– Formiranje nacionalnog vodiča o dijabetesu na ovoliki broj endokrinologa, kojih je u Crnoj Gori 20, bilo bi neracionalno. Svi endokrinolozi pripadaju Evropskoj asocijaciji za proučavanje dijabeta I dužni su da se pridržavaju vodiča te asocijacije. Značajno je što su od prije tri godine vraćena savjetovališta za ishranu, gojaznost I šećernu bolest pri domovima zdravlja. U borbi protiv dijabeta neophodno je da se zajedno razvijaju edukacija, prevencija, dijagnostika I terapija. Svega 30 odsto dijabetičara zna o svojoj bolesti onoliko koliko treba. Brigu o dijabetičarima treba da preuzmu izabrani ljekari, kao što je to svuda u svijetu. Zato smo predložili da se broj posjeta endokrinologu ograniči na dvije godišnje, a da preko kol centra, koji bi bio osnovan, specijalisti daju izabranim ljekarima potrebne informacije kako da riješe neki problem – kazao je dr Kavarić.
Pandemija dijabetesa
Ivan Milošević istakao je da u svijetu ima više od 300 miliona oboljelih od dijabetesa, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svakih pet sekundi dijagnostikuje se po jedan novi obojeli. Procjenjuje se da će, kazao je on, u svijetu do 2025. godine biti više od pola milijarde oboljelih.
– Prema podacima Szo, u svijetu na svakih 10 sekundi po jedna osoba umre od dijabetesa, a na svakih 30 sekundi se obavi po jedna amputacja ekstremiteta kao posljedica komplikacija od dijabetesa. Oslanjajući se na ove procjene mogu zakjučiti da je, dok sam držao prezentaciju, 180 ljudi obojelo, 90 umrlo, a 30 ekstremiteta je amputirano zbog komplikacija uzrokovanih šećernom bolešću – kazao je Milošević.
Saradnja doktora i pacijenata uslov uspješnog liječenja
Endokrinolog dr Vanja Kalinić istakla je da u ovom trenutku u Crnoj Gori oko 15 hiljada ljudi ne zna da ima diabetes, te da dijabetičarima treba pomoć jekara, ali i da oni sami moraju da pomognu doktorima kako bi liječenje bilo uspješno.
– Dijabetičari nijesu drugačiji od drugih ljudi, pa je stalno potrebno razobličavati izvjesne predrasude. Mnogi njesu uspjeli u svojoj borbi protiv dijabetesa, ali njihova smrt treba da nam bude podstrek da se i dalje borimo i pomognemo oboljelima da ostvare svoje ciljeve – kazala je dr Kalinić, ističući značajnu ulogu profesora dr Božidara Bojovića i profesorke Mire Samardžić u borbi protiv dijabetesa kod djece.
Osim dr Bojovića, naglasili su učesnici skupa, jedan od utemeljivača pedesetogodišnje tradicije savremenog liječenja dijabetesa u Crnoj Gori je i dr Obrad Jušković.
Doziranje insulina je individualno
Dr Snežana Vujošević navela je da je davanje insulina individualno, te da se prilikom doziranja mora voditi računa o količini unijetih ugljenih hidrata i visini nivoa šećera u krvi prije i poslije jela.
– Izračunavanje odnosa ugljeni hidrati-insulin je orjentaciono, pa za većinu odraslih osoba jedna jedinica insulina pokriva 15 grama ugljenih hidrata ili jednu šećernu jedinicu. Ukupna dnevna doza je 16 jedinica insulina, u dozama od 5, 6 i 7 prije obroka, što čini ukupnu vrijednost insulina od 34 jedinice. Ranije je kriterijum bio stroži, pa je na 66 grama ugljenih hidrata bilo 6 jedinica bolusa, odnosno na jedanaest grama jedna – kazala je dr Vujošević.
Pri doziranju insulina, objasnila je ona, značajno je znati odnos prema šećernoj jedinici ili količini ugljenih hidrata koja se unese.
– Zato moramo podijeliti ukupnu dnevnu dozu da bismo dobili koliko je doza insulina potrebno za odgovarajuću količinu ugljenih hidrata, odnosno za šećernu jedinicu – navela je dr Vujošević.
Korekcioni faktor se, dodala je ona, sastoji u tome da se odredi koliko kratkodjelujućeg insulina treba dati da bi se vrijednost šećera spustila za jedan, dva ili tri milimola.
– Bazalni insulin održava normalnu glikemiju tokom dana, između obroka, i zamjenjuje endogenu bazalnu insulinizaciju, odnosno prirodnu sekreciju insulina, i usmjerava ga na kontrolu visine šećera poslije jela. Doza kojom treba početi je 10 jedinica. Ako je vrijednost šećera veća od 6,1, dodaju se tri jedinice insulina, ako je od 4 do 6,1, ostaje ista doza, a ako je šećer između 4,4 i 4,0, onda se doza mora smanjiti za tri jedinice. Najnovija šema, nazvana stepeničasti pristup terapiji, ukazuje na to da svaka tri dana dozu treba smanjivati ili povećavati, kada je riječ o bazalnom insulinu. Cilj nam je da se postigne vrijednost jutarnje glikemije od 5 do 7 – kazala je dr Vujošević, ističući da najnovije preporuke iz 2012. godine, takođe, kao ključnu, ističu individualizaciju doziranja, te ciljne vrijednosti hemoglobina A1C ispod 7.
Add comment