Stevija (lat. stevia rebaudiana)

0
207

Potreba za šećerom potiče još od rođenja, najvjerovatnije kao posljedica ishrane majčinim mlijekom koje je slatko.

Postoje supstance koje su znatno slađe od prirodnog šećera. Dobijaju se hemijskim putem – vještački zaslađivači – ili se nalaze u prirodi, a industrijski se proizvode hemijskim putem (polioli). Polioli imaju malu energetsku vrijednost i prolaskom kroz probavni trakt slabo se iskorišćavaju. Vještački zaslađivači nemaju kalorijsku vrijednost, ne uzrokuju povišenje šećera u krvi i lučenje insulina, te su pogodni za konzumaciju kod dijabetičara. Na tržištu se vještački zaslađivači mogu naći u raznim oblicima: prah, tablete i rastvori. Svi, sem aspartama, otporni su na visoke temperature. Imaju izuzetno karakterističan ukus. Da bi se izbjegao metalni ukus koji imaju, miješaju se međusobno i tako se popravlja i nadopunjuje finalni ukus za-slađivača.

Stevija (lat. Stevia rebaudiana) – žbunasta biljka iz Paragvaja koju su Indijanci koristili duže od 1.700 godina, kao zaslađivač, za liječenje raznih oboljenja, protiv umora, za brzo zarastanje rana, kod opstipacija, nadimanja, aciditeta u želucu. Korišćena je čak i kao antiejdžing terapija.

List biljke je izuzetno obogaćen mineralima i oligoele-mentima. Po svom sadržaju i svojstvima nalikuje biljki zelenog čaja. Danas se ova biljka uzgaja širom svijeta, a njena žetva je tri puta godišnje. Lišće stevije sadrži steviolglikozide. Oni su prirodni sastojci stevija ekstrata, koji je više od 200 puta slađi od šećera. U Južnoj Americi postoji više od 230 različitih vrsta ove, ali samo Stevia rebaudiana Bertoni ima tako veliki sadržaj steviolglikozida u svom lišću.

U Latinskoj Americi se vjekovima samostalno priprema tečnost dobijena kuvanjem lista stevije koju koriste kao zaslađivač. Dokazano je da ova biljka ne posjeduje ugljene hidrate, nema kalorijsku vrijednost i kao takva pogodna je za upotrebu kod dijabetičara a nema ni bojazni od pojave karijesa. Hrani i jača pankreas i ne podiže nivo glukoze u krvi.

Kod ljudi koji je koriste svakodnevno zabilježeno je da:

– Redukuje pojavu gladi

– Smanjena je potreba za slatkom i masnom hranom

– Potpomaže u varenju hrane

– Pomaže stabilizaciji krvnog pritiska

– Stabilizuje vrijednosti glukoze u krvi

– Brže ozdravljenje poslije prehlada i gripa

– Pomaže u odvikavanju od duvanskih proizvoda i alkohola

– Zbog svog antiupalnog dejstva koristi se kao dodatak u spravljanju tečnosti za ispiranje usta i pasti za zube

– Pomaže u nestajanju neurodermatitisa

– Pomoćno sredstvo u borbi sa dijabetesom tipa 2

– Pojačava otpornost kože, te zavređuje posebnu pažnju u kozmetici.

Biljku je 1888. godine oktrio dr Moises Santiago de Bertoni1, italijansko-švajcarski botaničar (1857-1929).

FDA, EFSA, Schweizer Bundesamt i ostale međunarodne, visoko cijenjene organizacije za kontrolu hrane, potvrdile su da je stevija bezbjedna za upotrebu kod ljudi. Više od 150 miliona ljudi širom svijeta koristi je svakodnevno, a taj broj je u stalnom po­rastu.

Prve zemlje u Evropi koje su odobrile primjenu ove kulture, u vidu dodatka ishrani, bile su Francuska, Mađarska, Švajcarska, Njemačka, odskora i Hrvatska. Evropski parlament ju je zvanično odobrio 4.7.2011. Studije ukazuju na to da je 10 puta jači konzervans od bijelog šećera. Francuska je prva zemlja članica Evropske unije koja će tržištu nuditi proizvode sa ovim cijenjenim sastojkom. Ekstrakt stevije dobio je radni naziv Rebiana i u stvari je jedini njen ekstrakt koji je legalan za upotrebu.