Štrajk koji je bio na snazi od 31. oktobra, nije bio radikalan. Upravo zahvaljujući tome, ostvareno je očuvanje dostojanstva struke, tj. humanosti kao njene osnovne premise. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Zakon o štrajku Crne Gore je loš iz razloga što minimum procesa rada određuje poslodavac. Tako je i u ovom štrajku minimum procesa rada bio izuzetno visok, te praktično nije ni moglo biti štrajka. Takođe, moram naglasiti da zdravstvo jeste specifično i da je nama vrlo teško da pokušamo da smanjimo obim i nivo usluga koje pružamo da bi postigli svoje ciljeve a na uštrb građana koji nisu krivi za naše materijalne probleme. Zbog svega toga mi nismo imali efekte kakve smo željeli, ali moram izraziti zadovoljstvo što nijedan pacijent nije ispaštao, niti mu je bilo ugroženo zdravlje zbog štrajka.
Pacijenti su u prvim danima štrajka pružili značajnu podršku Vašoj odluci na način što su svoje dolaske ljekarima sveli na minimum. U kojoj mjeri smatrate da je to pomoglo ostvarenju Vaših ciljeva?
Prvih nedjelja štrajka broj pruženih usluga bio je značajno smanjen, zbog velikog razumijevanja građana za probleme sa kojima se suočavamo, koji su se trudili da što manje posjećuju ljekare, što govori o velikoj podršci javnosti koju smo imali svo vrijeme štrajka.
Vi ste po užoj profesionalnoj opredijeljenosti otorinolaringolog. Kako biste opisali aktuelno stanje u toj oblasti kada je Crna Gora u pitanju?
Što se tiče otorinolaringologije u Crnoj Gori, to je struka koja ima tradiciju u našoj zemlji. Broj ljekara koji se bave ovom problematikom svake godine se povećava, što doprinosi boljoj i efikasnijoj primjeni novih znanja i procedura u ovoj oblasti. Problemi sa kojima se suočavamo u svakodnevnom radu jesu nedostatak specifičnih medicinskih tehnologija koje se koriste u našoj struci, kao i nedovoljan budžet za odlazak na stručna usavršavanja, kongrese itd. U ovom dijelu moram pohvaliti svoje kolege iz Instituta za bolesti djece koji su za kratko vrijeme uspjeli da u kliničku praksu uvedu najsavremenije procedure, kao što su ugradnja kohlearnog implanta za djecu teško oštećenog sluha, dijagnostičke procedure ( BERA, otoakustičke emisije), funkcionalnu endoskopsku hirurgiju sinusa, a koji predstavljaju pravi primjer kako mladi ljudi mogu mnogo doprinijeti razvoju struke. Broj pacijenata koji pati od oboljenja iz ove oblasti u Crnoj Gori je velik i ono čemu se mora posvetiti pažnja su mjere prevencije, naročito teških oboljenja.
Koja vrsta oboljenja dominira na kliničkoj mapi otorinolaringologije u Crnoj Gori?
Najčešća oboljenja sa kojima se susrećemo u ambulantnom radu jesu infekcije (gornjeg respiratornog trakta, spoljašnjeg i srednjeg uva). Traumatizam, takođe, zauzima značajno mjesto (povrede mekih tkiva, prelomi nosnih kostiju, čeone kosti, temporalne kosti, sinusa…). Što se tiče kliničke prakse moram naznačiti da imamo značajan broj oboljelih od karcinoma grkljana i u nešto manjoj mjeri karcinoma ždrijela (dominantno hipofarinksa), dok su maligne bolesti drugih lokalizacija, (nosa i sinusa, spoljašnjeg i srednjeg uva itd.) znatno rjeđe.
Šta mislite o primjeni Zakona o zabrani pušenja duvanskih proizvoda?
Mislim da se taj zakon mora poštovati. Pušenje predstavlja faktor sa visokim stepenom rizika za nastanak mnogih malignih oboljenja a naročito respiratornog trakta (najčešće grkljana i pluća). Ovdje moramo govoriti i o određenom stepenu kulture svih nas. Najveći dio vremena svi provodimo u zatvorenim prostorijama i smatram da pušači moraju poštovati pravo nepušača da ne udišu duvanski dim. Izloženost duvanskom dimu, tzv. pasivno pušenje, takođe je faktor rizika za nastanak određenih bolesti. Mislim da ćemo se vremenom navići na ovaj zakon a i da će jedan od efekata Zakona biti i manji broj pušača.
Čemu treba posvetiti posebnu pažnju kako bi se nivo zadovoljenja zdravstvenih usluga u oblasti otorinolaringologije doveo na što bolji i moderniji nivo?
Mora se posvetiti pažnja stručnom usavršavanju i kontinuiranoj edukaciji ljekara, stvaranju multidisciplinarnih timova koji će se dominantno baviti određenom patologijom (oštećenjima sluha, poremećajima i rehabilitacijom govora itd.). Naravno, uz to se moraju obezbijediti i tehničke pretpostavke za sprovođenje određenih procedura, kao i renomirani konsultanti iz referentnih ustanova.
NEOPHODNO URADITI STUDIJU
U kojoj su mjeri pacijenti na ORL klinikama u stvari žrtve zagađenosti životne sredine? Možete li nam predočiti neke statističke parametre koji bi mogli pokazati stanje u toj oblasti?
Zagađenost životne sredine svakako utiče na pojavu određenih bolesti u našoj oblasti. Kao što znate, mi u Crnoj Gori imamo dva industrijska giganta, KAP i Željezaru, koji ne sprovode adekvatne mjere zaštite životne sredine, deponuje se otpad sa toksičnim supstancama koje imaju dokazano kancerogeno djelovanje ( npr. policiklični aromatični ugljovodonici i dr.). Mislim da je neophodno uraditi studiju koja bi pokazala u kom stepenu izloženost uticajima ovih zagađivača utiče na povećanje procenta oboljelih od karcinoma, naročito respiratornog i digestivnog trakta, što bi podrazumijevalo višegodišnje praćenje velikog broja ispitanika.
Isto tako se moraju poboljšati mjere prevencije, rad na terenu sa rizičnim grupama, skrining nivoa sluha kod novorođenčadi, kako bi se na vrijeme otkrila oštećenja sluha, edukacija stanovništva, itd.
Šta mislite o menadžmentima javnih zdravstvenih ustanova, da li postoji prostor za efikasnije i profitabilnije funkcionisanje javnog zdravstva?
Rukovodioci javnih zdravstvenih ustanova moraće u budućem periodu da bolje rade svoj posao, jer smatram da je neprihvatljivo da se pojedine procedure (vještačka oplodnja, razne hirurške procedure…), od kojih privatne zdravstvene ustanove prihoduju godišnje stotine hiljada eura, ne obavljaju npr. u Kliničkom centru koji bi na taj način stvorio značajan fond za poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih. Ovo sve još više dolazi do izražaja u svijetlu najavljene mogućnosti dopunskog rada u javnim zdravstvenim ustanovama, što znači da će zdravstveni radnici moći raditi dopunski na način što će zakupljivati ordinacije i operacione sale u javnoj zdravstvenoj ustanovi kako se značajna finansijska sredstva ne bi prelivala u privatni sektor već bi ostajala u javnom sektoru i upotrebljavala za poboljšanje infrastrukture i materijalnog položaja svih zaposlenih.
Add comment