i bolesnik može dugo da bude bez subjektivnih tegoba a da postoji oštećenje živaca. Zato je neophodno da svaki bolesnik kod kojeg je registrovana šećerna bolest bude upućen na pregled neurologu, kako bi se uradio neurološki i neurofiziološki pregled i preduzele sve mjere da se prevenira pojava dijabetične polineuropatije, ili ako već postoje znaci neuropatije, da se zaustavi njeno napredovanje. Vaskularna i nervna oboljenja usko su povezana i isprepletena. Krvni sudovi zavise od normalne funkcije nerava, a nervi zavise od primjerenog protoka krvi. Prva patološka promjena mikrovaskulature (malih krvnih sudova) jeste vazokonstrikcija. Dijabetesna polineuropatija podrazumijeva postojanje simptoma i/ili znakova periferne nervne disfunkcije u osoba sa dijabetesom, kada se isključe drugi uzroci. U do sada dostupnim podacima, prevalenca je 0, 1-100%, najčešće 10-100% i 7-12% odmah po otkrivanju šećerne bolesti ima dijabetesnu polineuro-patiju (pretežno elektrofiziološke studije), 14, 1% novodijagnos-tikovanih NIDDM pacijenata (koji nisu na insulinskoj terapiji) i 1, 4% IDDM pacijenata (na terapiji insulinom).
FAKTORI RIZIKA za pojavu ovog oboljenja su: trajanje dijabetesa, oštećenje krvnih sudova, mehaničke povrede nerava, autoimuni faktori, genetska osjetljivost, visok nivo šećera u krvi, pušenje, neprikladan dijetni režim.
Značajan broj pacijenata sa šećernom bolešću razvije komplikacije koje najčešće pogađaju periferni nervni sistem. Pacijenti inicijalne simptome registruju, ali se jave ljekaru tek kad tegobe postanu perzistentne. Bolest počinje podmuklo i bolesnik može dugo da bude bez subjektivnih tegoba a da postoji oštećenje živaca. Zato je neophodno da svaki bolesnik kod kojeg je registrovana šećerna bolest bude upućen na pregled neurologu, kako bi se uradio neurološki i neurofiziološki pregled i preduzele sve mjere da se prevenira pojava dijabetične polineuropatije, ili ako već postoje znaci neuropatije, da se zaustavi njeno napredovanje.
Vaskularna i nervna oboljenja usko su povezana i isprepletena. Krvni sudovi zavise od normalne funkcije nerava, a nervi zavise od primjerenog protoka krvi. Prva patološka promjena mikrovaskulature (malih krvnih sudova) jeste vazokonstrikcija. Kako bolest napreduje, neuronalna disfunkcija korelira sa razvojem vaskularnih abnormalnosti, kao što su zadebljanje bazalne membrane kapilara i hiperplazija endotela, što doprinosi smanjenju dovoda kiseonika i hipoksiji.
Ishemija neurona u osnovi je nastanka dijabetičke neuropatije.
Vazoaktivni ljekovi (ACE inhibitori, a1 antagonisti) mogu dovesti do značajnih poboljšanja protoka krvi u neuronima, sa odgovarajućim
poboljšanjima brzine provodljivosti nerava. Dakle, mikrovaskularna disfunkcija javlja se rano u dijabetesu, uporedo sa progresijom neuralne
disfunkcije, a može biti dovoljna da uzrokuje ozbiljne strukturne, funkcionalne i kliničke promjene koje su uočene kod dijabetičke neuropatije.
Šta je to što pacijenta sa šećernom bolešću dovodi izabranom ljekaru i neurologu?
Add comment