Uloga medicnske sestre kod palijativnih bolesnika i oboljelih od malignih bolesti u kućnim uslovima

0
1112

Nakon sto je odabrala mjesto na kojem najmanje ima dlaka, sestra provjerava da li je koža suva, zatim zateže kožu i lijepi flaster, nedozvolivši da se napravi vazdušni prostor, već da flaster bude pripijen uz tijelo. Nakon lijepljenja, 30 sekundi čvrsto pritisne to mjesto. Flaster djeluje 72 sata.

Još jedna od obaveza medicinske sestre, dok je u posjeti pacijentu, je zbrinjavanje medicinskog otpada. Da bi spriječila kontakt pacijenta i njegove porodice sa kontaminiranim materijalom, nakon primljene terapije i odrađene intervencije, sestra stavlja zaštitu na igle, i odlaže upotrijebljeni materijal (staklene flaše od infuzije. infuzione sisteme, upotrijebljene katetere i flastere) u vreću za smeće.

Pri izvođenju svih intervencija, shodno pravilima, zakonu i zaštiti na radu, sestra mora voditi računa da pravilnim radom zaštiti i osigura svoju bezbjednost.

 

        NJEGA  PALIJATIVNIH  BOLESNIKA

Umirući bolesnik može biti pri različitom stanju svijesti, stepenu orijentacije prema socijalnom okruženju, pri različitim potrebama za kontaktima i uvidu u svoje stanje. Pri posjeti, sestra kontaktira sa bolesnikom, prati ga i prepoznaje promjene u njegovom stanju i ponašanju. Povećava sposobnost adaptacije na novonastalu situaciju bolesnika i njegove porodice. Na vrlo poseban način ga priprema za određenu intervenciju, pridržavajući se medicinske etike u svakom datom momentu.

Bolesnik ulazi u san različite dubine (solmolencija, sopor, koma), kada površnom posmatraču izgleda da je u besvjesnom stanju. Ponekad to zna prevariti i zdravstvene radnike, pa je najbolji princip za ispravno ponašanje u razgovoru pored umirućeg bolesnika, da se kaže samo ono što bi se i kako bi se moglo reći i pri njihovoj punoj svijesti. Dugo zadržava neku vrstu senzorne osjetljivosti, najviše preko čula sluha i dodira, tako da i u naizgled komatoznom stanju može asistirati prilikom davanja terapije.

Sestra zna da se izvori njene profesionalne uspješnosti za humani odnos prema čovjeku u njegovoj nemoći i zavisnosti, često više nalaze u njenoj ličnosti, nego u njenom stručnom znanju, mada je sve bolje kada su ta dva činioca visiko usaglašena.

Za human  odnos prema teško oboljelim i umirućim bolesnicima i njihovim porodicama, potrebno je humano vaspitanje, a ne samo naučeni i sprovedeni redosljed postupaka u proceduri zbrinjavanja.

Medicinske sestre više nego drugi zdravstveni radnici ispoljavaju razumijevanje, slobodu, smisao i spremnost za humane razgovore sa oboljelim i umirućim bolesnicima, ne stoga što imaju stručniju obrazovnu pripremu, već što su prirodom svoga posla više od drugih u neposrednom kontaktu sa njima, što ih njeguju i poznaju, razvijaju empatski odnos prema njima i što se zbog svega toga bolesnici za njih vezuju. Zato sestre treba da se više stručno pripremaju da sa kompetencijama svoje struke odgovore na ovaj težak i složen aspekt njege kao na osnovnu ljudsku potrebu.

 

 

 

Piše: Nada Vemić, med. sestra

Dom zdavlja Nikšić