Zdravlje se čuva dok se ima

Pilot projekat skrininga trebalo je da traje od 1. do 31. maja, ali je zbog svega 6 % ostvarenog odziva na vršenje skrininga, te velikog broja neradnih dana u toku mjeseca maja, njegov krajnji rok pomjeren do 15. juna. Po isteku tog termina utvrđeno je da je kontaktirano ukupno 1.114 gra­đanki, što čini oko 45% predviđenog broja pregleda. Važan zaključak iz pregleda ovog iskustva odnosi se na neophod­nost vršenja aktivnog medijskog uticaja i angažovanje većeg broja patologa. Ovo bi doprinijelo značajnom pospješenju efikasnosti rada.

Humani papiloma virus, koji je veoma rasprostranjen i relativno bezopasan po ostale organe, može biti i izazivač i nekih drugih vrsta anogenitalnih karcinoma, I uzročnik je i pojave polnih bradavica, a naučnici ga dovode u vezu i sa nastankom karcinoma grla i kože. Uglavnom se prenosi seksualnim kontaktom. Što se  liječenja tiče, za sada su u opticaju dvije vakcine koje pokazuju visok stepen efikasnosti kada su u pitanju I prekancerozna stanja.

ISKUSTVA IZ REGIONA

Prevazilaženje primjene oportunih skrininga i što aktivniji pristup sprovođenju organizovanog skrininga, ne­ophodnost su u radu na eikasnom sprečavanju pojave novih slučajeva oblijevanja od karcinoma grlića materice. Make­donija, Mađarska i Slovenija, zemlje su u kojima ovi programi danas daju pozitivne rezultate rada. Dr Aleksandra Šapova iz Makedonije ukazala je na sličnosti u rezultatima do kojih se došlo u početnoj fazi sprovođenja ovog programa, zapo­četog 2006. godine u toj zemlji, sa rezultatima rada dobijenim u Crnoj Gori. Zbirni rezultat su početničke greške. Preširoko odmjeren uzorak ciljne grupe (umjesto primjene optimalnog obrasca skriniga žena starosne dobe 45-54 godine), ponavl­jano vršenje pregleda ženama koje su već bile učesnice pro­grama, nedovoljan odziv građanki, njihova nemotivisanost i neangažovanost sredstava informisanja, bile su osnovne prepreke na putu postizanja uspjeha. – Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su da se, u principu, prvo obuhvati populacija starosti 30-55 godina, zato što je tu najveća incidenca prekanceroznih promjena i raka grlića matrice – prvi razlog, a onda i drugi razlog: poznajući dinamiku i razvoj bolesti, od početka infekcije do pojave karcinoma grlića materice potrebno je da prođe 10 godina – objasnila je dr Šapova.

Obrasce po ugledu na koje treba raditi programe ove vrste svakako predstavljaju Danska, Finska, Norveška, Šve­dska, u kojoj ovaj vid djelovanja postoji još od 1962. go­dine. U tim zemljama danas se registruje trend smanjenja učestalosti pojave cervikalnog karcinoma. Sve popularniji metod pristupa prevenciji predstavlja redovno vakcinisanje omladine. U Makedoniji se, po svjedočenju dr Šapove, ovaj program odnosi na pripadnice ženskog pola starosti 12-26 godina. Riječ o genetski modifikovanom obliku terapije, ne „živoj vakcini”, a dosadašnja iskustva i brojne studije ukazuju na sasvim bezbjedan oblik liječenja, sa minimalnim prisust­vom neželjenih efekata.

Infekcija humanim papiloma virusom, koja je teori­jski gladano, moguća već kod osoba starosti oko 13 godina, može da ima veoma ozbiljne posljedice. Postoje tumačenja po kojima u toku desetogodišnjeg perioda izloženosti ova­kvom procesu osoba ima visoko izražen rizik da oboli od karcinoma grlića materice. Neke žene se jave ljekaru tek kada su simptomi bolesti takvi da je nemoguće pružiti uspješnu terapiju. Dr Laslo Nagi, predavač koji je na Konferenciju doputovao iz Mađarske, potvrdio je činjenicu da Rumunija, Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, predstavljaju zemlje balkanskog regiona sa najnepovoljnije izraženim trendom obolijevanja. Ipak, slika nije tako optimistična ni u razvi­jenim državama svijeta. Incidenca obolijevanja iznosi više od 70%. Probleme posebne vrste predstavljaju stigma, nepodesnost bolesti za dijagnostikovanje, te veoma brz razvoj kancerogenih lezija. Naravno da borbi protiv ove bolesti ne doprinose ni kašnjenje u dijagnostikovanju prisustva virusa, koje, po tvrdnji dr Nagija, može da traje i po 24 mjeseca. Neodgovornost pacijentkinja prema sopstvenom zdravlju, nije odlika samo nerazvijenih društava. U zemljama sa visoko standardizovanim programom suzbijanja ovog vida bolesti, npr. Holandiji, uočljivo je da i do 40% ukupnog broja žena ne podvrgava se redovnom skriningu. Upozoravajući na činjenicu da je riječ o oboljenju koje za sada ima veću incidencu od karcinoma dojke, da ona podrazumijeva težak i veoma hitan tretman, dr Nagi je, kao i ostali učesnici Kon­ferencije, pozvao na odgovorniji odnos prema ličnom zdrav­lju i životu.

Kao osnovne probleme za postizanje uspjeha u sprovođenju efikasne borbe protiv karcinoma grlića materice, dr Lucija Vrabič-Dežman, predstavnica Zdravstvenog centra u Kranju, istakla je nedostatak dobro organizovanog pro­grama skrininga, a s tim u vezi i nedostatak dobrih javno-zdravstvenih programa. Uzimanje citoloških briseva tokom ginekoloških pregleda i vakcinacija, a ne apstinencija, nagla­sila je dr Vrabič-Dežman, predstavljaju poželjne oblike djelo­vanja na koje treba usmjeriti svijest građanki. Edukacija pred­stavlja još jedan važan preduslov za postizanje uspjeha. Iskustva rada na ovom planu u Sloveniji pokazuju smanjenje stope učestalosti obolijevanja tako da ona sad iznosi 19 : 97, u odnosu na raniji skor od 23 : 100 žena. Problem koji je potrebno prevazići i na nivou ove države predstavlja nedovol­jan odziv građanki na vršenje pregleda. Gošća iz Slovenije ukazala je, takođe, na bezbjednost i potpunu prihvatljivost vakcinisanja. Više od svega, potrebno je razumjeti da je svaka osoba dobrim dijelom odgovora za sopstveno zdravstveno stanje. Koliko god se činilo da je nešto drugo važno ostvariti u životu, nikada ne treba zaboraviti na očuvanje zdravlja.