Na osnovu mnogih naučnih istraživanja koja su sprovođena širom svijeta, dokazano je da
osobe koje piju 2-3 šoljice zelenog ili crnog čaja dnevno imaju za 21 procenat smanjen rizik da dožive moždani udar.
Piše: Mr sci. ph. Ivana Gojković
Zeleni čaj je postao jedan od omiljenih napitaka današnjice. Na tržištu se može naći obogaćen raznim ukusima, najčešće limunom, jasminom, gardenijom i slično, koji potpomažu u otklanjanju speci čnog gorkog ukusa i njegovoj aromatizaciji. Pored aromatizovanog ukusa, ovaj biljni napitak ima sijaset djelotvornih efekata zbog čega je česta preporuka zdravstvenih radnika.
Legenda kaže da je Shen-Nung otkrio užitak zelenog čaja, kada su jednog dana listići sa jednog žbuna u bašti palate pali u carsku vodu. Kao čarolijom je voda dobila zlatno-braonkastu boju. Car je probao to slučajno nastalo piće i svidio mu se čudesno gorak ukus. Možda je zeleni čaj koji Japanci piju redovno, već stotinama godina, razlog za to što Japanci žive duže od stanovnika svih drugih zemalja svijeta. Iako zeleni čaj nije ljekoviti čaj, sa napretkom u nauci sve češće mu se pripisuje ljekovito dejstvo. Sadrži vitamine A1, B2, B12, C i E.
U Kini je u upotrebi duže od 5.000 godina, a poznata je i stara kineska poslovica da je “bolje tri dana bez hrane, nego jedan bez čaja”. U Kini se stalno konzumira, najčešće iz razloga otklanjanja napetosti, nesanice, stomatitisa, depresije i glavobolje. Zeleni čaj se povezuje i sa mnogim državama i kulturama Azije, Južne Koreje i Bliskog istoka. Zbog svoje arome, okrepljujućeg djelovanja i terapeutskog učinka, jedno je od najpopularnijih napitaka današnjice. Zeleni čaj – (kineski, ruski, indijski) je osušeno lišće čajne biljke „camellia sinensis“. Ova biljka skromnog izgleda i sitnih listova je visoki žbun. Raste na visoravnima Kine, Indije, Japana, Cejlona, na Javi, u Gruziji i južnim padinama Kavkaza. Za svoje stanište odabrao je najljepše pejzaže i to uz izvore pitke vode u dobro sunčanim ravnicama koje obiluju kišama. Gaji se na plantažama gdje se grm reže do visine jednog metra radi većeg broja izdanaka i lakšeg branja lišća. Lišće mu je naizmjenično, kožasto, sjajno, eliptično i po rubovima nazubljeno. Nema mirisa. Cvjetovi su bijeli i mirisni. Najbolje vrste beru se u martu, kada su listovi još sasvim mali, a ime najboljeg, prevedeno sa kineskog, znači „prije proljećnih kiša“.
U lišću su zastupljene bioaktivne materije tein, teobromin, teofilin i eterično ulje, zbog kojih se i gaji ova biljka. Dakle, osnovu ovog čaja čine nefermentisani listići biljke čajevac. Listovi se prže u sudovima od tuča iznad žara i izručuju se u korpu da se na promaji ohlade. Zatim se uvijaju među dlanovima, razvijaju i ponovo uvijaju i razvijaju. To se ponavlja nekoliko puta, sve dok iz lista ne prestane da izlazi zelenkast sok. Ponovo se razviju, ubace u kazan za prženje, izvade, zavijaju i razvijaju, prosiju, osuše nad žarom, brižljivo odaberu, nakon čega se odstrani sve što ne valja i još toplo hermetički pakuje u gleđosane ili obložene lakovane metalne kutije. Baš iz razloga što se u pripremi zelenog čaja ne primjenjuje postupak fermentacije, čime se izbjegava razaranje hlorofila, omogućeno je da se sačuvaju mnogi aktivni principi. Ukoliko bi se primijenio drastičniji tehnološki postupak pripreme, dobio bi se poznat ruski čaj. Zeleni čaj je jedini čaj kod čije proizvodnje nije dopuštena fermentacija.
Osnovno dejstvo zelenog čaja, usljed prisustva velike koncentracije kofeina, jeste povećanje budnosti i stimulacija kongitivnih radnji. Većina energetskih pića upravo sadrži kombinacije kofeina i šećera, odnosno stimulator i gorivo koji omogućavaju povećanu budnost. Antioksidansi u zelenom čaju su nekoliko desetina puta efikasniji od vitamina C i E, koji važe za dobre antioksidanse. Antioksidansi se bore protiv slobodnih radikala i time pomažu u borbi protiv starenja. Stoga se ekstrakt zelenog čaja često nalazi i u kozmetičkim preparatima.
