Uloga fizikalne terapije u tretmanu lumboišijalgije

0
118

Mr sc. Bojan Kraljević

Spec. prim. fizioterapije

 

Lumboišijalgija je termin koji se koristi za opisivanje simptoma bola, utrnulosti i peckanja, odnosno slabosti u slabinskom dijelu kičme, odnosno jednoj ili obije noge, izazvanih iritacijom ili povredom korijena išijadičnog nerva u predjelu slabinske kičme.

Fizička terapija i vježbe su obično primarni tretmani za ublažavanje, liječenje i sprečavanje simptoma lumboišijalgije.

Tipični znaci lumboišijalgije najčešće uključuju:

  • Bolove u donjem dijelu leđa, kukovima i/ ili nogama;
  • Utrnulost, peckanje i / ili slabost u sjedalnom dijelu, butini, nozi i/ ili stopalu.

Primarna medicinska stanja poput diskus hernije, degeneracije diska ili kompresije nervnog korijena druge etiologije locirane u lumbalnoj kičmi, mogu prouzrokovati radirajuće simptome u nozi, koji su poznatiji kao išijas.

Tokom liječenja lumboišijalgije, fizikalna terapija može da:

  • Obezbijedi ublažavanje simptoma;
  • Promoviše zarastanje osnovnog uzroka;
  • Spriječi recidive.

Zdravstveni radnici različitih oblasti specijalizovani su za pružanje medicinske njege i liječenje bolova uzrokovanih iritacijom korijenova nerava koji polaze iz ovog dijela kičmene moždine, uključujući fizioterapeute, fizijatre, ortopede i sl. Fizioterapeuti su posebno edukovani za primjenu fizikalnih procedura, manuelne terapije, programa vježbanja i uopšteno rehabilitacije.

Ciljevi fizikalnih procedura i terapijskih vježbi u liječenju lumboišijalgije su usmjereni na smanjenje bola i druge simptomatologije, odnosno jačanje i mobilizaciji tkiva donjeg dijela leđa, karlice, stomaka, sjedalne regije, butina i donjih ekstremiteta u cjelosti.

Ciljevi fizikalnih procedura i terapijskih vježbi u liječenju znakova i simptoma lumboišijalgije su:

  • Vraćanje funkcionalnih obrazaca kretanja bez bola;
  • Ublažavanje bolova u donjem dijelu leđa, sjedalnoj regiji, butinama i nogama;
  • Smanjenje mišićne napetosti;
  • Vraćanje funkcije lumbalne kičme i sakroilijačnog zgloba;
  • Poboljšanje pokretljivosti donjeg dijela tijela;
  • Smanjenje primjene analgetske i antiinflamatorne medikamentozne terapije;
  • Sprečavanje pojave budućih bolova i smanjenje straha povezanog sa kretanjem.

Posvećenost i kontinuitet su važni atributi uspješnog ishoda liječenja kada se koriste fizikalne procedure i terapijske vježbe za lumboišijalgiju. Fizikalna terapija se može ali i ne mora kombinovati sa medikamentoznom terapijom. Fizioterapeut može da primijeni kombinaciju različitih vrsta vježbi, manuelne masaže, mobilizacije mekih tkiva i sl. terapijskih procedura u liječenju lumboišijalgije.

Konkretne vježbe zavise od osnovnog uzroka lumboišijalgije, kao i od drugih faktora među kojima su npr. nivo bola i ukupna kondicija pacijenta.

Vježbe istezanja leđa pomažu u ublažavanju bolova, promovišući mobilizaciju kičme. Često osobe sa bolovima u donjem dijelu leđa udruženim sa iritacijom išijadičnog nerva osjećaju olakšanje uz specifičnu usmjerenu mobilizaciju kičme, zavisno od etiologije problema. Fizioterapeut obično procjenjuje preferencije pojedinca prije nego što počne sa primjenom određenih ciljanih vježbi, jer su one uvijek isključivo prilagođene individualnosti pacijenta i simptomima. Ovakvo usmjerena mobilizacija je važna komponenta Mekenzijeve metode.

Vježbe jačanja uključuju vježbe tjelesnom težinom, nekada i primjenu otpora za jačanje mišića stomaka, donjeg dijela leđa, kukova i donjih ekstremiteta.

Izometrijske vježbe uključuju kontrakcije (grčenje) mišića bez pomjeranja zglobova. Primjer izometrijskih vježbi uključuje „vježbu izdržaja“. Izotonične vježbe uključuju kontrakciju mišića kako bi se oduprli stalnom opterećenju, i time pomogli povećanju mišićne snage kroz stalni otpor određenim pokretima.

Funkcionalna prekvalifikacija uključuje ponovno uvođenje pokreta, poput odizanja, nošenja, savijanja ili čučnja. Upotreba pravilne tehnike i zdravih obrazaca pokreta primjenjivi su kako bi se sprečilo ponovno povređivanje.

Mobilizacija zglobova je tehnika manuelne terapije u kojoj fizioterapeut vrši pritisak na zglob kako bi ga mobilisao i proizveo terapeutski efekat.

