Potreba za edukacijom žena u očuvanju i zaštiti reproduktivnog zdravlja

VIII Sajam medicine

Predavanje dr Bojane Mirović, Dom zdravlja − Tivat

Reproduktivno zdravlje podrazumijeva fizičko, mentalno i socijalno blagostanje u svim oblastima reprodukcije, ali i sposobnost za reprodukciju, roditeljstvo, stvaranje zdravog potomstva, odgovoran i zdrav polni život. Jedna od ekstremno bitnih tema je sloboda od polnog nasilja i prisile, a tu su i kontracepcija, informisanost, dostupnost i korištenje kontracepcije i dostupnost i korištenje određenih ispravnih zdravstvenih službi.

Pravo na reproduktivno zdravlje spada u opšte ljudsko pravo. Njega ima svaki pojedinac i pod ovim pravom podrazumijevamo zaštitu i ravnopravnost svih ljudi u ovoj oblasti. Zdravstvene usluge moraju biti prilagođene potrebama ljudi i ljudi imaju pravo na slobodu donošenja odluka, na informisanost, na edukaciju o reproduktivnom zdravlju.

Cilj zaštite reproduktivnog zdravlja je rađanje zdravog potomstva, obogaćivanje života i ličnih odnosa. Zapravo, cilj je da izvršimo edukaciju o polnosti i reprodukciji, da se kontinuirano obavlja savjetovanje o planiranju porodice i zaštiti. Predmet interesovanja su i zaštita, prevencija i pravovremeno ispravno liječenje bolesti kao što su neplodnost, bolesti sistema reproduktivnih organa, polno prenosive bolesti, maligna oboljenja i razni hormonski poremećaji. Posebna tema u okviru našeg istraživanja, i uopšte u zaštiti regenerativnog zdravlja, jeste prekid trudnoće. Nažalost, koliko god se trudili da izvršimo edukaciju, prekid trudnoće je veoma zastupljen. U pitanju je najčešće neželjena trudnoća, koja je nastala baš zbog nedovoljne edukacije i nekih drugih razloga, kako kod žena, tako i kod muškaraca.

Jedan od ciljeva je prevencija polnog zlostavljanja i, naravno, prevencija polnog nasilja i iskorišćavanja. Kontracepciju čine različite metode koje se koriste za zaštitu od neželjene trudnoće. Imamo, s jedne strane, nekorištenje kontracepcije i neželjenu trudnoću kao ishod. Samo kontracepcija i abortus predstavljaju načine planiranje porodice. Pored njih, kontracepcija je zapravo i zaštita od polno prenosivih bolesti. Kroz istraživanja i stručnu praksu, kontracepciju svi stavljaju na drugo mjesto kad je u pitanju sprečavanje pojave polno prenosivih bolesti. uglavnom se govori o nepoželjnoj trudnoći. Mislim da je i jedno i drugo podjednako bitno.

Različite vrste kontracepcije

Svi znamo da postoje:

Prirodne metode: plodni dani i prekinuti seksualni odnos,

Mehanička kontracepcija: variraju metode kondom/dijafragma,

Hemijska kontracepcija: hormonske kontracepcije su sve popularnije, mada su, po istraživanju, više zastupljene u zemljama regiona nego kod nas.

Kontracepciju čine i trajne i urgentne metode. Postoje različite grupe i efikasnost. Ipak, pravo na planiranje porodice podjednako imaju muškarac i žena. Oni su u tome ravnopravni i snose zajedničku odgovornost.

Najbolje godine za rađanje prvog djeteta su između 20. i 29, ali svakako bi prvu trudnoću trebalo planirati prije 35. godine.

Najveći je problem što se žene ne obraćaju izabranom doktoru i izabranom ginekologu u pravo vrijeme. Mali je broj žena koje će se javiti prije prve trudnoće. U mlađim populacijama je to češće. Najveći je problem što se jave ginekologu kada dođe do nepoželjne ili poželjne trudnoće, ili kada zapravo dođe do velikog problema neplodnosti, tj. nemogućnosti da ostanu trudne.

Polno prenosive bolesti su veoma raširene. One nastaju intimnim kontaktom, kontaktom tijela, transplacentarnim prenošenjem i seksualnim putem. Iz stručne prakse primijećene u ambulanti jasno je da je mlada populacija dosta neinformisana i needukovana o polno prenosivim bolestima. Pacijenti se jave kada je problem već uznapredovao. Glavni razlog što se nijesu javili na vrijeme jeste što ih je stid. Onda to drže za sebe, misle da će proći i jave se sa uznapredovalim problemom.

Prevencija maligniteta podrazumijeva godišnje sistematske preglede koji obuhvataju laboratorijsku i dijagnostičku pretragu. Skrining je jako bitan. Radimo na podizanju svijesti u vezi sa sprovođenjem skrininga. Rezultati u ambulanti su zadovoljavajući. Trudimo se da što više utičemo u cilju informisanja.

Bavili smo se istraživanjem 

Istraživanje u našem centru sprovedeno je putem anonimne ankete. Obuhvatilo je 30 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. U njemu su učestvovale 44 ispitanice starosti 19-57 godina. U trenutku ispitivanja 54% ispitanica bilo je u bračnoj zajednici, 68% iz gradskog naselja, a najviše je bilo zastupljeno učesnica sa srednjom stručnom spremom.

Prvi seksualni odnos, po rezultatima koje smo dobili, u 77% slučajeva dogodio se u starosti između 17. i 20. godine. Kada je u pitanju prva posjeta izabranom ginekologu, mogli smo zaključiti da se  mlađa populacija i javlja na prvi godišnji pregled i kad postoji neki minimalni problem. Starije žene su se izabranom ginekologu javile uz konstatovanje prve trudnoće ili u vezi sa problemima sa neplodnošću. Prvi porođaj je u većini slučajeva bio u starosti iznad 19 godina. Samo 4 učesnice su ga imale prije 19. To je značajno ako se ima u vidu činjenica da svaki porođaj prije 19. godine nosi određeni zdravstveni rizik. Namjerni prekid trudnoće konstatovan je kod 9 učesnica.

Kontracepcija, kao jedna od najbitnijih tema, u preko 40% slučajeva se ne koristi. U oko 20% slučajeva u cilju ostvarenja kontracepcije upražnjavan je prekinuti seksualni odnos, kondom u oko 18% slučajeva, a oralna kontracepcija i spirale zastupljeni su u opsegu manjem od 1%. U Hrvatskoj, poređenja radi, oralna kontracepcija je najzastupljenija. U Srbiji je takođe dominantan prekinut seksualni odnos.

Edukacija i podizanje svijesti, češće posjete ambulanti izabranog doktora, skrining kao obaveza i kontracepcija predstavljaju naše glavne preporuke. Od ove godine planirano je da se u tom cilju intenzivnije radi i u Centru za edukaciju mladih u srednjoj školi.

 

                                                                                             Anita Đurović