Razmjena preporuka na regionalnom nivou

0
239

[heading]U Baru održan sastanak endokrinologa[/heading] Udruženje endokrinologa u Baru, kao domaćin aprilskih susreta endokrinologa, okupio je veliki broj stručnih predavača u cilju razmjene iskustava i preporuka. Predavanja održana 20 aprila obilovala su prikazima slučajeva iz kliničke prakse, što je bio osnov za temeljnu ilustraciju različitih aspekata endokrinoloških bolesti. Hipertireoidizam, hipotireoidizam, tireotokiskoza ,specifični modaliteti ovih poremećaja, propratna simptomatologija i posljedice bolesti, u prvom redu orbitopatije, bile su samo neke od tema koje su ovom prilikom otvorene. Zahvaljujući angažovanju organizatora Udruženja endokrinologa Crne Gore, tru­du doktorke Valentine Kalenić (Bar), kao i sponzorstvu farmeceutske kompanije Merck Serono, skup je propraćen sa značajnim interesovanjem od strane brojne stručne publike. Tome je veoma doprinio i angažman prof. dr Boza Trbojevića, iz Centra na Zlatiboru ,redovnog profesora Medicnskog fakulteta Beograd.

Pozdravljajući prisutne na sastanku endokrinologa u Baru, dr Olivera Bošković, moderatorka ovog skupa, najavila je stručna predavanja eminentnih predavača. U ime Udruženja endokrinologa Crne Gore ona je ujedno otvorila stručni sastanak na kom je čast da prvi govori imao endokrinolog prof. dr Božo Trbojević. Bogatstvu sadržaja na sastanku doprinos su dali i dr Biljana Beleslin, dr Sreten Kavarić, endokrinolog Kliničkog centra u Podgorici, prof. dr Snežana Vujošević, dr Olivera Bošković, dr Igor Bjeladinović, endokrinolog iz Kotora, te dr Valentina Kalenić, endokrinolog iz Bara. Raznovrsnost tema, kao osnov koncepta ovog skupa, urodila je, prije svega, brojnošću preporučenih kliničkih savjeta.

Bolesti štitaste žlijezde predstavljaju grupu raznovrsnih i veoma ćudljivih oboljenja. Laboratorijski podaci su važan pokazatelj stanja bolesti, ali oni ne smiju biti jedina odrednica za tok liječenja. Skrećući posebnu pažnju na ovaj momenat, prof. Trbojević je na skupu u Baru prikazao zavidan broj primjera iz prakse. Posmatranje konteksta manifest­acija bolesti, po njemu, važan je put ka pronalaženju recepta za pravilno liječenje. Naravno, opreznost u dijagnostici, npr. u diferenciranju pojmova tireotoksikoze i hipertireoidizma, osnov je uspješnog kliničkog rada. – Štitasta žlijezda je žrtva svoje lake nadoknade – objasnio je dr Trbojević imajući u vidu veoma dostupnu ali ne baš uvijek preporučljivu primjenu tiroksina. Na osnovu navedenog, jasno je da ni samo mjerenje nivoa TSH hormona, ne može biti isključiv predskazatelj toka i stanja bolesti.

Automuna ili tireoidna orbitopatija, tema koju je na skupu endokrinologa u Baru prikazala dr Biljana Beleslin, pred­stavlja ozbiljan oftalmološki poremećaj koji može biti posljedica poremećaja aktivnosti štitaste žlijezde. Na njeno prisustvo mogu ukazati simptomi tipa pojačanog suzenja, osjećaja prisustva pijeska u oku, crvenila i otoka kapaka, preosjetljivost na svjetlost, pojava duplih slika i brojni drugi poremećaji vida i funkcionalnosti oka. Ukazujući na načine opažanja ovakvog stanja kod pacijenta, dr Beleslin objasnila je da dobar odgovor za terapiju mogu imati prestanak konzumacije duvanskih proizvoda, korišćenje nekih modela tamnih naočara, uticaj selena, te vještačke suze.

Internista endokrinolog dr Sreten Kavarić prikazao je specifičnost kliničkih aspekata i terapije hipertireoze. Važan dio njegovog izlaganja imao je uticaj lučenja T3 hormona na miocite. Endokrinološki poremećaji, kao uopšte i sa ostalim organima, u tijesnoj su vezi i sa promjenama u zdravlju srca. Prikazujući mehanizam ove sinergije, dr Kavarić je posebno naglasio diferen­ciranost modaliteta ovog poremećaja u populaciji trudnica ili kada je u pitanju udružena terapija.

Dr Snežana Vujošević prikazala je domen subkliničkog hipotireoidizma. U pitanju je samo jedno od brojnih stanja za čiju pojavu postoji rizik u populaciji osoba sa neregularnim endokrinološkim stanjem. Dajući preporuke o tome kako razliko­vati manifestni i subklinički hipotireoidizam, ona je posebno naglasila značaj uzdržavanja ljekara od prekomjernog i nepotreb­nog vršenja analize TsH faktora. Veoma nepovoljnu praksu pred­stavlja i sklonost trudnica da prekinu terapiju tiroksinom za vrijeme trudnoće. Ovakva odluka može da uslovi veoma ozbiljne deformitete kod bebe. Starost veća od 60 godina, takođe, ne smije biti isključivi uslovitelj prekida ove terapije. Njena individualizovanost predstavlja možda najvažniju odliku o kojoj treba strogo voditi računa.

Stres, infekcije, konzumacija duvana, alkohola, uticaj radijacije i primjena nekih ljekova mogu biti izazivači hiperaktivnosti ili čak i hipertoksičnosti štitaste žlijezde. Prikazujući smjernice za razlikovanje ovih modaliteta poremećaja, dr Olivera Bošković detaljno je predstavila simptomatologiju, terapijska sredstva i neželjena dejstva ljekova, dajući pri tome prednost primjeni radioaktivnog joda koji ispoljava značajne efekte u roku od 6 sedmica primjene.

Na zanimljiva iskustva iz prakse prisutnima je ukazao i dr Igor Bjeladinović i dr Valentina Kalinić. Prikaz profila ho­rmona štiataste žlijezde, kao i uticaj ljekova na rad ove žlijezde bili su osnovna tema njihovog izlaganja. Iako već odavno opisan, sa jasno određenim karakteristikama, ovaj parametar stanja štitaste žlijezde ne prestaje da zadaje nedoumice u kliničkoj praksi. Stoga se posmatranje konteksta bolesti i individualizovanost terapije zaista nameću kao najvažnije odlike ciljane endokrionološke terapije.