Specifičnosti funkcionalne procjene i tretmana u terapiji radom kod porođajne paralize pleksusa brahijalisa

0
301

Mijelinizacija nerava po rođenju djeteta nije u potpunosti završena pa su nervi osjetljivi na istezanje i podložni kidanju. U slučaju nastanka oštećenja pleksusa brahijalisa, pored posljedica kao što su motorni, senzitivni i trofički poremećaji, javljaju se i kontrakture skapulohemeralne regije.

Kao posljedica trofičkih poremećaja, odsustva aktivnih pokreta i izostanka nadražajnih impulsa za rast, nekorišćenja oslonca na oštećenu ruku, dolazi do zaosta­janja u rastu te ruke. Javljaju se i druge deformacije, kao što je asimetrija glave, zbog rotiranja glave prema zdravoj ruci, kada dijete leži ili spava, ili taj položaj zauzima spontano. Hemitoraks i lopatica oštećene strane slabije se razvijaju. Koordinacija pokreta oštećene ruke znatno zaostaje. To zaostajanje je posljedica disbalansa muskulature, ali i nepot­pune inkorporiranosti oštećene ruke u šemu tijela. Inkorporaciji doprinose i kontrakture i deformacije, pogotovu spljoštenost glave humerusa i skvrčena kapsula ramenog zgloba. Ove deformacije ograničavaju i usmjeravaju pokrete u ramenom zglobu u određenim pravcima, a to remeti koordinaciju.

Evaluacija stanja djeteta sa porođajnom paralizom pleksusa brahijalisa u terapiji radom

Dijete treba posmatrati razgolićeno i obratiti pažnju na:

-Položaj koji dijete spontano zauzima u postelji, naročito položaj oštećene ruke

-Posmatrati simetriju glave, vrata i tijela

-Posmatrati spontane pokrete oštećene ruke i porediti ih sa

pokretima zdrave -Izmjeriti obim i dužinu ruku

-Procijeniti obim pokreta u svim zglobovima oštećene ruke -Provjeriti elastičnost aduktora, unutrašnjih rotatora i fleksora nadlakta

-Procijeniti orijentaciono-mišićnu snagu oštećene ruke i ramenog pojasa (stimulisati rad igračkama ili draženjem preko tijela mišića)

-Procijeniti sposobnost djeteta da oštećenu ruku spontano koristi u kompleksnim koordiniranim radnjama, odre­đenim igrama (kod starije djece u radu), u skladu sa nivoom psihomotornog razvoja koji je dijete postiglo.

Ciljevi terapije radom kod djece sa oštećenjem pleksusa brahijalisa

Ciljevi terapije zavise od uzrasta djeteta i veličine problema, tj. obima oštećenja nerava brahijalnog spleta. U liječenju djeteta do tri mjeseca starosti najvažniji cilj je prevencija deformacija. Kod djece starosti od četiri mjeseca do tri godine postavljaju se sljedeći ciljevi:

-Prevencija kontraktura i deformiteta ruke i ramenog pojasa

– Poboljšanje trofike

-Inkorporiranje oštećene ruke u tjelesnu šemu (ko­ordinacija oko ruku, razvoj funkcije hvata, bimanuelna aktivnost, upotreba kažiprsta)

-Podsticanje psihomotornog razvoja, posebno razvoja aktivnosti funkcije ruke i šake, kroz složene koordinirane radnje za koje je dijete doraslo

-Održavanje i povećanje pokretljivosti u zglobovima oštećene ruke, stimulisanje pokreta supinacije

-Jačanje mišićne snage podsticanjem, stimulisanjem i potpomaganjem voljnih pokreta kroz odgovarajuću igru

-Izrada privremenih korektivnih pomagala

-Obuka  roditelja  za  postupanje  i  rad   sa djetetom, održavanje i namještanje korektivnih položaja i stimulisanje kroz odgovarajuću igru.

U terapiji djece starije od tri godine do predško­lskog uzrasta ciljevi su:

-Prevencija deformacija

-Poboljšanje trofke ali i elastičnosti humeroskapularne regije

-Održavanje ili povećanje pokretljivosti -Jačanje snage mišića svih segmenata oštećene ruke -Poboljšanje koordinacije pokreta oštećene ruke -Podsticanje bimanuelnih aktivnosti i spontanog korišćenja oštećene ruke

-Korekcija tjelesnog stava i sprečavanje nastanka deformiteta tipa skolioze

-Podsticanje formiranja radnih navika, sistematičnosti i istrajnosti.

Kod djece predškolskog uzrasta potrebno je fokusirati se na uvježbavanje grafomotorike i osposobljavanje za samostalnost u samozbrinjavanju. Kod djece u osnovno­školskom i srednjoškolskom periodu treba usmjeravati razvoj realizovanja preostalih potencijala. U periodu ubrzanog rasta pažnju treba posvetiti korekciji posture. Na kraju osmogodišnjeg školovanja neophodno je evaluirati funkcionalne sposobnosti značajne za nastavak školovanja i profesionalno opredjeljivanje i usmjeravanje.

Liječenje

Odmah u početku tretmana treba obučiti majku za postavljanje djeteta u korektivni položaj, aplikovanje para-finskih pakovanja, držanje, nošenje, hranjenje i kupanje djeteta, način igranja i način pomjeranja oštećene ručice.

Pri držanju bebe majka mora da pridržava oštećenu ruku. Pri hranjenju postavlja oštećenu ruku na flašicu. Pri oblačenju benkice prvo navlači rukav na oštećenu ruku. Iznad kreveca, tačno na sredini iznad glave djeteta, treba okačiti predmete jarkih boja radi podsticanja pokreta ruku. Biraju se igračke koje su interesantne za dijete. Bira se položaj igračke prema cilju koji treba postići i drži se na razdaljini na kojoj dijete može da je dohvati oštećenom rukom. Dozvoljava mu se i podstiče se da je drži i manipuliše njome. Ono na taj način dobija nadražaje za poboljšanje pokretljivosti, mišićne snage, koordinacije i cirkulacije, a sve to utiče na pravilan rast kostiju i pravilan psihoizički razvoj djeteta. Bitno je da se nudi draž koja je odgovarajuća za uzrast djeteta, jer ga samo takva draž može zainteresovati. Interesovanje djeteta je kratkotrajno, pa igru često treba mijenjati.

U slučajevima dok je dijete sasvim malo, ili je mišić veoma slab, koristi se draženje tijela mišića prstom, kocki­com leda, četkicom i sl. Ukoliko je očuvan senzibilitet tog područja, moguće je dobiti releksni odgovor kontrakcijom mišića.

Podsticanje psihomotornog razvoja vrši se odabi­ranjem igara i igrački kojima se stimuliše razvoj funkcije koja se u odgovarajućem periodu javlja. Potrebno je stimuli-sati aktivnosti djeteta i jednom i drugom rukom, kao i bimanuelne aktivnosti.

Dijete treba postavljati u položaje iz kojih može da pokrene i oštećenu ruku, uz vješto manipulisanje igra­čkama od strane roditelja ili radnog terapeuta.

 

Piše: Milorad Aranitović, strukovni radni terapeut