Kod ovog pomjeranja zglobnih tijela rame može djelimično ispadati u određenim položajima, pa se može osjećati labavost ramena. Simptomi subluksacije su nagla bol i osjećaj ispadanja i probadanja u ramenu. Nakon čestih subluksacija pacijenti obično nauče koji pokreti uzrokuju ispadanje, pa ih izbjegavaju.
Zglob može biti tako labav da se učestalo događa potpuno odvajanje zglobnih površina: iščašenje odnosno luksacija. Tada govorimo o habitualnoj luksaciji ramena. Ovo može biti veliki problem, naročito ako se rame ne može spontano vratiti u zglob već je svaki put potrebno sprovesti intervenciju od strane ljekara. Uočljivo iščašenje vrlo je bolno i rame ne izgleda normalno. Svaki pokušaj izvođenja pokreta u zglobu uzrokuje jake bolove. Iščašeno rame može oštetiti živce oko ramenog zgloba. Ukoliko se živci oštete, može nastati neosjetljivost kože na nadražaje u području ispod vrha ramena.
Dijagnoza
Nakon opisa simptoma i pregleda, ljekar će vjerovatno odmah posumnjati na nestabilnost ramena. Pregled uključuje ispitivanje ramena i pokušaj njegovog pomjeranja, čime se provjerava njegova funkcionalnost i snaga mišića. Ljekar će napraviti određene pokrete ramenom kako bi ustanovio smjer nestabilnosti. Prilikom obavljanja testa straha (engl. Apprehension Test) bolesnik sjedi, a ljekar stoji iza bolesnika i vrši pokrete ramena. Pri nekim pokretima bolesnik ima osjećaj kao da će se rame iščašiti (prepadne se).
Dijagnostika je obavezna: rendgensko snimanje (CT), artroskopija (posmatranje unutrašnjosti zgloba, mišića i ligamenata optičkim instrumentom), MR (magnetna rezonanca kod koje nismo sigurni u dijagnozu).
Liječenje
Nestabilno rame može se liječiti konzervativnim i hirurškim metodama. Konzervativno liječenje: u početku liječenja najvažnije je kontrolisati bol i upalu. U tu svrhu potrebno je obezbijediti mirovanje i upotrebu protivupalnih ljekova koji su ujedno analgetici. Nakon što prođe bol potrebno je početi sa primjenom fizikalne terapije.
Sportisti koji izvode pokrete iznad glave treba da nose poseban povez ili rukav kojim se sprečava pokretanje ramena u smjerovima koji bi doveli do ispadanja. Upotreba leda ili topline kroz fizikalnu terapiju pomaže u kontroli upale. Masaža i različite vježbe sprovode se kako bi se povećao obim pokreta. Kasnije se sprovode vježbe jačanja za povećanje snage i kontrole mišića rotatorne manžetne. Fizijatar i kineziterapeut pomažu bolesniku u treniranju mišića koji drže glavu nadlakatne kosti u zglobu, što povećava stabilnost ramena i omogućuje glatko kretanje u ramenom zglobu. Fizikalna terapija može trajati 6-8 sedmica, što se prilagođava svakom bolesniku. Nakon primjene programa izikalne terapije, bolesnik uči vježbe koje će samostalno izvoditi kod kuće.
Hirurško liječenje: ako konzervativna terapija -mirovanje, lijekovi i izikalna terapija – ne urode plodom, ljekar može preporučiti hirurško liječenje. Postoji više vrsta hirurških zahvata za liječenje nestabilnosti ramena, a gotovo svi podrazumijevaju učvršćenje labavih ligamenata.
Rehabilitacija koja se sprovodi nakon hirurškog zahvata predstavlja složen proces. Rameni povez za potporu i zaštitu ramena može biti potrebno nositi 1-4 sedmice. Fizikalna terapija će možda trajati 2-4 mjeseca, a potpuni oporavak može se očekivati nakon 6 mjeseci. U početku je cilj izikalne terapije da se postigne smanjenje boli i otekline, što su normalne pojave nakon operacije.
Vježbe počinju da se vrše pasivnim pokretima, pri čemu se pomiče zglob a ne opterećuju mišići. Pacijenti se uče da izvode pasivne pokrete kod kuće. Aktivna terapija započinje 3-4 sedmice nakon operacije. Počinje se izometričkim vježbama jačanja kod kojih se ne ozljeđuje tkivo koje se oporavlja. Nakon 6. sedmice obavljanja vježbi, počinje aktivnije jačanje mišića rotatorne manžetne i ramena. Program vježbi prilagođava se pokretima koje bolesnici izvode tokom svojih radnih ili sportskih aktivnosti. Svrha je da se omogući obavljanje tih pokreta bez prevelikog opterećenja ramena.
Prevencija nestabilnosti ramena
Sportisti treba da obrate veću pažnju na fleksibilnost, snagu i izdržljivost mišića ramena koji se u treningu ne smiju zanemarivati. Učenje pravilnih tehnika vježbanja i izbor pravilne opreme veoma su važni. Svako povećanje količine treninga treba da se vrši postupno, kako se ne bi pretjeralo sa opterećivanjem rotatorne manžetne. Pravilno zagrijavanje i hlađenje su obavezni. Osobe koje nisu sportisti, a često izvode pokrete iznad ramena trebalo bi da izvode vježbe za jačanje ramena i mišića rotatorne manžetne kako bi se spriječio nastanak mogućih posljedica. Pravilno liječenje i sprovođenje izikalne terapije kod već nastale nestabilnosti, prevencija su razvoja daljnjih komplikacija.
Piše: dr Dušan Nenezic, fi zijatar – akupunkturolog – kiropraktičar, spec. za djeciju rehabilitaciju
Add comment