Nacionalne smjernice dobre kliničke prakse, projekat koji se odvija uz podršku Svjetske banke, prezentovan je 19. decembra u Hotelu „Crna Gora”. Izabranim ljekarima iz domova zdravlja u Podgorici, Danilovgradu, Kolašinu i Cetinju objavljeno je da je do sada urađeno deset vodiča, od kojih su imali prilike da se upoznaju sa dva – „Medikamentozna terapija hroničnog kancerskog bola” i „Racionalna primjena antibiotika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti’.
Predstavljene dvije od deset urađenih Nacionalnih smjernica dobre kliničke prakse. Njihovom primjenom racionalizovaće se potrošnja u zdravstvu, obezbijediti bolji kvalitet usluge, a pacijenti koji boluju od navedenih bolesti imaće ujednačen tretman
Pomoćnik ministra zdravlja prim. dr Jadranka Lakićević, kazala je da se projekat završava do kraja godine, ali da je izradusmjernica neophodno nastaviti. – Svrha izrade smjernica je standardizacija dijagnostike i liječenja, što će biti od pomoći ljekarima u kliničkom odlučivanju. One predstavljaju pomoć u informisanju pacijenata, kao i jedan od vidova kontinuirane edukacije, pa tako i sredstvo za edukaciju u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi jer najčešće sadrže najnovija naučna dostignuća. Prioriteti izbora oblasti i tema za urađene smjernice bile su bolesti od najvećeg socioekonomskog značaja, područja s velikim varijacijama u praksi i ona za koje postoje dokazi da odgovarajuće procedure smanjuju morbiditet i mortalitet, te poboljšavaju zdravstvene ishode i dovode do racionalnijeg korišćenja raspoloživih resursa. Ministar zdravlja imenovao je Nacionalno tijelo za kvalitet i bezbjednost, koje će koor-dinisati dalje aktivnosti na izradi i implementaciji novih smjernica – kazala je dr Lakićević, ističući da su u izradi vodiča za kardiovaskularne bolesti korišćeni vodiči Evropskog kardiološkog udruženja. Direktor podgoričkog Doma zdravlja dr Nebojša Kavarić kazao je da vodiči unapređuju zdravstvenu zaštitu jer pomažu izabranim ljekarima u kliničkom odlučivanju, u kom ključno mjesto zauzima kvalitetan medicinski dokaz. Smjernice informišu i pacijente, kako bi se oni, kazao je dr Kavarić, mogli uključiti u odlučivanje koje se tiče njihovog izbora. – Nacionalne smjernice treba da obezbijede kvalitetnu zaštitu kao i alokaciju resursa i pomoć pri ugovaranju zdravstvenih usluga. Vodič će služiti ljeka-rima da preduzmu značajne korake u liječenju, ali će njihovom primjenom i poštovanjem smjernica biti u neku ruku zaštićeni od sudskih sporova zbog ljekarskog propusta. Broj sudskih postupaka je sve veći, pa bi bilo nužno pridržavati se ovako ozbiljno pripremljenih smjernica. Iako vodiči nemaju obavezujući karakter, jer postoji autonomija u stručnom odlučivanju, oni će biti izvjestan evaluator rada ljekara, ali i čitavog zdravstvenog sistema. Domovi zdravlja primjenjivaće vodiče prije svega u interesu struke, profesionalnog rada, te interesa i potreba pacijenata – kazao je Kavarić.
Kancerski bol – definicija i prepreke u tretmanu
Dr Lakićević je, prezentujući Vodič za medikamentoznu terapiju hroničnog kancerskog bola, kazala da je to veliki problem ne samo kod nas nego i svuda u svijetu, ali da je on prilično potci-jenjen. – Postoje mnoge definicije tog bola, ali ja lično mislim da je najbolja ona koja ističe da je bol ono što bolesnik kaže da ga boli i onako kako ga on lokalizuje, jer se njom naglašava subjektivna priroda bola. Niko drugi sem samog bolesnika ne može da kaže gdje i koliko ga boli, odnosno kako ga boli. Mi kao ljekari moramo da vjerujemo u ono što bolesnik navodi i da se prema tome upravljamo. Incidenca kancerskog bola je zaista velika. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 15 miliona ljudi boluje od malignih bolesti, a dvije trećine, ili 10 miliona ljudi, trpi hronični kancerski bol. Ako se poštuju principi Svjetske zdravstvene organizacije, bol može da se ublaži kod 70 do 90 odsto pacijenata, ali čak 10 do 30 odsto nemaju zadovoljavajuću kontrolu bola i oni neposredno pate – kazala je dr Lakićević.
Prepreke za uspješan tretman hroničnog kancerskog bola dolaze od ljekara, pacijenata i zdravstvenog sistema. -Prepreke koje dolaze od ljekara su najčešće nedovoljna edukacija i znanje o tretmanu bola, nedostatak vještina za uspješnu procjenu bola i pretjerano potenciranje rizika od tretiranja opioidima, što često vodi ka subdoziranju ljekova. Ljekari se boje da će davanje morfina naškoditi pacijentu, jer postoje neželjeni efekti. Ali, uloga morfina je nezamjenjljiva u odmakloj fazi i moramo ga prihvatiti. Prepreke od pacijenta potiču otuda što oni kada vide da im se daje jak opioid smatraju da im se smrt približava i svi se boje toga, tako da se često dešava da ne priznaju postojanje bola. Ljekar treba da prepozna te pacijente, objasni im šta su opioidi, čemu korsite i da se ne moraju koristiti samo na kraju života. Što se tiče sistemskih prepreka u većini zdravstvenih politika kao i u literaturi, kontrola bola nema prioritet, a takođe postoji i restriktivna politika koja se odnosi na propisivanja opioida – navela je dr Lakićević, objašnjavajući da su uzroci kancerskog bola različiti pa on može da bude uzrokovan tajnim tumorom, kao i direktnim, koji uzrokuje rast i infiltraciju kancerogenih ćelija u kosti i visceralnim organima. Kancerogeni bol može da bude izazvan i indirektnim pritiskom tumora.
Sve veća rezistencija, a sve manje novih antibiotika
U zadnjem desetljeću pojavljuje se sve veća prijetnja od rezistencije na antibiotike, koji su bili jedno od najvećih otkrića 40-tih godina 20. vijeka. Dr Simovićkaže da je rezistencija neminovan rezultat upotrebe, ali i zloupotrebe antibiotika. – Sve je veća rezistencija, a sve manje novih antibiotika za liječenje infekcija. U SAD-u su se nekada godišnje usvajala 4 nova antibiotika, a sada se usvaja samo jedan. Razlozi za to su skup postupak razvoja jednog antibiotika, za šta je potrebno oko milijardu dolara. To uslovljava manje interesovanje farmaceutskih kuća. Najveća zloupotreba antibiotika postojala je u Francuskoj, pa je uvedena provjera recepata i smanjenje potrošnje. U SAD-u godišnje se desi 100.000 smrtnih slučajeva, zbog rezistencije na antibiotike. Veličinu problema prepoznala je i SZO, koja je dala preporuke za sprečavanje rezistence. Preporuke se odnose na promociju nacionalne koordinacije, usvajanje nacionalnog plana za antimikrobnu rezistencu, unapređenje nadzora i promociju racionalne upotrebe u svim sektorima, uključujući i praćenje – naglasila je dr Simović.
Add comment