Piše: mr.ph Pavle Jurlina
Upotreba bijelog brašna i bijelog šećera zamijenila je veoma složenu harmoniju prirodne ishrane, siromaštvom hrane, koja je lišena značajnih vitalnih elemenata. Bijelo brašno i bijeli šećer, sastavljeni su iz praznih kalorija. Da li se savremeni čovjek svojim novim načinom ishrane, pod uticajem industrijske hrane i povećanja životnog standarda, odvojio od prirode
Naša znanja u oblasti ishrane veoma su ograničena. Današnji čovjek je uvjeren, bilo na koji način da se hrani, da se hrani “normalno”. On uopšte ne postavlja pitanje o svojoj ishrani – nema vremena, u stalnoj je žurbi. Jede brzo, ono što je brzo i lako pripremljeno. To je, izgleda, i njegov prvi zahtjev kad je u pitanju hrana. Koje je značajne promjene civilizacija donijela načinu ishrane? Zašto je krajem 19 vijeka došlo do naglog pogoršanja zdravlja? Dvije veoma značajne činjenice izmjenile su tradicionalni način ishrane u 19 vijeku. Prva je industrijska proizvodnja bijelog rafiniranog šećera, što je omogućilo njegovu široku potrošnju. Drugo je zamjenjivanje vodenica na vjetar i vodu savremenim mlinovima. Tehnika proizvodnje šećera je bila vrlo jednostavna: iz šećerne trske je cijeđen sok. Kad bi iz njega isparila voda, dolazilo bi do kristalizacije. Taj šećer je bio nerafinovan i imao je smeđu boju. Međutim, u doba Napoleonovih ratova taj šećer nije dolazio u Evropu te se onda počeo koristiti šećer dobijen na novopronađeni način iz šećerne repe. Taj šećer je radi lijepog ukusa morao biti poptuno prećišćen i oslobođen svih minerala i vitamina. Dobijena je čista hemijska supstanca, mrtva, koju danas nazivamo – prazne kalorije. Pojavom parnih mlinova proizvodnja bijelog brašna postala je jednostavna i bijeli hljeb, nekad smatran kao simbol bogatstva i sreće, koji je bio rezervisan samo za vladajuću klasu, zamijenio je običan crni kruh koji je pravljen od integralnog brašna. A bijelo brašno, kao i bijeli šećer, sastavljeno je iz praznih kalorija. Prosijano na mašini, bijelo brašno gubi sve svoje vitalne elemente. Ali ono se mnogo bolje čuva i hljeb se od njega lakše mijesi. I zarada je mnogo veća. A, u stvari ono je loš proizvod. Danas, hljeb i tjestenine predstavljaju trećinu naše ishrane. Zrno žitarice sastavljeno je iz opne, klice i središnjeg dijela. Klica i opna bogate su mineralima i oligoelementima koji su neophodni za život (magnezijum, kobalt, bakar, cink, hrom), fermentima i vitaminima. Klica sadrzi vitamin A i E, a opna različite vitamine B. U ovim dijelovima zrna nalaze se i ulja i vitamin F. U središnjem dijelu zrna uglavnom je skrob. Proizvodnjom bijelog brašna odvajaju se klica i opna (mekinje) i daju se kao hrana životinjama, koje se zbog toga dobro osjećaju. Čovjek za sebe ostavlja uglavnom skrob… Bijelo brašno je lako za čuvanje jer se paraziti ne interesuju za njega: njihov instinkt im govori da su neophodne supstance za njihov život iz tog brašna odbačene.
Upotreba bijelog brašna i bijelog šećera zamijenila je veoma složenu harmoniju prirodne ishrane, siromaštvom hrane koja je lišena značajnih vitalnih elemenata.
Poslije ovih prvih promjena u ishrani, stigle su i druge , koje su, malo po malo, još vise smanjivale našu svakodnevnu porciju vitamina.
Uskoro su na tržište stigle biljne masti. Da bi se od ulja napravila mast u čvrstom stanju, treba primijeniti hemijski postupak. Te masti se prave od jestivih ulja, zagrijevajući ih, uz prisustvo nikla i hidrogena, do visokih temperatura. Tako dobijene masnoće su vještačke i potpuno strane prirodi. One gube i svoj prirodni miris. Hemičari dodaju mirise po svom ukusu. Ove masnoće sadrže kalorije i nećemo umrijeti od gladi ako jedemo, ali one uopšte ne mogu da učestvuju u rekonstrukciji ćelijskog tkiva i tako samo doprinose našoj lošoj hrani.
Margarin pripada ovoj vrsti biljnih masti ali mu je dodata voda da bi dobio sastav sličan buteru.
Prema nekim istraživanjima upotreba ovih vještačkih masnoća, kao i ulja lišenog njegovog prirodnog svojstva, povećava potrebu za vitaminom F i dovodi do avitaminoze. Takođe, dok je nekad buter bio luksuzan proizvod i konzumirao se jednom ili dva puta sedmično danas se konzumira i više puta dnevno.
Koristeći velike količine butera čovjek može da prouzrokuje aterosklerozu svojih arterija, ošteti svoju kožu koja postaje nenormalno suva i peruta se, da prijevremeno ostari. Konzervirana hrana ponekad, zbog brzine , nam učini uslugu, ali njeno pretjerano upotrebljavanje izuzetno šteti našem organizmu.
Od 1940. godine tehnika cijedjenja jestivih ulja pretrpjela je ogromne izmjene.Primjetivsi da cijedjenjem na hladno mogu da dobiju samo polovinu ulja koje se nalazi u zrnu, proizvodjaci su poceli da ga griju ( 160 do 200 stepeni) i da tako dobijaju dvostruku kolicinu ulja, kome su dodavali jos heksan, supstancu slicnu benzolu, koja kasnije nije nikad mogla da se potpuno odstarni.
Ova savremena ulja lako se cuvaju. Ona su izgubila i svoje teske prirodne mirise, ali su istovremeno postala bezivotna, lisena potrebnih faktora za dobro funkcionisanje naseg organizma, za obnavljanje naseg tkiva.
Add comment