Epilepsija i klasifikacija
Moderna klasifikacija epilepsije temelji se na prirodi napada, a ne na uzroku. Osnovna velika podjela je prema tipu napada na fokalne (žarišne) i generalizovane. Napadi koji počinju fokalno, s jednog mjesta, unutar jedne moždane hemisfere razlikuju se od onih generalizovane prirode, koji su vjerovatno započeti u dubljim strukturama (moždano stablo, talamus) i projektuju se na obje hemisfere istovremeno.
Etiologija (uzrok) epilepsija
– idiopatska,
– simptomatske,
– kriptogene (vjerovatne simptomatske).
Genetika: 1% epilepsija je vezana za određeni gen (monogenske bolesti). Rizik raste kod idiopatskih generalizovanih epilepsija kod monozigotnih blizanaca na 60 do 85%.
Liječenje
Epilepsija se liječi antiepilepticima, ljekovima protiv epileptičkih napada. Mnogo rjeđe se epilepsija liječi hirurškim putem tj. operativnim uklanjanjem žarišta (fokusa) u mozgu, koje započinje epileptički napad, i to kada se procijeni da je korist od takvog hirurškog zahvata zadovoljavajuća. Epilepsija se liječi i procedurama kao što je stimulacija nervusa vagusa (VNS) ili određenim režimom ishrane (ketogene dijete).
Kada treba započeti antiepileptičku terapiju?
Antiepileptički lijek se uvodi tek poslije dva ili više neprovocirana epileptička napada! Rjeđe, redovna antiepileptička terapija se može uvesti kod bolesnika poslije prvog napada, ukoliko je povišen rizik od pojave recidiva – ponavljanja napada (morfološko oštećenje mozga, neurološki ispadi, epilepsija u porodičnoj anamnezi, izražene EEG promjene).
Prof. dr Slavica Vujisić
PZU Neuromedica, Podgorica
Add comment