23. marta, u bečićkom hotelu „Splendid”, u okviru Kongresa Udruženja Dermatovenerologa Crne Gore održan je satelitski simpozijum o diferencijalno-dijagnostičkim nedoumicama, terapijskim protokolima, značaju multidisciplinarnog konzilijuma, kliničkim iskustvima u liječenju melanoma u Crnoj Gori, te prvoj oralnoj ciljanoj terapiji za metastatski melanom koju je patentirala kompanija Hoffmann – La Roche. Gostujući predavači: dr med. sci. Marija Buljan i dr Sanja Poduje iz hrvatskog referentnog centra za melanome Univerzitetske bolnice “Sestre Milosrdnice” u Zagrebu, prim. dr med. sci. Nada Babović, sa beogradskog Instituta za onkologiju i radiologiju i prof. dr Vladimir Todorović, iz Kliničkog centra Crne Gore, potrudili su se da što obuhvatnije prikažu problematiku narastajuće incidence obolijevanja od ovog tipa tumora, te time i potrebe za unapređenjem terapije.
Patohistološki parametri temelj dijagnoze
Otvarajući stručni dio sastanka posvećenog prikazivanju problematike melanoma, dr Marija Buljan, istakla je podatak da je incidencija melanoma u stalnom porastu, te da u ovom trenutku ona iznosi 3-8% na svjetskom nivou. Posebno pogubnu činjenicu predstavlja podatak da je ova bolest sve prisutnija u mlađoj populaciji kod osoba starosti 25-40 godina. Loša perspektiva u vezi sa ovom bolešću ogleda se i u podatku da je došlo do porasta stepena mortaliteta zbog posljedica ove bolesti. Incidenca se u posljednjih 30 godina povećla 309%, a mortalitet 310%. Kada je riječ o Hrvatskoj, dr Buljan je navela da je broj novodijagnostikovanih melanoma u toj zemlji u 2008. bio blizu 600, i to nešto više kod muškaraca nego žena.
Prirodu melanoma dr Buljan je objasnila kroz prizmu klasifikacija. Ilustrujući kliničku i patohistološku komponentu svake od tih vrsta, ona je prikazala veoma raznovrstan fundus oboljenja. Polazeći od najstarije, Klarkove klasifikacije malignih tumora, ona je opisala veliki broj prognostičkih faktora.
Prva klasifikacija
Osnovna klasifikacija malignih tumora ustanovljena je 1967. godine. Dr Volas Klark je tada opisao površinski šireći melanom, nodularni i lentigo melanom. Prvi tip tumora češće se javlja kod osoba srednje dobi, svjetlije puti, fototipa 1 i 2, na područjima koja su povremeno izložena suncu, te podjednako često kod muškaraca i žena. Rizični faktori su anamneza prethodnog melanoma ili drugih tumora, velikog broja madeža i pozitivnog mitotskog indeksa. Nodularni melanom se javlja uglavnom u 7-oj dekadi života, bilo gdje, i samo kao vertikalni tumor. Lentigo maligni melanom javlja se još kasnije, u 8-oj dekadi, češće kod žena, osoba svjetlije puti, rijetko kod azijata i uglavnom na lokalizacijama koje su izloženije svjetlosti.
Nešto kasnije ovoj klasifikaciji je dodat i akralni melanom, koji se uglavnom javlja na tabanima, dlanovima, laktovima i sl. Rjeđe se javlja kod bijelaca. Obično biva otkriven u poznoj fazi razvoja. Jednu od najprisutnijih podjela čini ona koja sve tumore ove vrste dijeli na melanome niskog, srednjeg i visokog rizika.
Polazišta za liječenje moguće je ustanoviti na osnovu veoma raznovrsnih parametara. Debljina tumora, kako objašnjava dr… predstavlja važan prognostički faktor. Što je tkivo tanje, veća je mogućnost za efektivno liječenje. Ulceracija tumora, visok mitotski indeks, postojanje mikroskopskih satelita, limfovaskularna invazija, perineuralne plazme, predstavljaju samo neke u nizu pomenutih negativnih prognostičkih faktora ove bolesti. Nasuprot tome, limfocitna infiltracija, kao odraz imunološke reakcije domaćina na prisutnost tumora, predstavlja dobar prognostički činilac. Kada je u pitanju regresija tumora, koja odražava interakciju domaćinovog imunog sistema sa malignim stanicama, dr Buljan objašnjava da je u pitanju negativan prognostički faktor, iako su mišljenja o ovom pitanju podijeljena u svijetu struke.
Imunohistohemijska analiza služi kao sredstvo kojim se melanomi razlikuju od drugih vrsta tumora, a na planu unapređenja dijagnostike dr Buljan je istakla podatak da je u novije vrijeme utvrđen mitotski indeks, te mogućnost da u pojedinim slučajevima imununohistohemijska detekcija tumorskih stanica bude dovoljna za potvrdu dijagnoze.
Sa istraživanjima se ide sve dalje, ali su njihovi rezultati nažalost nedovoljni za poboljšanje statusa pacijenata. S tim u vezi ovom prilikom je naglašeno i da su posljednjih godina otkrivene različite mutacije, sa posebnim naglaskom na rane mutacije, koje su uvele nove terapijske preporuke. Vjerujem da će u budućnosti biti poznati genetski prognostički čimbenici, no do tada moramo dobro upoznati i biti svjesni toga da su još uvijek patohistološki parametri temelj dijagnoze kazala je u zaključku dr Buljan.
Put ka personalizovanoj medicini
Dajući obuhvatan osvrt na Klarkovu klasifikaciju melanoma, te nekih novijih među kojima i klasifikaciju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2006. godine, dr Sanja Poduje objasnila je da kada je riječ o prepoznavanju vrsta tumora u posljednje vrijeme ide se prema molekularnoj klasifikaciji. To znači da se melanomi zapravo grupišu prema svom biološkom ponašanju i omogućenom odgovoru na određenu terapiju. Danas se zna da 80% primarnih melanoma ima poremećenu aktivaciju signalnog puta, pa je uvrđeno i da su te onkogene somatske mutacije povezane i sa melanomskim lokalizacijama i sa stupnjem oštećenja kože od sunca navela je ona.
Add comment