Sujeta sindrom današnjice

0
628

Sujeta je društveni fenomen, jer su za njeno javljanje i održavanje potrebni drugi ljudi. Današnji vrijednosni sistem joj posebno pogoduje, jer podstiče da se vrijednost ljudi mjeri društvenim uspjehom, slavom ili bogatstvom. Sujeta se javlja u situacijama kad nam je potrebna potvrda sopstvene vrijednosti. Osoba od drugih očekuje odobravanje, divljenje, čestitke ili čak strahopoštovanje. U današnjem društvu, koje podstiče takmičenje u svim oblastima, sujete ima više nego ikad u istoriji. Kod svakog od nas koji živimo u savremenom društvu ponekad se javi sujeta. I to onda kad želimo da budemo prihvaćeni, radi potvrđivanja sopstvene vrijednosti.

Bez drugih, dakle, nema ni sujete, jer nemamo kome da se dokazujemo. A u njenom korjenu je nesigurnost, pa čak i inferiornost. Ona predstavlja manifestaciju slabosti i nemoći jer osoba nije u stanju da sagleda realno sebe i osjeti zadovoljstvo i unutrašnje smirenje. Umjesto toga, preduzima ponašanja kojima želi da skrene pažnju na sebe kako bi dobila potvrdu vrijednosti. Zbog toga, sujeta lako prerasta u gordost, kojom osoba pokušava da ostavi utisak moći. Sa stanovišta razvojne psihologije, sujeta predstavlja infantilno osećanje, jer takva osoba poput malog djeteta nije u stanju da pravi razliku između sebe kao bića i svojih postupaka. Sa druge strane, zrela osoba pravi razliku između svog bića i ponašanja, prihvaćenosti i osjećanja lične vrijednosti, pa je u stanju da umjesto ponosa ili sujete doživi osećanje samozadovoljstva i samopoštovanja.

Praksa nas uvjerava da neko za koga svi misle da je sujetan, tu osobinu ne vidi kod sebe. Ako mu bliska osoba predoči problem, nastupiće odbrambeno pravdajući se da je neshvaćen, napadnut, pa i glumiti žrtvu protiv koje se urotio cijeli svijet. Sujetnom čovjeku je teško da objektivno sagleda sebe. Sujetna osoba osjeća da je često ponižena, uvrijeđena, omalovažena, te neretko doživljava ljutnju, mržnju, gnjev i zavist. Svaku kritiku tumači zlonamjernošću ili zavišću okoline i to čini nesvjesno kako bi zaštitila svoje poštovanje. Spolja gledano, mogu biti primjetne promjene u ponašanju, poput pretjeranog isticanja uspjeha, javnog eksponiranja, privlačenja pažnje, specifičnog izraza lica, gestikulacije, držanja tijela. Zato najčešće drugi primijete sujetu prije nego sama osoba.

Sujetne osobe su preosjetljive na kritiku, emocionalno veoma nestabilne i uvredljive, jer pretjerano zavise od mišljenja drugih. Čak i manji pokušaj kritike doživljavaju kao neprijateljstvo i poniženje, na koje odgovaraju destruktivnošću ili osvetom. Sujeta može biti pokretač materijalnog uspjeha ili nekog drugog postignuća, ali dugoročno ne vodi ničemu, jer prolaskom uspjeha nastupaju inferiornost i očaj. A kada sujetna osoba čini “dobra djela”, ona to opet radi da bi dobila priznanje okoline. Ukoliko očekivana zahvalnost ili divljenje izostane, može reagovati veoma negativno. Sa sujetom se možemo izboriti. Treba da sagledamo sebe, prepoznamo i prihvatimo svoje istinske vrijednosti. Cilj je postignut kada naše osjećanje lične vrijednosti zavisi od nas samih, a ne od mišljenja drugih ili prihvatanja autoriteta. Takođe, borba protiv sujete se ostvaruje nevezivanjem za površne, materijalne stvari i slavu, već okretanjem drugim ljudima i razvojem ljubavi u sebi i za druge. Kada čovek nauči da svoj život posmatra iz duhovne perspective, koja podrazumijeva da je svako od nas ravnopravan dio sa različitim sposobnostima i ulogama u jednoj velikoj cjelini, moći će i da prihvati sebe.

Mr Ana Golubović Popović, psiholog
Dom zdravlja “dr Nika Labović” Berane , CMZ