Zapaljenje dojke – mastitis

0
1254

Šta je mastitis ?

Mastitis se definiše kao zapaljenje tkiva mlječne žlijezde – dojke.

Zašto nastaje ?

Mastitis se najčešće javlja kod žena koje doje. To je tzv. laktacioni mastitis (laktacija = lučenje mlijeka, dojenje). Veoma rijetko, može se javiti izvan perioda laktacije.

Osnovni faktori koji dovode do razvoja mastitisa jesu zastoj mlijeka (staza) i dejstvo bakterija sa kože majke ili iz bebinih usta koje napadaju dojku kroz oštećenu kožu bradavice ili kroz otvoren mliječni kanal na istoj. One se umnožavaju, vodeći ka pojavi bola, crvenilu i otoku kao pokazateljima infektivnog procesa. Mastitis je, takođe, udružen sa nekompletnim pražnjenjem dojki i nepravilnim podojem. Veoma čest uzrok predstavlja patogena bakterija izolovana kod oko polovine ukupnog broja slučajeva -Staphylococcus aureus. Ostali uzročnici su Staphylococcus epidermidis, Staphylococcus saprophyticus, Streptococcus viridans i Escherichia coli.

Mastitis se tipično razvija za vrijeme prva tri mjeseca nakon porođaja, u toku dojenja, sa visokom incidencijom u prvih nekoliko sedmica. U nekim slučajevima može se javiti i kasnije u toku dojenja. Laktacioni mastitis se javlja samo na jednoj dojci.

Znakovi i simptomi

Znakovi i simptomi mastitisa mogu se javiti iznenada. Uključuju:

-Groznicu i tjelesnu temperaturu od 38°C ili više.

-Malaksalost i bolove u mišićima.

-Bol, crvenilo (često klinasto  oblikovana  šara), otok,

toplinu i osjetljivost dojke.

Svi ovi simptomi iscrpljuju majku i stvaraju teškoće u podoju.

Komplikacije

Neliječena, otporna i ponavljajuća infekcija može voditi ka razvoju apscesa, zahtijevajući parenteralnu terapiju i hiruršku drenažu.

Ponavljanje infekcije: Ukoliko jednom dobijete mastitis, veća je vjerovatnoća da će vam se ponoviti, sa istim ili budućim djetetom, u toku dojenja. Odloženo ili neodgovarajuće liječenje uzrok je ponavljajućeg mastitisa.

Staza mlijeka: Kada mlijeko tokom dojenja nije kompletno ispražnjeno iz dojki, zaostali sadržaj uzrokuje povećanje pritiska na kanale i isticanje u okolno tkivo. To vodi ka nastanku infekcije sa opisanim znakovima i simpto­mima.

Apsces se kao komplikacija razvija u 5-11% slučajeva kod laktacionog mastitisa, kada isti nije odgovarajuće liječen ili je povezan sa stazom mlijeka. Kada pregled pokaže osjetljivu, čvrstu, pulsirajuću masu sa crvenilom, najvjero-vatnije se razvija kolekcija gnoja u dojci, apsces. Takav poremećaj obično zahtijeva hirurško uklanjanje – drenažu. Na potrebu za hirurškom intervencijom upućuje nedjelo­vanje antibiotske terapije.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i isključivo je postavlja ljekar.

Laboratorijski testovi nijesu preporučljivi. Mlijeko se može poslati na analizu, ali tačnost i pouzdanost ovih rezultata kontroverzni su i malo doprinose dijagnozi i liječenju mastitisa.

Liječenje

Antibiotici su obično veoma efikasni u liječenju ovog stanja. Liječenje antibioticima obično traje 10 do 14 dana. Iako se poboljšanje osjeti već nakon 24-48 časova poslije početka terapije, važno je da se uzme kompletna propisana doza da bi se umanjio rizik od ponovnog javljanja infekcije.

Ako znaci i simptomi ne pokazuju dovoljnu efektivnost tokom prva dva dana nakon početka uzimanja antibiotika, obavezno je posavjetovati se sa ljekarom da bi se potvrdilo da postojeće stanje nije posljedica mnogo ozbiljni­jeg problema. Rijetke forme karcinoma dojke zapaljenjskog tipa mogu takođe izazvati crvenilo i otok i biti prvobitno zamijenjene mastitisom.

Dojka se može tretirati vlažnim, toplim oblogama i masažom. Potrebno je piti dosta tečnosti i što više se odmarati. Odgovarajuća pozicija bebe u toku dojenja, dojenje ili ručno izmuzivanje mlijeka doprinose kako sprečavanju nastanka tako i poboljšanju i povlačenju simp­toma mastitisa.

Treba nastaviti podoj i u toku mastitisa. Nastavak podoja pomaže oporavku od infekcije. Ponekad majke čine grešku i prekidaju dojenje svoje bebe. Sve hranljive sastojke i odbrambene materije dijete dobija dojenjem. Zbog toga je zdravo i važno dojiti dijete prvih 6 mjeseci od njegovog rođenja !

 

Piše: dr Žana Blagojević