Kriterijumi društvene korisnosti lijeka su: težina bolesti, društveni značaj bolesti i dostupnost terapije. Najveću društvenu vrijuednost imaju ljekovi koji se odnose na akutne bolesti koje ugrožavaju život, pa zatim hronične bolesti koje skraćuju dužinu života i značajno ugrožavaju kvalitet života. Iz društvenog ugla, najveći značaj imaju ljekovi za bolesti sa posebnim socijalno-medicinskim značajem, kao što su maligna oboljenja, kardio oboljenja, šećerna bolest, HIV, bolesti zavisnosti, epilepsija i drugo. Ovo naročito važi za posebno ugrožene kategorije stanovništva uz koje se obično ubrajaju djeca do 18 godina, trudnice i porodilje, kao i bolesnici u terminalnoj fazi bolesti. Konačno, kada pričamo o dostupnosti, najveću vrijednost imaju originalni ljekovi, koji su jedini u okviru ATC 3 klasifikacije. Prethodni kriterijumi definišu društvenu vrijednost lijeka.
Konačno, ekonomska vrijednost lijeka zavisi od HTA (Health Technology Assessment) kriterijuma. Dva su uobičajena pristupa: jedan koji u fokusu ima ekonomski trošak i drugi, koji stavlja u odnos trošak i korist/ishod. Drugi pristup je logički smisleniji jer sagledava odnos između onoga što ulažemo u lijek i onoga što povratno dobijamo, pri čemu prednost treba dati lijeku koji ima veću korist po jedinici troška.
Kada je riječ o vrijednosti lijeka za pacijente, zahvaljujući efektivnim ljekovima pacijenti žive duže (pada mortalitet zaustavljanjem ili usporavanjem bolesti), kvalitetnije (npr. lakše se kreću, lakše spavaju), humanije (npr. manji bolovi) i uz viši nivo produktivnosti sopstvenog rada (mogu da rade i zarađuju za život). Prema više izvora, čak za 75% produženja očekivanog života od 2000. godine do danas zaslužni su kvalitetniji ljekovi. Recimo u Americi je očekivani životni vijek produžen od 1960. godine za 8,5 godina. Ljekovi su značajno povećali šanse za preživljavanje pacijenata od karcinoma. Recimo, od 1991. godine, koja se smatra godinom najvećeg mortaliteta od kancera u svijetu, smrtnost se smanjila za više od 20% u Americi, Kanadi i Evropskoj Uniji. Danas dvije od tri osobe sa karcinomom prežive barem pet godina, što ranije nije bio slučaj. Rezultati su još vidljiviji kod HIV/AIDS. Smrtnost od ove bolesti je smanjena za između 80 i 90% u svim razvijenim zemljama svijeta i to zahvaljujući savremenim terapijama. Treba istaći da ovakvi rezultati jesu razultat savremenih terapija, ali takođe i podizanja zdravstvene kulture stanovništva u dijelu prevencije, insistiranju na ranoj dijagnozi, kao i uvođenju savremene hirurgije.
Kada je riječ o zdravstvenom sistemu, inovativni ljekovi smanjuju pritisak na zdravstveni sistem zbog manjih neto troškova u sistemu zdravstvene zaštite. Djeluje nelogično na prvi pogled, ali savremeni ljekovi smanjuju potrebu za trošenjem drugih resursa u zdravstvenom sistemu. Prema prof. Lihtenbergu, rast ulaganja u ljekove od 500 dolara, smanjuje troškove bolničkog liječenja za blizu 2.000 dolara. Na primjer, zahvaljujući vakcinaciji protiv sezonskog gripa 2 miliona ljudi u Evropi prošle godine, troškovi liječenja, hospitalizacije i bolovanja pacijenata su smanjeni za blizu 300 miliona eura.
Što se nacionalne ekonomije tiče, inovacije u farmaciji generišu značajnu ekonomsku vrijednost kroz investiranje u istraživanje i razvoj, zapošljavanje ljudi i liječenje pacijenata koje produžava/povećava njihovu radnu produktivnost. Od 100 eura koje prihoduje farmaceutska industrija blizu 15 eura se vraća kroz ulaganja u istraživačko-razvojne projekte. To je oko 140 milijardi dolara godišnje ukupnog ulaganja. Ove investicije zapošljavaju veliki broj ljudi kroz sponzorisana klinička ispitivanja, pri čemu ne treba zanemariti efekat indirektne i indukovane zaposlenosti koji u farma industriji iznosi blizu 5. To znači da svaki zaposleni radnik u ovom sektoru proizvodi efekat od još 5 radnih mjesta u drugim poslovno povezanim granama i granama koje žive od potrošnje plata zaposlenih u ovom sektoru. Tome u prilog ide i činjenica da farmaceutska industrija ima najveću bruto dodatu vrijednost po zaposlenom od 147.000 eura. Kada je riječ o podizanju radne sposobnosti stanovništva, jedno istraživanje je pokazalo da je procijenjena korisnost novih ljekova, u kontekstu produktivnosti radnika, čak devet puta veća od cijene inovativnog lijeka. Na primjer, nove terapije za reumatoidni artritis omogućavaju pacijentima da ostanu na poslu 31 nedelju duže nego što je to slučaj sa pacijentima na konvencionalnoj terapiji.
Ne treba zaboraviti ni efekat novih ljekova na kvalitet života i produktivnost članova pacijenata ali i porodice pacijenata. Većina bolesti izaziva kod pacijenata depresiju, bol, nervozu, stres, osjećaj krivice, gubitak kose, odsustvo samopouzdanja, nemogućnost obavljanja radnih aktivnosti. Inovativni ljekovi tretiranjem oboljenja utiču pozitivno i na ove parametre zdravlja pacijenata, a posljedično i na opterećenje članova porodice koji brinu o pacijentima.
Pošto smo objasnili šta je i kakva je vrijednost inovacija u farmaciji, otvara se pitanje: koji su izazovi u segmentu veće dostupnosti inovativnih ljekova? Pojednostavljeno možemo reći da su to starenje stanovništva koje izaziva sve veći pritisak na sistem zdravstvene zaštite, rastući teret hroničnih bolesti, rast troškova istraživanja i razvoja novih ljekova, povećani regulatorni pritisak i ograničeni budžeti država, naročito siromašnijih, da isprate sve trendove moderne medicine. Imajući u vidu navedena ograničenja, neophodno je voditi računa o internim rezervama u zdravstvenim budžetima, čijim korišćenjem se mogu osloboditi sredstva za inovativne ljekove. Tu treba obratiti pažnju na troškove nepotrebne hospitalizacije, troškove administracije, mogućnost korišćenja specijalnih ugovora sa fondom i uvođenju povratne ugovorne naknade od strane kompanija za ljekove bazirane na ishodima (ako su ishodi lošiji od obećanih, vraća se novac u budžet).
Da sumiramo, vrijednost farma inovacija se mjeri kliničkim, društvenim i ekonomskim ishodima, pri čemu ishode možemo posmatrati iz ugla pacijenata, zdravstvenog sistema, nacionalne ekonomije i društva u cjelini. Ako je ova vrijednost, koju lijek daje, veća od plaćene cijene, ima smisla uvesti lijek i učiniti ga dostupnim. Imajući u vidu sve rečeno, veoma je važno definisati jasne kriterijume vrijednosti lijeka, kako bi se u ambijentu ograničenih sredstava prednost dala ljekovima koji daju najveću ukupnu vrijednost po uloženom euru.
Prof. dr Dragan Lončar
Ekonomski fakultet, Beograd
Add comment