Poznatu istinu da se rezultati ne stiču preko noći, već je za njihovo postizanje potreban veliki trud, vrijeme, odricanje, istrajnost i upornost svojim primjerom dokazuje i mlada crnogorska karatistkinja Marina Raković. Borbenog duha i čvrste volje nastavlja da niže uspjehe dokazujući i sebi i drugima da za sportistu ne postoje limiti, da uvjek može više i bolje.
Kao djevojčicu nijesu je pretjerano privlačile lutke, barbike i tipiče igre za djevojčice. Sa samo šest godina spoznala je svijet karatea, i od tada ga se ne odriče.
Kao mala bila sam veoma živahno dijete. Nijesam bila mnogo nježna, i voljela sam da budem stalno u pokteru. Voljela sam da igram odbojku, košarku i fudbal. Kada je moj stric počeo da se bavi karateom, vodio me je sa sobom na treninge. Dok sam posmatrala njegove treninge, rodila se želja da se i ja bavim tim sportom. Tako sam 1994. godine počela da treniram karate u Kolašinu. Moj prvi trener Bogoljub Bulatović, prepoznao je moj talenat, kao i upornost sa kojom sam krenula u sve to, i vjerovao je da ću postići velike rezultate.
Brojne medalje sa Evropskih prvenstava, Mediteranskog prvenstva i Svjetskog kupa potvrda su odricanja, energiju i snagu koju Marina ulaže u karate.
Veoma je teško bilo u seniorskoj konkurenciji osvojiti sve te medalje. Mi smo mala država, tako da sudije uvjek „naginju“ ka takmičarima iz većih država, velesila u karateu, kao što su Francuska, Turska i Italija. Dajem sve od sebe da uspijem. Crna Gora je počela da se kroz sportiste značajnije prezentuje u svijetu, što smatram pravim načinom promocije države.
Proglašena je za najbolju sportistkinju grada Podgorice, kao i za najbolju karatistkinju, po izboru Karate saveza Crne Gore, što joj daje podsticaj za dalji profesionalni rad.
Drago mi je zbog nagrada koje sam dobila, ali svjetska medalja je moj cilj. Želim da pokažem svima da i mi iz male države možemo da uradimo velike stvari. Za to je potrebno puno vjere u sebe, razumjevanja i podrške cijelokupnog društva.
Iako uslovi za bavljenje karateom u Crnoj Gori nijesu sjajni, to nije spriječilo Marinu da donese evrposku seniorsku medalju 2012. godine u svoju domovinu, i da se jedina iz Crne Gore plasira na Evropske olimpijske igre koje će se održati u junu u Bakuu.
Da bi se osvojile svjetske medalje, mora se malo više uložiti u karate. Dvadeset godina niko iz Crne Gore nije mogao da osvoji evropsku seniorsku medalju. To je veoma dug period. Bilo je potrebno nešto promijeniti, malo uložiti i osavremeniti treninge. Moj trener Žarko Raković, trudi se i ulaže svoj maksimum da se što bolje pripremim, da odem što spremnija na takmičenje, da se nedostaci sredstava ne bi odrazili na kvalitet sporta. Sa jako malo sedstava treba da odemo na Evrposko, Balkansko i Mediteransko prvenstvo i da ispratimo sve premijer lige i turnire. Činjenica je da se bez premijer liga i turnira ne može osvojiti evropska medalja. Duško Simonović, Igor Vušurović, moj trener Žarko Raković i predsjednik karate saveza Dragan Šahotić, pružaju mi podršku i pomažu mi da se što bolje pripremim za takmičenje, na čemu sam im jako zahvalna.
Zbog čestih putovanja, napornih i dugih treninga, nema puno slobodnog vremena. Međutim, svaki slobodan trenutak voli da posveti svojoj kćerki.
Svo slobodno vrijeme provodim sa kćerkicom, jer ne želim da osjeti nedostatak zbog mojih čestih odsustvovanja od kuće. Uživam da ispunjavam njene sitne prohtjeve i da joj ugađam kada smo zajedno.
Veliku podršku pruža joj porodica iz koje crpi svu potrebnu ljubav, pažnju i pozitivnu energiju bez koje ne bi mogla da zasija na pobjedničkom tronu.
Da nije podrške moje porodice ne bih mogla da postignem sve što sam do sada postigla. Moj suprug, njegova porodica i moji roditelji su uvjek uz mene. Njihova podrška mi mnogo znači, jer svjetska medalja, koja je moj cilj, ne može da se osvoji bez puno razumjevanja i ljubavi najbližih.
Zbog posla kojim se bavi, Marina mora uvjek biti u vrhunskoj formi, za koju su zaslužni redovni treninzi i poseban režim ishrane.
Ne idem na masaže, jer to karatistima ne prija. Sve mišiće koji su porebni za brže kretanje u karateu, i svu potrebnu fizičku pripremu dobijam isključivo na treninzima i pod nadzorom trenera. Zdrava hrana je bitna za svakog sportistu, jer ono što se potroši na treningu mora se unjeti u organizam. Puno tečnosti i proteina neophodno je u ovim toplim danima. Šta bi drugo jedna uspješna sportistkinja preporučila ženama da bi se dobro osjećale u svojoj koži, osim da se bave sportom.
Add comment