Šećerna bolest starijih osoba

Incidencija dijabetesa tipa 2, ali i tipa 1, poprima za­brinjavajuće razmjere. Nesumnjivo, najvažnija demografska promjena koja dovodi do tako visokog skoka učestalosti dijabetesa jeste porast broja osoba starijih od 65 godina života i gojaznih kod kojih se, inače, povećava učestalost ovog ozbiljnog oboljenja. Ovo je i jedan od razloga što dijabetes zauzima sve značajnije mjesto među vodećim uzrocima rane smrti.

Poslije pedesetih godina života, nivo šećera u krvi poste­peno se povećava kod svih osoba. Ovo povećanje je izrazitije tokom prvog ili drugog časa nakon jela nego našte i nema značajnije razlike između muškaraca i žena. Ako se nivo šećera u krvi starijih osoba značajnije poveća, onda to može biti i pravi dijabetes. Nekoliko značajnih studija pokazalo je da i kod starijih osoba koje imaju blago povećanje vrijednosti šećera u krvi, koje se ne može smatrati dijabetesom, imaju povećanu učestalost oboljenja srca i krvnih sudova. Zato se i blaga povećanja nivoa šećera u krvi starijih osoba, moraju shvatiti ozbiljno. Velika je greška ako se starijim osobama koje imaju ovakve vrijednosti glikemije, priđe neozbiljno, posebno pravdajući to razlogom da njima ne preostaje još mnogo života da bi se razvile komplikacije. Zdrave osobe starosti 70-75 godina mogu još dovoljno dugo živjeti i da im se ne razviju komplikacije. Osim toga, osobe starije od 80 godina, mogu dovoljno da brinu o sebi i manje će biti na teretu drugima ako im ne oslabi vid ili ih ne izdaju noge.

Dijabetes se mora shvatati ozbiljno u svakom životnom dobu. Postoje brojni razlozi koji kod starijih osoba dovode do smanjene tolerancije na glukozu. Najvažniji su sledeći:

– Insulin ne može biti tako efikasan zbog tzv. insulinske rezistencije, koja se mnogo češće javlja kod osoba koje imaju višak kilograma;

– Starenjem se mijenja tjelesni sastav, smanjuje mišićna masa a povećava masno tkivo;

– Fizička aktivnost koja je posebno važna za poboljšanje tolerancije glukoze, smanjuje se sa starenjem;

– Način ishrane takođe može da ima važnu ulogu, jer starije osobe češće uzmu više hrane nego što im je potrebno (prejedu se):

Šećerna bolest pospješuje proces starenja. Vezivno tkivo koje održava kožu glatkom i daje joj mladoliki izgled, ubrzano slabi kod osoba sa dijabetesom. Krvni sudovi, takođe, postaju uži i propustljiviji. To može da dovede do slabijeg snabdijevanja krvlju: srca, mozga, nogu i posebno stopala.

Za postavljanje dijagnoze dijabetesa kod starijih osoba u praksi je od većeg značaja otkrivanje povišene glikemije našte (iznad 7.8 mmol/l), nego korišćenje testova oralnog opterećenja.

LIJEČENJE DIJABETESA KOD STARIJIH OSOBA

Mada kod starijih osoba može da se radi i o šećernoj bolesti tipa 1, češće je prisutna šećerna bolest tipa 2. Zato u liječenju može da bude primijenjena samo odgovarajuća ishrana, ali i oralni antidijabetici, a u nekim slučajevima i insulin. Kod osoba sa tipom 1 šećerne bolesti, terapija se sastoji u primjeni odgovarajuće ishrane i insulina.

Zadaci u liječenju starijih osoba sa dijabetesom isti su kao i u onih oboljelih u bilo kojem životnom dobu, naravno sa izvjesnim modifikacijama prilagođenim starosti. Zadatak terapije jeste da se nivo glikemije i HbAlc održava u granicama koje su približne normalnim, naravno, koliko je god to moguće postići.

Razumno je da se kao terapijski cilj postavi vrijednost glikemije našte ispod 7,8 mmol/l, a postprandijalno 11-12 mmol/l.

U liječenju starijih osoba prvo je neophodno procijeniti sposobnosti i interes stare osobe. Na primjer, osoba starosti 80 godina sa slabim vidom i slabijim pamćenjem, kojoj je u terapiji potrebno davati insulin, mogla bi da ima probleme da sama sebi daje insulin i priprema dozu insulina u brizgalici. U takvim situacijama, ako je nemoguće obezbijediti davanje insulina u porodici, zdravst­venoj ustanovi ili od strane medicinskog osoblja, treba modifikovati terapijski pristup.

ISHRANA

Uspješan program ishrane kod starijih osoba moguće je primijeniti poslije dobre obuke, koja se sprovodi sa izvjesnim specifičnim problemima. U obuku o ishrani i planiranju obroka, veoma je poželjno da bude uključen i neko od najbližih članova porodice. Program obroka treba da bude usklađen sa interesom, mogućnostima i izvorima hrane. Raspored obroka najbolje je odštampati velikim slovima, kako bi bio čitljiv i starijoj osobi slabi­jeg vida. U situacijama gdje nije moguća pomoć porodice, potr ebno je uključiti određene humanitarne organizacije i društva.

FIZIČKA AKTIVNOST

Fizička aktivnost kao terapijska mjera potrebna je obolje­lim od šećerne bolesti, bez obzira na njihovu životnu dob. Naravno da neke starije osobe, posebno one sa komplikacijama bolesti, ne mogu sprovoditi odgovarajući program fizičke aktivnosti. Ipak, određeni vid fizičke aktivnosti, na primjer šetnju tri puta u toku sedmice, mogu upražnjavati mnogi stariji pacijenti. U svakom slučaju, uz savjet ljekara, treba planirati odgovarajući vid izičke aktivnosti.

TABLETE ILI INSULIN

Izbor terapije vrši se prema individualnim potrebama svakog pacijenta ponaosob. Vidjeli smo da je kod nekih starijih osoba skoro nemoguće sprovesti insulinsku terapiju. Kod osoba slabog vida od pomoći može biti lupa pri punjenju brizgalice ili pena. Često, ipak, brizgalice sa dozom insulina treba da budu pripremljene od strane druge osobe. Rodbina, medicinski radnici iz kućne njege, ili neki drugi medicinski radnici, pa čak i obučeni bolesnici, mogu pomoći u tome. Zato je osobama koje ne mogu same sebi dozirati i dati insulin, potrebna dnevna posjeta medicin­skih radnika iz kućne njege, ili rodbine.