Najčešći razlog javljanja na pregled u pedijatrijsku ambulantu jeste povišena tjelesna temperatura kod djece. Povišena tjelesna temperatura nije bolest. Ona sama po sebi obično nije opasna, iako veliki broj roditelja misli da svaka povišena temperatura predstavlja ozbiljnu bolest. To je u stvari normalna i zdrava reakcija tijela na bolest.
Povišena temperatura znak je da se tijelo bori s infekcijom i da imuni sistem funkcioniše. Isto tako, treba znati da normalna tjelesna temperatura varira od osobe do osobe. Teško je reći koja je temperatura normalna i fiziološka jer i u toku samo jednog dana dolazi do relativno značajnih kolebanja u temperaturi organizma. Ta odstupanja mogu biti čak i do 1°C. Ipak, može se reći da se normalna temperatura nalazi negdje između 36 i 37 stepeni Celzijusa.
Najniže vrijednosti temperature izražene su u jutarnjim časovima, između 4 i 7 časova, a najviše u popodnevnim časovima, između 15 i 17 časova. Tako se i temperatura zdravog novorođenčeta mijenja tokom dana. Najniža je ujutro, a najviša kasno poslijepodne. Ponekad dijete koje nije bolesno može imati povišenu temperaturu. Uzrok tome može biti visoka vanjska temperatura ili činjenica da je dijete pretoplo odjeveno. U ovakvim situacijama, skinemo li dio odjeće s djeteta, ili ga premjestimo u hladniju prostoriju, temperatura će se spustiti za nekih 15 do 20 minuta.
Vrste povišene tjelesne temperature
-Temperatura ispod 37,8°C označava se kao subfebrilna ili temperatura niskog stepena.
-Kada se nalazi između 38°C i 39°C, tjelesna temperatura je umjereno povišena
-Vrijednost tjelesne temperature od 39°C do 40°C znatno je povišena
-Kada iznosi između 40°C i 40,5°C, temperatura je visoka
-Temperatura vrijednosti iznad 41°C naziva se hiperpireksija.
Tjelesnu temperaturu možemo mjeriti na više načina: aksilarno (u pazušnoj jami), sublingvalno (pod jezikom) i rektalno (u čmaru). Razlika između pazušne i rektalne temperature iznosi 0,4-0,8 stepeni.
U sredstva za mjerenje tjelesne temperature spadaju: živin toplomjer i rektalni živin toplomjer. Rektalni toplomjer ima zaobljen vrh, a može se koristiti i za mjerenje temperature ispod pazuha. Međutim, ova metoda mjerenja temperature trebalo bi da bude korištena samo kod novorođenčadi u razdoblju od rođenja pa do navršena tri mjeseca života. Rektalno mjerenje temperature najpouzdanije je u ovom periodu. Digitalni toplomjer. Ova vrsta toplomjera može se koristiti za oralno, aksilarno (pazušno) i rektalno mjerenje temperature. Digitalnim toplomjerom informaciju o tjelesnoj temperaturi dobijamo puno brže nego što je dobijamo mjereći živinim toplomjerom. I kod mjerenja digitalnim toplomjerom može doći do malih odstupanja prilikom prikaza visine tjelesne temperature.
Mogući uzroci povišene tjelesne temperature
Tri su najčešća razloga pojavljivanja visoke tjelesne temperature:
1. Virusna infekcija – Virusi u najvećem broju slučajeva ne predstavljaju veliku opasnost. Najbolje je ovakvu vrstu infekcije pustiti da prođe sama od sebe. Antibiotici ne pomažu u liječenju. Dokazano je da pretjerano korištenje antibiotika može biti štetno.
2. Bakterijska infekcija – U ovom slučaju ljekar ordinira antibiotsku terapiju
3. Rast zubića – Rast zubića može izazvati povišenu tjelesnu temperaturu, ali nikada višu od 38.4°C. Smatra se da je uzrok povišene temperature kod rasta zubića više povezan sa činjenicom da dijete u tom periodu dosta predmeta stavlja u usta. Tim putem, ono može lakše „pokupiti” razne vrste virusa, a ponekad i bakterije.
Snižavanje povišene tjelesne temperature
Umjereno povišenu tjelesnu temperaturu ne treba obarati jer je ona zaštitni mehanizam našeg organizma. Povišenjem temperature kod zdravog djeteta smanjuje se virulencija i porast broja nekih bakterija. Povećava se fagocitna i baktericidna aktivnost neutrofila i citolitičko dejstvo limfocita. Dakle, povišena temperatura jedan je od prirodnih načina odbrane organizma od uzročnika infekcije. Zato se snižavanje preporučuje tek kad ona poraste iznad 38,5°C, mjereno pod pazuhom, odnosno 39°C, mjereno rektalno. Tačnije, savremene preporuke su: snižavati temperaturu kada je dijete malaksalo i kada primijetimo promjene raspoloženja. Stoga, djetetu koje veselo trči i ima 39°C nije neophodno dati lijek, a treba ga davati umornom i plačljivom djetetu i to sa tek neznatno povišenom temperaturom.
Temperatura se može snižavati ljekovima i hlađenjem. Od ljekova su najpogodniji i najmanje štetni paracetamol (u obliku sirupa ili čepića) i ibuprofen, pri čemu se treba strogo pridržavati uputstva o količinama koje se mogu dati.
Ako se primijeti da dijete ima visoku temperaturu, treba ga što laganije odjenuti kako bi se omogućila postupna predaja tjelesne temperature u okolinu i dati mu lijek za snižavanje temperature. Nakon davanja lijeka, pre- poručljivo je pričekati dvadesetak minuta prije nego dijete počnemo hladiti tuširanjem ili kupanjem u kadici. Najpogodnije je napuniti kadicu vodom čija je temperatura oko 37°C (dva-tri stepena niža od temperature tijela) i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i polagano hladi. Trljanje alkoholom se ne preporučuje (naglo hladi površinu kože, krvni sudovi u koži se sužavaju i dalje hlađenje je oslabljeno. Jedan dio alkohola prodire u organizam udisanjem alkoholne pare ili kroz kožu, a to može opiti dijete). Postupak snižavanja temperature treba ponavljati dok god je potrebno. Kako je djetetu potrebno mnogo više tečnosti, vrlo je važno davati mu čaj, sok ili vodu.
Međutim, ako je dijete febrilno a mlađe od 3 mjeseca, ako je malaksalo, pospano, uporno povraća, žali se na glavobolju, ako ima osip, ne pije tečnost, ako ima napad konvulzija (grčevi), uvijek se treba obratiti ljekaru. Treba se javiti ljekaru i ako dijete duže od 3 dana ima povišenu tjelesnu temperaturu.
Piše: dr Nataša Božović, pedijatar
Add comment