Vakcina protiv malarije zapravo postoji, ali ona je daleko od pouzdanog sredstva: već dugo postoji preparat koji djeluje u otprilike trećini slučajeva, ove godine je pušteno u promet vakcina R21/Matrix-M za koju autori vjeruju kako bi mogla biti djelotvorna u 75% slučajeva, piše u tekstu Deutsche Wellea?
Osnivač kompanije BioNTech, Ogur Sahin, koji je zaslužan za prvu vakcinu protiv covida-19, vjeruje da – može bolje. Kako je nedavno objavio u Frankfurtu, oni će se sad baviti vakcinom protiv malarije i već krajem sljedeće godine se planira početak kliničkog ispitivanja. I u ovom slučaju se pouzdaju u tehnologiju mRNA, genetskog “kurira” (messenger) ribonukleinskoj kiselini kojom je i nastala vakcina ove kompanije protiv korone.
Zadatak ribonukleinske kiseline (RNK, ili “acid” u RNA) jeste na osnovu informacija iz našeg genskog materijala, “dvostruke spirale” deoksiribonukleinske kiseline (DNK) da stvara molekule bjelančevina. To čini u “fabrici” ćelija, ribosomima.
Vakcinacijom se dostavlja vještački stvoreni RNK da ribosomima da proizvede antitijela koja će djelovati protiv uzročnika koji je neprijatelj – na primjer bodljikava bjelančevina virusa korone. Lijek onda zapravo stvara naše tijelo jer se naš imunološki sistem bori protiv nametnika. Najveća tajna jeste naći zajednički naziv tog “neprijatelja” protiv kojeg se treba boriti, kao što je u ovom slučaju bio taj “spike protein”.
Najveći problem otkrića lijeka protiv karcinoma ovom novom tehnologijom je zapravo što karcinom nije rezultat nekog stranog tijela – to su “podivljale” vlastite ćelije našeg organizma. Još se pokušava otkriti svojstvo koje je posebnost samo ćelija raka, ali ne i naših zdravih ćelija i na koje bi se onda mogao usmjeriti naš prirodni sistem obrane metodom mRNK. I kod drugih istraživanja, kao što je malarija, ima problema koji još nijesu riješeni.
Uobičajeno je da se vakcinisanjem u naše tijelo unose oslabljeni živi ili mrtvi uzročnici bolesti kako bi tijelo “naučilo” da se bori protiv njega. Kod mRNA se to ne čini, nego se sve zapravo stvara u našim ćelijama. To zapravo olakšava stvaranje vakcina i njeno prilagođavanje na druge uzročnike jer se pritom moraju prilagoditi samo određene platforme vakcina, dakle u već prokušanom postupku.
Zapravo ova ideja nije nova: već 1961. su biolozi Sydney Brenner, Francois Jakob i Matthew Meselson otkrili da RNA prenosi nasljedne informacije koje mogu poslužiti za sintezu proteina u našim ćelijama. To je bila teorija, u tome je uspio tek virusolog Robert Malone 1989. godine.
Prvi pokušaji stvaranja vakcina tom tehnologijom su bili 1993. i 1994., ali tek na miševima. Tražila se vakcina protiv Semikli-Wald virusa koji je lokalizovan tek 1942. u Ugandi i koji napada samo glodare. No već od početka se razmišljalo o mogućoj koristi za zdravlje ljudi, a posebno u borbi protiv raka. Prva klinička ispitivanja s mRNA preparatima su bila 2002. i 2003. i bila su usmjerena protiv ćelija karcinoma. To je zapravo ostalo glavno područje istraživanja ove tehnologij, prenosi Danas.hr.
Dodajte komentar