SOCIJALNI RAD SA PORODICOM U PREVENCIJI NARKOMANIJE U CRNOJ GORI

0
618

Zaključna razmatranja

Najveći broj ispitanika među zavisnicima bile su osobe muškog pola (94% slučajeva). Na osnovu toga možemo konstatovati da se rezultati istraživanja uglavnom odnose na faktore koji su doprinijeli genezi muških zavisnika u porodici. Pokazalo se da je kritičan period za konzumiranje droga, period do 25 godine života, tj. period kada osoba emocionalno i socijalno sazrijeva.

Istraživanje je dalje pokazalo da postoji čvrsta povezanost između nedostatka akademskog interesovanja, odnosno niskog školskog uspjeha i bježanja iz škole sa konzumiranjem droga. U prosjeku, najveći broj zavisnika ima završenu srednju školu sa dobrim uspjehom, dok je petina ukupnog broja ispitanih zavisnika napustila srednju školu ili je izbačena iz nje. Dobijeni podaci potvrđuju stavove nekih inostranih autora koji su naglasili čvrstu povezanost između niskog školskog uspjeha i bježanja iz škole sa uključenošću djeteta u vršnjačko društvo koje konzumira droge. Navedeno ukazuje na to da zavisnici nemaju razvijene radne navike i odgovornosti, što upućuje na neadekvatan roditeljski nadzor i njihovu nedovoljnu uključenost u školske aktivnosti djece.

Mnoga savremena istraživanja bavila su se proučavanjem porodica iz kojih se regrutuju zavisnici. Dok su jedni, na prvom mjestu ukazivali na neadekvatnu porodičnu strukturu -„rasturen dom” kao bitan faktor rizika, drugi su isticali „lošu porodicu” i loš kvalitet socijalne interakcije između članova porodice, kao ključni faktor u genezi narkomanije. Naše istraživanje je pokazalo da oko jedne petine zavisnika potiče iz jednoroditeljskih porodica. U komparaciji sa kontrolnom grupom, može se konstatovati da je 5 puta veća vjerovatnoća da će zavisnici poteći iz jednoroditeljskih porodica, u poređenju sa onima koji droge nisu koristili. Rezultati, dalje ipak pokazuju da većina zavisnika odrasta u potpunim porodicama, zbog čega je od velikog značaja sagledavanje socijalne interakcije i odnosa u porodici zavisnika, koje slijedi u nastavku.

Pri analiziranju percepcije zavisnika o bliskosti sa roditeljima, došli smo do podataka da su zavisnici više emotivno vezani za majke nego za očeve, i da su majke percipirane kao prezaštićujuće u skoro pola slučajeva. Percepcja majke kao prezaštićujuće je 2,2 puta manja u kontrolnoj grupi, što upućuje na to da je prezaštićivanje od strane majke jedan od mogućih faktora rizika u genezi narkomanije. Rezultati našeg istraživanja su u pozitivnoj korelaciji sa rezultatima istraživanja Attardo, koje je otkrilo da majke narkomana imaju sklonost da duže održavaju kontrolu nad svojom djecom i da ih dugo zadržavaju u “poziciji djeteta”. U tom istraživanju, majke su uglavnom opisane kao dominantne, popustljive i prezaštićujuće, sa simbiotskim tendencama prema zavisniku. Naše rezultate potvrđuje i istraživanje Stantona i saradnika (1978. godine) koje je opisalo majku kao obzirnu i posvećenu u podizanju djece, koja je često zavisnika stavljala u poziciju najomiljenijeg djeteta.

Više od trećine ispitanih zavisnika smatra da očevi nisu imali dovoljno vremena za njih tokom odrastanja. Ako ove podatke uporedimo sa rezultatima dobijenim u kontrolnoj grupi, može se konstatovati da je skoro 2,5 puta veća vjerovatnoća da će osobe čiji su očevi nedovoljno uključeni u njihovo odrastanje postati zavisnici, u poređenju sa osobama čiji su očevi angažovani u životima svoje djece.

Skoro jedna trećina zavisnika potiče iz porodica u kojima roditelji imaju ili su imali neujednačene stavove po pitanju njihovog vaspitavanja. Komparirajući sa kontrolnom grupom, došli smo do podatka da je 5 puta veća vjerovatnoća da će se zavisnici regrutovati iz porodica u kojima ne postoji ili nije postojao roditeljski konsenzus oko vaspitavanja djece, u odnosu na porodice u kojima roditelji imaju usklađene stavove oko vaspitavanja djece.

U nastavku istraživanja, pokazalo se da su česte svađe i tuče mnogo učestalija pojava u porodicama zavisnika, nego u porodicama učesnika kontrolne grupe. Pet puta je veća šansa da se zavisnici regrutuju iz porodica u kojima su prisutne česte svađe roditelja, dok 5,5 puta je veća mogućnost da dijete, čiji se roditelji često tuku, postane narkoman. Dobijeni podaci dalje pokazuju da je jedna četvrtina ispitanih zavisnika često dobijala batine tokom odrastanja od svojih roditelja. Ako podatke uporedimo sa podacima dobijenim ispitivanjem kontrolne grupe, može se zaključiti, da je 3,4 puta veća vjerovatnoća da će djeca koja su često dobijala batine u poređenju sa onima koja nisu, postati narkomani.

Ritual čestih porodičnih ručkova je učestalija pojava u porodicama osoba koje nisu konzumirale drogu, nego među zavisnicima. 1,3 puta je veća vjerovatnoća da će se osobe koje ne praktikuju zajedničke ručkove i ne provode zajedničko slobodno vrijeme u krugu porodice, okrenuti narkomaniji.