U Crnoj Gori do sada je rađeno na podizanju nivoa svijesti o značaju transplantacione medicine i donacije organa, kao i transplantacije organa od kadaveričnog donora. Ipak, jedino objektivno mjerilo koliko su te aktivnosti bile adekvatne, kazala je prof. dr Vesna Miranović, jeste podatak da smo za šest godina imali samo jednog kadaveričnog donora.
– To je alarm za uzbunu koji govori da se na podizanju svijesti mora raditi kontinuirano i sistematično, uz korištenje iskustava onih kojih su u tome uspješni. Podizanje svijesti je najteži dio posla, zato što je potrebno da u teškom trenutku doprete do nekog ko gubi bliskog srodnika i ukažete mu na značaj doniranja organa. Na ovu ciljnu grupu se ne djeluje u opisanom trenutku, već mnogo prije, tako da svijest bude zrela – istakla je prof. Miranović.
Iako se u Kliničkom centru Crne Gore dijagnostika moždane smrti radi od 2012. godine, kada je usvojen Pravilnik o moždanoj smrti i kada su definisani kriterijumi za njeno dokazivanje prema kojima, nakon dokazivanja moždane smrti, najuža porodica preminulog treba da da saglasnost za uzimanje djelova tijela, odnosno organa u svrhe donacije stopa odbijanja je i dalje visoka.
– Potrebno je donaciji organa dati i humanu dimenziju, gdje bi se na konkretnim primjerima ljudi koji su dobili organe i nastavili da kvalitetno žive, ubijedili građane da se radi o efikasnom i očiglednom načinu za produženje i poboljšanje kvaliteta života ljudi koji su dobili organ – naglasila je prof. Miranović.
Stoga će zaštitna lica kampanje koja je u pripremi, biti upravo hrabri pojedinci koji su dali organ nekome ko nije član njihove porodice, ali i oni koji su organe dobili i nastavili da žive život dostojan čovjeka.
Na listi čekanja za transplantaciju bubrega, zavisno od trenutka nalazi se obično do 30 pacijenata, za transplantaciju jetre do 10, na listi čekanja za transplantaciju srca dva pacijenta.
Add comment