Mnoge inostrane studije su ukazale na to da u porodicama u kojima su jedan ili oba roditelja narkomani i (ili) alkoholičari postoji veći rizik da se njihova djeca opredijele za negativni stil života, koji često uključuje i drogiranje. Djeca iz alkoholičarskih/narkomanskih porodica često su žrtve raznih oblika zlostavljanja, zbog čega su ona podložnija zloupotrebi droga, kao načinu nošenja sa bolom. Naše istraživanje je došlo do podataka da skoro jedna trećina zavisnika potiče iz porodica u kojima (je) otac prekomjerno konzumira (o) alkohol. Ukoliko ove podatke uporedimo sa rezultatima dobijenim u kontrolnoj grupi, može se konstatovati da je 5,7 puta vjerovatnije da će osobe čiji očevi prekomjerno konzumiraju alkohol, u poređenju sa djecom očeva koji prekomjerno alkohol ne konzumiraju, postati narkomani. Istraživanje je dalje otkrilo i to da je 8 puta raširenije konzumiranje droga kod siblinga među zavisnicima nego među onima koji to nisu. U vezi toga, korisno je istaći da su Bahr, Hoffmann i Yang smatrali da siblinzi igraju važnu ulogu u kreiranju stavova adolescenata prema drogiranju. Po njima, mlađi siblinzi često posmatraju i preuzimaju model ponašanja starijih, pa ako stariji sibling zloupotrebljava droge, obezbjeđujući time neadekvatan model za imitiranje, postoji opasnost da će se i mlađi okrenuti narkomaniji. Mnoga prethodna istraživanja su pokazala da je u porodicama zavisnika prisutna visoka incidenca ranih gubitaka, najčešće vezanih za smrt člana porodice. Dobijeni rezultati u ovom istraživanju ukazuju na to da je više od polovine zavisnika izgubilo neku značajnu osobu u životu, dok je više od 1/3 ispitanih zavisnika izgubilo oca, u vše od pola slučajeva prije navršene 16 godine života. Stanton i saradnici su takođe došli do sličnog zaključka, ističući da je veliki dio zavisnika imao iskustvo rane separacije ili smrti roditelja, uglavnom očeva, prije 16 godine života. NIDA istraživanje je takođe došlo do interesantnih podataka da postoji značajna korelacija između zavisnosti od droge i odsustva oca iz porodice ili njegove neadekvatne uloge u porodici (NIDA 1999, 2000). Treba dodati i to da dobijeni podaci u našem istraživanju otkrivaju da su pokušaji suicida i suicidi 5,8 puta učestaliji među porodicama zavisnicima od droga nego među porodicama osoba koje drogu nisu konzumirale. Kada je riječ o preventivnim roditeljskim razgovorima, istraživanje je pokazalo da su roditelji zavisnika najmanje sa svojom djecom razgovarali o negativnim posledicama zloupotrebe droga, a više o posljedicama korišćenja cigareta i alkohola. Podaci dobijeni analizom kontrolne grupe ukazuju na značajno drugačije rezultate. Njihovi roditelji su najviše vremena posvećivali razgovoru sa djecom o negativnim posledicama korišćenja droga, dok su manje razgovarali o posledicama korišćenja cigareta i alkohola. Navedeno upućuje na to da je izostanak roditeljskog informativnog razgovora sa djetetom o negativnim posledicama korišćenja droga u direktnoj korelaciji sa zloupotrebom droga kod te djece. Više od jedne polovine roditelja, čija su djeca postala zavisnici, nije bilo informisano o tome gdje im djeca provode slobodno vrijeme, naročito u večernjim satima. Upoređujući ove podatke sa rezultatima dobijenim ispitivanjem kontrolne grupe, može se zaključiti da je 2,5 puta veća vjerovatnoća da će djeca čiji roditelji ne znaju gdje ona provode vrijeme tokom odrastanja, u odnosu na djecu čiji roditelji vrše adekvatan nadzor, postati narkomani. Naše rezulate potvrđuju i ranija istraživanja koja su pokazala da je konzumiranje droga povezano sa porodičnim okruženjem u kojem preovladava relativno niska informisanost roditelja o tome ko su osobe sa kojim se njihova djeca druže.
Najveći broj studija upozorava na to da su preadolescencija i adolescencija najkritičnije faze za eksperimentisanje sa drogama. Naše istraživanje je pokazalo da je najveći broj zavisnika probao droge do 25 godine života, i to čak njih 92.9%. Navedeno upućuje na pozitivnu korelaciju između socijalne i emocionalne nezrelosti i eksperimentisanja sa drogama. U kontekstu dobijenih podataka, korisno je istaći da se period adolescencije u današnje vrijeme znatno produžio, i da po nekim teoretičarima traje i do navršene 26 godine života (kasna adolescencija).
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da disfunkcionalni porodični odnosi i procesi, nesrećne životne okolnosti, prekomjerno konzumiranje alkohola od strane oca, prezaštićivanje od strane majke, neusklađeni stavovi po pitanju vaspitavanja, pretjerani zahtjevi od strane roditelja, izostanak preventivnih razgovora sa djecom o drogama, neupućenost roditelja u njihovo društvo i organizovano slobodno vrijeme, predstavljaju najvažnije porodične faktore rizika u genezi narkomanije kod njihovog člana. Pri tome treba imati u vidu, da narkomanija predstavlja kompleksan i multikauzalan problem, te da uzroke narkomanije ne možemo tražiti samo i isključivo u porodici. Veliki je broj porodica sa poremećenim odnosima i strukturom, izraženim gubicima, neadekvatnim vaspitanjem, i sl. iz kojih se nisu regrutovali narkomani. Suočavanje sa problemom narkomanije zahtijeva multidisciplinaran pristup i umrežavanje različitih aktera prevencije i zaštite, na svim nivoima društva.
Ida Kolinović, Master socijalnog rada
Add comment