Zeleni čaj je jako bogat i mineralima, od kojih su u najvećoj mjeri prisutni hrom, magnezijum, cink i selen. Na osnovu mnogih naučnih istraživanja koja su sprovođena širom svijeta, dokazano je da osobe koje piju 2-3 šoljice zelenog ili crnog čaja dnevno imaju za 21 procenat smanjen rizik da dožive moždani udar. Dokazano je i njegovo pozitivno dejstvo na KVS sistem. Povoljno utiče i na imunološki sistem, te se savjetuje u ovim zimskim danima njegova upotreba kako bi se odbrambena sposobnost organizma podigla na veći nivo. Takođe, sprečava nastanak i širenje malignih ćelija (ćelija raka). Stope razvoja kancerogenih oboljenja su manje u Japanu i drugim zemljama Dalekog istoka gdje ljudi redovno konzumiraju zeleni čaj. Tačan mehanizam dejstva nije poznat, ali istraživači vjeruju da zeleni čaj doprinosi uništavanju kancerogenih ćelija i sprečava njihov razvoj. Studije pokazuju da ekstrakt zelenog čaja stimuliše metabolizam i pomaže pri sagorijevanju masti. Neke studije ukazuju na djelotvornost kombinacije zelenog čaja i kofeina u smanjenju i održavanju tjelesne mase, kod predgojaznih i umjereno gojaznih osoba. Zeleni čaj je jedna od najčešćih preporuka u procesu detoksikacije i otklanjanja celulita. Zeleni čaj dezinfikuje usnu duplju, jer ima dokazano antivirusno dejstvo (herpes simplex, polne bradavice…) i antibakterijsko dejstvo, te se ujedno koristi i u tretmanu otklanjanja neprijatnog zadaha iz usta. S obzirom na prisustvo značajne koncentracije fluora, zeleni čaj je dobro sredstvo u borbi protiv zubnog kamenca.
Zahvaljujući prisustvu teofilina, zeleni čaj djeluje spazmolitički na bronhije (opušta ih), te je našao značajnu primjenu u terapiji astme i bronhitisa.
Priprema čaja
Za zeleni čaj, kako kažu poznavaoci, najbolje je koristiti posude od porcelana i keramike. Kod pripreme zelenog čaja važi da je voda duša čaja. To znači da treba koristiti samo meku vodu (sa malo hlora i kamenca). Voda u pripremi čaja ne smije biti ni prevruća, ni prehladna. Kada se u njoj, prije ključanja, pojave mjehurići (Kinezi ih zovu „riblje oči“), skida se sa vatre i prelije preko listića na dnu staklene šolje. Staklo je važno zbog uživanja u boji tečnosti. Nekoliko minuta čeka se „buđenje“ čaja. Ako je voda bila prehladna, čaj se neće „probuditi“, ako je bila prevruća, čaj je „mrtav“.
Zeleni čaj, kakav se pije u Kini i Japanu, sastoji se samo od vruće vode i zelenih listova, bez dodataka cvjetova, eteričnih ulja, sladila, limuna, narandžine kore i ruma. Obično se uzima u dozama od 300-400 miligrama polifenola (aktivne supstance u zelenom čaju) dnevno. Jedna šolja čaja sadrži od 50 do 100 miligrama polifenola. Dakle, savjetuju se 3-4 šolje ovog napitka na dan. Zeleni čaj može da značajno smanji apsorpciju gvožđa, pa se ne preporučuje njegova upotreba kod anemije. U slučaju povećanog unosa koka-kole, guarane, kafe i energetskih pića, koja uglavnom sadrže ove stimulatore, postoji mogućnost pretjeranog stimulisanja organizma pri čemu mogu da se jave simptomi kao što su ubrzan rad srca, povećanje krvnog pritiska, pojačano izlučivanje tečnosti, nesanica i gubitak apetita. Zeleni čaj se ne preporučuje u slučaju alergije na kofein, kod nesanice, kao i kod epilepsije. Postoji li ljepši način od spajanja finog i korisnog? Zato je moj izbor uvijek dobar razgovor, druženje uz nezaobilaznu šoljicu zelenog čaja aromatizovanu jasminom. Probajte i vi!
Dodajte komentar