Sredinom maja 2009. godine Američki centri za nadzor i sprečavanje bolesti (CDC, engl. Centers for Disease Control and Prevention) zabilježili su pojavu novog A(H1N1) virusa influence, koji do tada nije bio zabilježen kao karakterističan za obolijevanje ljudi. Ovaj se virus brzo proširio po svijetu te je nakon tri mjeseca zabilježen veliki broj oboljelih, uz smrtne slučajeve i kod osoba koje do tada nisu smatrane visokorizičnim za aktiviranje bolesti i razvoj teških komplikacija. Zbog visokog pandemijskog potenci¬jala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je, nakon 41-e godine, novu pandemiju influence, prvu u 21. vijeku. Veliki dio bolesnika dolazi da traži ljekarsku pomoć iz drugog razloga, a boravkom u zdravstvenoj ustanovi zbog pregleda, dijagnostičkih ili terapijskih poduhvata biva izložen virusu influence kojeg u okolinu šire drugi bolesnici, ali i zaraženi zdravstveni radnici i drugo bolničko osoblje. Kako tokom epidemije influence zdravstveni radnici mogu prenositi virus na druge osobe, svoje ukućane i/ili bolesnike sa kojima dolaze u kontakt, dio odgovornosti za širenje influence u zdravstvenim ustanovama leži i na zdravstvenim radnicima koji svoj udio u širenju epidemije mogu spriječiti i vakcinisanjem. Kako dobro¬voljnim vakcinisanjem nijesu postignute zadovoljavajuće stope vakcinacije zdravstvenih radnika, u svijetu se uvodi obavezno vakcinisanje protiv influence, poput onoga za druge zarazne bolesti. Visoke stope vakcinisanosti zdravstvenog osoblja protiv inluence posredno pružaju zaštitu i onim bolesnicima koji iz bilo kojeg razloga nisu vakcinisani, a ujedno smanjuje stopu bolovanja i izostanak bolničkog osoblja sa posla tokom vrlo osjetljivog razdoblja epidemije sezonske influence. Kako bi se spriječilo širenje influence u zdravstvenim ustanovama, potrebno je postići vakcinisanost zdravstvenih radnika veću od 80%. Pojava pandemije iz 2009. god. dovela je do porasta broja vakcinisanja. Za postizanje veće stope vakcinisanosti potrebno je sprovoditi javne kampanje te donijeti jasne stručne preporuke nadležnih javnozdravstvenih institucija o potrebi vakcinisanja. Odbijanje zdravstvenih radnika da se vakcinišu stvara nepovjerenje lokalnog stanovništva u zdravstveni sistem, a daje i loš primjer javnosti. Budu li zdravstveni radnici i ubuduće odbijali i izbjegavali vakcinisanje, ne moramo se čuditi ako javnost izgubi povjerenje u vakcinisanje kao djelotvornu mjeru sprečavanja infektivnih bolesti.
Vakcinisanje je najbolji način sprečavanja zaraze virusom influence, kao i razvoja bolesti i njenih komp¬likacija. Do prošle pandemje vakcinisanje protiv influence bilo je indikovano samo osobama sa povećanim rizikom od komplikacija kao i osobama iz bliske familije i onima koje se za njih brinu, kao i zdravstvenim radnicima. Nakon toga vakcinisanje se preporučuje svim osobama starijim od 6 mjeseci, ako ne postoje kontraindikacije za vakcinaciju.
DJELOTVORNOST I SIGURNOST VAKCINE PROTIV INFLUENCE
Influenca je i česta bolnička infekcija. Učestalost bolničkih epidemija i sporadičnih slučajeva povezanih sa zdravstvenom zaštitom znatno je veća u sredinama sa nižom stopom vakcini-sanog bolničkog osoblja. Vakcinisanjem zdravstvenog osoblja i ukućana može se smanjiti prenos infekcije na bolesnike koji boluju od hroničnih bolesti koje nose visok rizik od razvoja komplikacija i smrtnih slučajeva povezanih sa influencom.
Za vakcinisanje protiv influence koristi se trovalentna inaktivirana vakcina (TIV, engl. Trivalent Inactivated Influenza Vaccine) i živa atenuirana (LAIV, engl. Live Attenuated Influenza Vaccine). Obije vakcine sadrže sva tri soja virusa antigeno istovrsna sojevima preporučenim za tu sezonu: jedan virus influence A(H3N2), jedan virus influence A(H1N1) i jedan virus influence B. Sve danas dostupne vakcine smatraju se djelotvornim jer sprečavaju pojavu bolesti kod vakcinisanih osoba.
Djelotvornost, pored ostalog, zavisi i od životne dobi (osobe starije od 65 godina života imaju slabiji imunosni odgovor), od imunokompetentnosti vakcinisane osobe, stepena srodnosti cirkulirajućeg virusa i onog upotrijebljenog za pripremu vakcine, kao i drugih činilaca. Zaštita protiv virusa koji su antigeno slični onima sadržanim u vakcini traje najmanje 6-8 mjeseci, dok je duže trajanje individualno i zavisi od mnogih činilaca (10). Kada su cirkulišući i vakcinalni soj antigeno slični, TIV sprečava pojavu influence kod 70-90% vakcinisanih prethodno zdravih odraslih osoba. Ono rezultira i smanjenjem stope bolovanja, manjim korišćenjem zdravstvene službe, manjom potrošnjom antibiotika, kao i manjom stopom komplikacija, hospitalizacija i smrtnih slučajeva povezanih sa inluencom.
VAKCINISANJE ZDRAVSTVENIH RADNIKA PROTIV INFLUENCE
Potvrđeno je da visoka stopa zdravstvenog osoblja vakcinisanog protiv influence posredno pruža zaštitu i onim bolesnicima koji iz bilo kojeg razloga nijesu vakcinisani, a ujedno smanjuje stopu bolovanja i izostanak bolničkog osoblja sa posla tokom vrlo osjetljivog razdoblja epidemije kada su zahtjevi za zdravstvenom zaštitom povećani na svim radnim mjestima. Kako bi se spriječilo širenje influence u zdravstvenim ustanovama, potrebno je postići stepen vakcinacije zdravstvenih radnika veći od 80%. Iako postoje brojni dokazi o djelotvornosti i sigurnosti vakcine protiv influence, stepen vakcinacije stanovništva u svijetu još uvijek je vrlo mali. Kako bi se smanjio broj oboljelih radnika i stopa bolovanja tokom epidemije influence, i zdravstvene ustanove trebalo bi da podstiču vakcinisanje među svojim zaposlenima, što treba obaviti tokom oktobra i novembra svake godine. Iz sveg kazanog očigledno je da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se što veći broj zdravstvenih radnika svake godine imunizovao protiv inluence.
Add comment