Zaštitnička snaga propolisa

0
276

[heading size=”7”]Zbog širokog spektra aktivnosti propolisa, istraživanja upućuju na moguću upotrebu u liječenju složenih bolesti [/heading]

Propolis je smolasta supstancija koju pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka, kore drveća i drugih biljaka. Riječ propolis potiče od grčke riječi pro – prije i polis – grad, i znači pred gradom (ili pred košnicom). Kako pčele u nekim slučajevima pomoću propolisa sužavaju ulaz u „svoj grad” i tako sprečavaju ulaz nepoželjnim gostima, naziv propolis u potpunosti odgovara njegovoj namjeni, odnosno upućuje na njegovu zaštitnu ulogu. Pčele sakupljenu smolastu supstanciju prerađuju pomoću enzima iz sline i obogaćuju je aktivnim sastojcima polena. Propolis upotrebljavaju i kao gradivni materijal, ali prije svega za sterilizaciju stanica saća i kao balzamujući materijal u košnici. Značenje propolisa temelji se na antibakterijskom (protiv bakterija) i antifugalnom (protiv gljivica) djelovanju u zaštiti pčelinjih zajednica od infekcija i bolesti.

Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vre­mena. Aristotel ga spominje u svojoj „Priči životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju ozljeda na koži, rana i infekcija. Kroz istoriju je zabilježena njegova primjena tokom mnogih ratova jer je pokazao odlične rezultate u zacjeljivanju rana. Prepoznat kao lijek 21. vijeka, propolis se u svijetu sve više koristi kao jedan od prirodnih pčelinjih proizvoda korisnih za zdravlje ljudi. Uprkos mnogim istraživanjima, propolis još nije u potpunosti ispitan, što znači da njegov hemijski sastav krije mnogo tajni. Stoga je potrebno sprovesti standardizaciju sastojaka i kontrolu kvaliteta proizvoda koji se stavljaju u promet. Rizično je koristiti proizvode koji ne prolaze kontrolu kvaliteta.

Prema dostupnim podacima mnogih autora, propolis sadrži 50 do 55 posto smole, oko 30 posto aromatičnih eteričnih ulja i oko 5 posto cvjetnog praha. Sadrži i bjelančevine, u manjim količinama vitamine (7 vitamina – većim dijelom su to vitamini B grupe koji potiču od cvjetnog praha), minerale (željezo, cink, bakar, mangan) i mikroelemente (natrijum, kalijum, kalcijum…).

Farmakološki najvažniji sastojci propolisa jesu flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni), te različiti fenoli i aromati koji su odgovorni za njegovu biološku aktivnost. Flavonoidi, koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude i životinje. Brojna istraživanja jasno upućuju na moguću upotrebu propolisa i njegovih sastojaka u liječenju složenih bolesti uslovljenih stresnim i toksičnim uslovima okoline koji oslabljuju imunološki sistem ljudi i životinja i čine ih podložnijima mnogim infektivnim boles­tima i tumorima.

Istraživanja upućuju na podatak da propolis posjeduje široki spektar aktivnosti: antibakterijskih, antivirusnih, antifugalnih, protivupalnih, antioksidativnih, anestetičkih, karcinostatskih i imunostimulatornih. Zabilježeno je da propolis inhibira rast protozoa, ubrzava osteogenetske procese, stimuliše neke enzimske aktivnosti i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Ukratko, možemo reći da od svih apiterapeutika propolis ima najširi spektar djelovanja!

Dejstvo propolisa na kožu

Snažno protivupalno djelovanje propolisa izraženo je kod akutnih i hroničnih upala, ali zanimljivo je da djeluje i na upale koje nisu izazvane infekcijama (opekotine od sunca, vatre, zračenja i hemikalija). Propolis ubrzava zacjeljivanje rana i opekotina na koži, što se pripisuje udruženom antibakterijskom, protivupalnom i regeneracijskom djelovanju. Rezultati eksperimentalnog poređenja učinka liječenja rana antibiotikom i propolisom pokazali su da su rane obrađivane propolisom zarasle 30 posto brže u odnosu na one obrađivane antibiotikom. U liječenju gno­jnih rana propolisom rana se počinje čistiti uz rubove, što je rezultat liječenja u tzv. prvoj fazi. Druga faza je učinak ubrzane epitelizacije, to jest vrlo brzo se stvara površina nove kože koja se širi po cijeloj rani. Smatra se da propolis čak za dvjesta puta povećava regenerativne aktivnosti kože. Izrazito povoljan uticaj propolis pokazuje i kod bolesti kože i vlasišta (neurodermitis, alopecija, psorijaza, epidermofitoza), što se pripisuje njegovom protivgljivičnom djelo­vanju. On štiti od pojave karcinoma kože.

Najvažniji učinci propolisa na koži su: stimulacija regeneracije epidermisa (epitelizacija), antibakterijsko i protivupalno djelovanje, umirujuće djelovanje (smirivanje crvenila), jačanje strukture kolagenih vlakana, antioksidativna svojstva (flavonoidi u propolisu vežu slobodne radikale), zaštita lipidne barijere kože i normalizacija pH vrijednosti kože.

Dejstvo propolisa na sluznicu

Uz imunomodulatorno djelovanje (jačanje imu­nološkog sistema), najpoznatija i najčešće primjenjivana aktivnost propolisa na ljudsko zdravlje jeste ublažavanje upalnih procesa sluznice usne šupljine i desni. Propolis je po svom sastavu prirodni antibiotik, pa preventivno djeluje protiv upale grla i ždrijela. Osim što ima antibakterijski i antivirusni učinak, djeluje sinergistički s nekim antibiot­icima, pojačavajući njihov bakteriostatski učinak i do 100 puta. Sinergističko jačanje antibiotskog učinka u kombi­naciji sa propolisom, čak i u slučajevima kad antibiotici ne djeluju, upućuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv virusa i bakterija. Tim više što propolis nije toksičan, ne izaziva razvoj otpornosti i ne oštećuje normalnu crijevnu loru. Upotrebljava se u stomatologiji, za jačanje zubnog mesa i kao sredstvo u liječenju paradontoze. Uz to, sprečava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini i pomaže u održavanju higijene usne šupljine. Nadalje, smanjuje bolnu osjetljivost zuba i zubnog mesa jer ima potpuni lokalni anestetički učinak kao lidokain. Pokazuje djelovanje protiv bolova, ne samo kad se primjenjuje lokalno nego i kad se unosi u organizam. Povećava čvrstoću zubne gleđi, smiruje akutnu i hroničnu upalu desni i liječi afte. U tim slučajevima najčešće se primjenjuje tinktura propolisa, odnosno alkoholni ili bezal­koholni rastvor propolisa. Svi navedeni učinci propolisa i posljedična blagotvorna djelovanja na kožu i sluznice samo potvrđuju njegovu nezaobilaznu ulogu pomoćnog ljekovi­tog sredstva u tretiranju brojnih zdravstvenih poremećaja.

 

Piše: Petra Galović, dipl. inž. biotehnologije