Nažalost, sva normativna akta ističu isključivo samo kvantitet i na osnovu broja usluga kreiraju se programi rada. Očigledno da se kvalitetu ne poklanja pažnja, što je po mom mišljenju za današnje vrijeme neprihvatljivo. Da bi mogli govoriti o kvalitetu zdravstvenih usluga prije svega moraju se uraditi standardi usluga i protokoli. Standardi su već ranije urađeni za primarni nivo zdravstvene zaštite i već se ukazuje potreba za neke korekcije. Za sekundarni i tercijarni nivo to kod nas još uvijek nije urađeno, a bez utvrđenih standarda ne može se govoriti ni o normativima zdravstvenih usluga. Takođe, neophodno je uraditi protokole u dijagnostici i terapiji kako bi se zdravstvene usluge pružale po savremenim standardima i utvrđenim protokolima. Kvantitet – broj pruženih usluga neophodno je vrednovati, a po meni je od ključnog značaja kvalitet i on zavređuje da bude posebno vrednovan i adekvatno normativnim aktima valorizovan. Obzirom da je nadležno Ministarstvo zdravlja nedavno ustanovilo posebni resor zadužen za kvalitet u zdravstu, to očekujemo da će se ovom pitanju pokloniti posebna pažnja, a Ljekarska komora će u okviru svojih programskih opredjeljenja dati posebni doprinos konačnom defnisanju ovog, po nama, značajnog pitanja od interesa za medicinsku struku i nauku i Zdravstvenu službu u cjelini.
Kakve su mogućnosti adekvatne valorizacije rada ljekara ?
Komora se zalaže da se adekvatno valorizuje rad, struka i nauka i da se odvoji rad od nerada i stručnost od prosječnosti. U tom cilju, zalažemo se da se licenca iz prakse koja se dobija nakon stečenih ekspertskih znanja adekvatno valorizuje. Ovo iz razloga što je ona dokaz praćenja savremenih medicinskih dostignuća, samim tim i garant pacijentima da brigu o zdravlju prepuštaju provjerenim stručnjacima. Licenca iz prakse kao dokaz stručnosti i garant kvaliteta rada treba da bude adekvatno valorizovana, što je predviđeno našim novim normativnim aktima. Ona treba da opredijeli posebno mjesto ovim doktorima u stručno-rukovodnim, ekspertskim i edukativnim timovima i da bude na startu adekvatno valorizovana, a što treba ugraditi i u normativna akta zdravstvnih ustanova. Ukoliko doktor ne produži važnost licence iz prakse, ona nakon sedam godina gubi benefte po osnovu iste i do produžetka važnosti licence iz prakse radi pod kontrolom licenciranih doktora. Ovo je samo jedan od načina vrednovanja kvaliteta rada. Uvođenjem adekvatnog informativnog sistema u zdravstvenim ustanovama pruža se mogućnost da se sve usluge pojedinačno registruju i adekvatno valorizuju zavisno od složenosti poslova i kvaliteta usluga. Tada će se stvoriti mogućnost da lični dohodak pojedinca određuje, na prvom mjestu, kvalitet rada, pa nakon toga kvantitet. To je posebni motiv za rad, stručna usavršavanja i praćenje savremenih medicinskih dostignuća u kontinuitetu, garant kvaliteta i napretka medicinske struke i nauke.
U kojoj mjeri je aktuelna mogućnost formiranja sindikata doktora medicine i stomatologije?
Komora je već pokrenula inicijativu za formiranje Sindikata doktora medicine i doktora stomatologije. Ovo iz razloga što smatramo da razjedinjeni sindikat zdravstva nije pravi zastupnik naših interesa. Postojećim statusom profesije nijesmo zadovoljni i tu se nešto mora mijenjati. Na tom planu nije mnogo urađeno, a mi kao profesija nijesmo bili u mogućnosti da nešto više uradimo iz razloga što je naš status u rukama sindikata, a mi ne participiramo u izradi dokumenata koja opredjeljuju naš status i našu egzistenciju. Iz navedenih razloga pokrenuta je inicijativa za formiranje našeg sindikata koji će se posebno baviti statusom naše profesije. Status ostalih zdravstvenih radnika i saradnika nećemo zapostaviti jer su oni ključne poluge u našim stručnim timovima.