Manipulacija zglobova je manuelna tehnika u kojoj terapeut primenjuje brzu silu potiska na krajnjem opsegu pokreta zgloba kako bi promovisalo ublažavanje bola i vratila normalna mobilizacija.

„Dry needling“ je tehnika u kojoj sertifikovani zdravstveni profesionalac koristi malu iglu za ciljanje okidačke tačke u mišiću. Ova tehnika se nerijetko izvodi u cilju oslobađanja hiper-razdražljivog i/ ili hiper-kontrahovanog mišićnog tkiva, čime bi se uticalo na smanjenje bola.

Miofacijalno opuštanje i mobilizacija mekih tkiva uključuju manuelne vještine fizioterapeuta ili instrumenta za mobilizaciju tkiva donjeg dijela leđa, kukova ili nogu, odnosno za liječenje ograničenja i smanjenje mišićnog spazma.

Trening hoda uključuje analizu hodanja i prekvalifikaciju ispravnih obrazaca hoda. Ova tehnika može uključivati i video analizu.

Aktivni opseg pokreta uključuje pokrete donjeg dijela tijela, poput kukova i nogu, uz pomoć fizioterapeuta. Ova tehnika pomaže u olakšavanju kretanja određenih zglobova ili mišića koji uzrokuju bol.

Pored fizikalne terapije i primjene terapijskih vježbi, posvećenost ispravljanju i ergonomski adekvatnom držanju tijela tokom sjedenja, stajanja i hodanja, od suštinske je važnosti u liječenju i prevenciji lumboišijalgije.

Kada je simptomatologija lumboišijalgije izražena, pacijenti mogu teško podnijeti bol, pa je nerijetko neophodno mirovanje od nekoliko dana. Međutim, odmaranje duže od ovog perioda uglavnom se ne preporučuje, jer produženi odmor ili neaktivnost mogu povećati bol i dovesti do pogoršanja stanja. Redovno kretanje je važno kako bi se omogućio protok ljekovitih sastojaka do povređenih struktura koje uzrokuju bol.

Pakovanja, koja sadrže granule, perle ili gelove, se mogu zagrijavati ili zamrzavati i korisna su za postavljanje na bolne lokalitete. Prednosti upotrebe toplotnih i hladnih pakovanja su u smislu ublažavanja bola i smanjenja napetosti mišića. Toplota pomaže u širenju krvnih sudova, poboljšava protok krvi i smanjuje napetost mišića. Hladno pakovanje može ublažiti bol izazivanjem otupljujućeg efekta. Ova pakovanja obično sužavaju krvne sudove ispod kože, pomažući u smanjenju bola i otoka. Hladna pakovanja takođe usporavaju hemijske reakcije koje uzrokuju zapaljenje i bol.

Transkutana električna stimulacija (TENS) primjenjuje električnu energiju direktno na senzorne živce, stvarajući mravinjanje koje može smanjiti osećaj bola. Kada se koristi zajedno sa drugim fizikalnim agensima, TENS može da pomogne u smanjenju akutnih bolova u donjem dijelu leđa. Ovo smanjenje bola može pomoći u poboljšanju tolerancije pacijenta na aktivne pokrete koji olakšavaju tegobe. TENS se sastoji od uređaja sa elektrodama koje se zalijepe na kožu u blizini mjesta bola. Uređaj se može koristiti u zdravstvenoj ustanovi ili kod kuće.

Trakcijom se nježno smanjuje kompresija na neuralne spinalne strukture. U liječenju lumboišijalgije, trakcija lumbalne kičme može pomoći privremenim proširenjem prostora u intervertebralnom foramenu, vodeći ka ublažavanju kompresije spinalnih živaca. Na ovaj način je moguće obezbijediti istezanje mišića radi ublažavanja spazma, ali i ublažiti pritisak na povrijeđene diskove. Fizioterapeut trakciju može primijeniti ručno ili mehanički, pri čemu pacijent leži na stolu i osiguran je pomoću pojasa ili kaiševa. Fizioerapeut obično dozira vrstu i količinu sile koja će se koristiti. Fizikalna terapija i prateći tretmani se izvode pod nadzorom fizioterapeuta koji obično formuliše plan liječenja na osnovu stanja pojedinca.

Kineziterapija su važan dio liječenja lumboišijalgije. U zavisnosti od osnovnog uzroka, fizioterapeut može preporučiti određene vježbe koje će pomoći u ublažavanju simptoma, održavanju / povećanju mišićne snage, odnosno održavanju/ povećanju obima pokretljivosti.

Iako ovaj spisak nije konačan, fizioterapeuti obično koriste jednu ili više tehnika u liječenju išijadičnog bola. Ako određena vježba ili terapijska procedura uzrokuje bol ili nelagodu, savjetuje se njen prekid.

Iako je fizikalna terapija obično izborna, što znači da je odluka pojedinca kada je njena primjena u pitanju, ona je najčešće suštinska komponenta u procesu rješavanja znakova i simptoma, odnosno pomoći u dugotrajnoj prevenciji lumboišijalgije.