Vitamin B17 (laetril, amigdalin) prirodni je sastojak koji se nalazi u mnogim namirnicama. Tako se može naći u bobičastom voću (divljim kupinama, trešnjama, ribizlama) u košticama jabuke, kruške, šljive, u kajsije, breskve, nektarine, bobu, gorkom bademu, indijskom oraščiću. U manjim kolčinama ima ga i u dudu, grožđicama, dunji, jagodama, malini, prosu, ječmu, heljdi, sjemenkama lana, leći, crvenom pasulju, mahunarkama. Ipak, njegova najveća koncentracija je u sjemenkama kajsije.
Smatra se da je B17 prirodni lijek za tretman liječenja tumora.
Amigdalin, kako se još naziva vitamin B17, otkriven je 1830. u gorkom bademu. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znači da ne sadrži ni vitamin B17. „Latreil” je ipak manje toksičan od šećera i čak 21 put manje toksičan od aspirina.
Egipatski papirus od prije 5.000 god. pominje upotrebu aqua amygdaloruma za tretman nekih vrsta tumora kože. Ipak, sistematsko proučavanje vitamina B17 nije počelo sve do prve polovine prošlog vijeka, kada je hemičar Bohn otkrio 1802. da tokom destilacije vode od gorkih badema biva oslobođena hidrocijanična kisjelina. Uskoro su mnogi istraživači pokazali interesovanje za analizu tog ekstarakta i tako su po prvi put Robi-quet i Boutron izolovali bijelu kristalnu supstancu i nazvali je AMYGDALIN (od lat. amygdala = badem ).
Amigdalin se sastoji od j ednog molekula benzaldehida, jednog molekula hidrocijanida i dva molekula glukoze. Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u kombinaciji vitamina B17
s molekulima glukoze inertni su i nemaju toksično djelovanje. Stoga je za njihovu reakciju potrebno osloboditi ova dva molekula. U kontaktu sa enzimom beta-glukozidazom (ima ga svuda u ljudskom tijelu, naročito u ćelijama raka), dolazi do oslobađanja benzaldehida i cijanida. Ipak, drvo gorkog badema zabranjeno je u Americi.
1950. godine je prvi put promovisana ideja o djelovanju amigdalina na kancerogene ćelije. Poslije mnogo godina istraživanja, posvećeni biohemičar doktor Ernest T. Krebs JR izolovao je novi vitamin koji je obilježio brojem B17 i nazvao laetril. Dok su godine prolazile, mnogi su bili ubijeđeni da je Krebs konačno otkrio nešto što je moglo da kontroliše sve kancere, ubjeđenje koje još veći broj ljudi ima danas. Krebs tada nije ni mogao da pretpostavi kakav će odjek imati njegovo otkriće. Farmaceutske multinacionalne kompanije, pošto nisu bile u mogućnosti da patentiraju ili dobiju ekskluzivna prava na vitamin, krenule su u žestoki propagandni napad na vitamin B17.
U SAD-u, FDA je pokušala da uvede striktne regulative da bi zabranila vitamin B17 na više od 18 godina. Vitamin B17 ili terapiju laetrilom koriste samo neke bolnice u Meksiku, koje kancer liječe ishranom. Ove bolnice u skoro 100 % slučajeva postižu stopu oporavka kod mlađih slučajeva (lokalizovani tumori/kanceri). Amigdalin je ekstrakt jezgara kajsije, što ga čini dodatkom za ishranu i ničim više.
Kako ćelije raka za svoj enormni rast zahtijevaju veliku potrošnju energije, a energiju crpe preko glukoze, unosom vitamina B17 one će apsorbovati molekul glukoze, a zahvaljujući prisustvu beta-glukozida enzima, oslobađaju molekule benzaldehida i cijanida iz vitamina B17 dovodeći do sopstvene smrti.
Vitamin B17 se koristi i u preventivne svrhe. S obzirom na njegov specifičan sastav, konzumacija mora biti strogo kontrolisana. Dakle, kad pojedete kajsiju, razbijte košticu pa sažvaćite jezgro. Preporučuje se konzumiranje 5-7 sjemenki kajsija na dan. Međutim, kod pacijenata koji su oboljeli od raka preporučuje se kontinuirana konzumacija sjemenki kajsije. Dakle, 3-5 sjemenki je potrebno unositi na svakih sat vremena. Ipak, količina se određuje isključivo shodno tjelesnoj masi i zato se savjetuje 1 sjemenka na svakih 4,5 kg tjelesne težine. Međutim, maksimalna dozvoljena doza bila bi 35 koštica na dan.
Velike količine vitamina B17 dobijaju se jedenjem sirove ili mlade prirodne hrane. Ovo ne znači da će umjereno kuvanje ili bilo kakva druga obrada hrane uništiti B17. Danas je vitamin B17 legalizovan u nekim zemljama, dok mnoge zabranjuju njegovu konzumaciju. Na tržištu kod nas mogu se naći razni farmakološki oblici ovog vitamina (kapi, tablete, injekcije).
Doktor Krebs je govorio da je sirovi oblik vitamina B17 (tj. sjemenke kajsije) bolji od prečišćenog oblika kada se koristi za prevenciju. Ovo važi i za bilo koju drugu metodu: sirovi oblik vitamina C (tj. grejpfrut i pomorandže) takođe je bolji od sintetskog oblika. Razlika između ova dva oblika vitamina B17 je ta da je tableta mnogo zgodniji način primjene; sjemenke imaju gorak ukus. Opet, mnogi pacijenti imaju zubne proteze i njihov izbor su uvijek tablete, prije nego sjemenke kajsije.
Add comment