Na koji način je regulisan program nostrifikacije sertifikata i diploma stečenih u inostranstvu?
Krajnje smo nezadovoljni i zbunjeni zbog načina vrednovanja inostranih diploma i sertifikata. Dosadašnji način nostrifikacije inostranih diploma više ne postoji. Obrazovna zvanja su u domenu Ministarstva prosvjete i nauke, a sertifkati o stručnim usavršavanjima na osnovu Zakona o nacionalnim stručnim kvalifikacijama („Sl. list”, 26/2010) u domenu Ministarstva rada i socijalnog staranja. Doktori koji su stekli obrazovna zvanja u inostranstvu, Komori prilažu rješenje nadležnog ministarstva o vrednovanju dokumenta, što znači samo provjeru vjerodostojnosti dokumenta. Da bi Komora izdala licencu za rad neophodno je sprovesti i postupak upoređivanja obrazovnih programa, na osnovu čega bi se obrazovno zvanje stečeno u inostranstvu priznalo u rangu obrazovnog zvanja stečenog u Crnoj Gori, shodno našim važećim obrazovnim programima. U inostranim dokumentima o stručnim i obrazovnim zvanjima, pojavljuje se profil doktora higijeničara, biofzičara, vojnog doktora i slično, što naša Komora ne prepoznaje. S druge strane, za vrijeme šestogodišnjeg školovanja u inostranstvu, prilaže se sertiikat o završenom Medicnskom fakultetu i specijalizaciji (primjer: hirurgija, ginekologija i slično), što je za nas neprihvatljivo. Iz navedenih razloga, Komora je pokrenula inicijativu za sastanak sa predstavnicima Ministarstva prosvjete i nauke, Rada i socijalnog staranja, Zdravlja i Medicinskog fakulteta radi zauzimanja deinitivnog stava po ovom, za nas, vrlo značajnom i aktuelnom pitanju. U saznanju sam da je u toku izrada Pravilnika o nostriikaciji obrazovnih zvanja i da će to najvjerovatnije ubuduće biti u nadležnosti Komore, kao što je to regulisano i u zemljama okruženja i šire.
Kakva je saradnja Ljekarske komore sa inostranim komorama?
Imamo saradnju sa komorama okruženja i zemalja Evrope. Posebno je razvijena saradnja sa Ljekarskom komorom Makedonije koja je formirana daleko ranije. Ova saradnja je nastavak višedecenijske saradnje sa Makedonskim ljekarskim društvom, što je i krunisano Poveljom o bratimljenju Drušva ljekara Crne Gore i Makedonskog ljekarskog društva 1981. godine. Decembra ove godine imali smo sastanak medicinskih asocijacija Istočne Evrope u Skoplju gdje smo u otvorenoj raspravi izmijenili iskustva i iznijeli probleme sa kojima se srećemo uz predloge i preporuke za dalji rad i saradnju.
Željeli bismo znati kakav je Vaš stav po pitanju alternativne medicine. Postoje li segmenti alternativne medicine koji su usvojeni u praksi tradicionalne medicine, bar kao pomoćni metodi u liječenju?
Alternativna medicina je široko zastupljena u svijetu, pa i u zemljama okruženja, i ima dugu tradiciju. Alternativnu medicinu treba odvojiti od nadriljekarstva čiji su akteri praktično nepismene osobe koje donose velike nevolje teškim bolesnicima dajući im lažne nade za izlječenje, sve u interesu lične koristi.
Moj stav je da alternativna medicina treba da zauzme svoje mjesto i kod nas, da ima stručno i naučno utemeljenje i da bude organizovana i posebno kontrolisana. Mora se tačno znati što nudi jedna alternativna metoda liječenja i koje su njene mogućnosti. U protivnom, ona može biti zloupotrijebljena, posebno kada su u pitanju teški bolesnici sa malim izgledima na uspješno liječenje, a koji u svom beznađu traže spas i prihvataju sve što im se ponudi putem sredstava informisanja i raznih publikacija, često nerealno i stručno i naučno neutemeljeno i po bolesne ljude opasno. Formiranjem jednog takvog udruženja, odnosno legalizovanjem alternativne medicine, stvaraju se uslovi da se ova djelatnost adekvatno organizuje i stavi pod kontrolu sopstvenog udruženja i nadležnih državnih institucija.
Add comment