Za dobro zdravlje: Uporan rad, dva sata maštanja, dva sata ljubljenja

[heading]Poznati i zdravlje: Tiho Vujović, umjetnik[/heading]

Jedan od stanovnika Doline bogova, slikar Tiho Vujović, dobro je poznat u svijetu umjetnosti. Pored slikarstva, bavi se dramskom umjetnošću, književnošću, a njegovi stavovi o životu i umjetnosti aktuelni su zbog teorije o energetskom djelovanju i uticaju sfera nevidljivog na čovjekov život. Bilo da ih prenosi svojim slikarskim djelima, bilo da to vrši kroz rad sa studentima, kroz svoje emisije sa medija informisanja, oni su uvijek osobeni i odražavaju karakter tvorca jednog posebnog svijeta – Tiholenda.

Na koji način kreativni rad, kakvo je slikarstvo, utiče na psihu i opšte stanje osobe? Koliko ono zahtijeva preda­nosti?

Slikarstvo samo po sebi podrazumijeva kreativnost, a kreativni rad pobuđuje korišćenje desne strane mozga koji je zadužen za izmišljanje novog, tako da je iskoristivost našeg poten­cijala veća. Moj način slikanja zahtijeva potpunu predanost, ili da prevedem da bude jasnije, ja počinjem da slikam u 7 ujutro i završavam u 11 uveče, i tako cijelu godinu – da bih napravio jednu do četiri slike. To je iz razloga što je moja tehnika slikanja zahtjevna i ja na svakoj slici imam par miliona poteza, kako bi na kraju to što slikam bilo ubjedljivo i omogućilo Vam pristup priči koju pričam na slikama.

Pored slikarstva, bavite i književnošću, ali to nije jedino što zaokuplja Vašu pažnju. Kako biste opisali ulogu umjetnosti u svom životu?

Nikada nijesam htio da budem umjetnik, pa čak ni onda kada sam završio likovnu akademiju kao najbolji student gener­acije. Ono što stvaram nevjerovatno utiče na ljude i ja jednostavno nijesam imao izbora sem da se potpuno posvetim stvaranju ili bolje reći prenošenju poruka, jer sebe više doživljavam kao nekog poštara ili prenosioca poruka kome neko ili nešto stalno tovari novi prtljag koji treba razdijeliti onima kojima je namijenjeno. Čist primjer za to je moja knjiga MARLEN koja je originalna prepiska između mene i jedne žene iz Beča koja je našla moje slike na internetu, vidjela u njima neki svoj skriveni kod i onda mi pisala. Poslije njenog trećeg pisma ja sam znao da će to biti knjiga, ali ne da bih ja bio pisac već knjiga koja je poruka o odnosima između muškaraca i žena kako je i psiholozi preporučuju svojim klijentima. MARLEN je samo za godinu imala tri izdanja i bila najprodavanija knjiga na Trećem međunarodnom sajmu knjige u Podgorici 2008.

Ljudi Vaše slike doživljavaju kao sredstvo iscjeljenja. Možete li da nam objasnite tu pojavu?

Dva pariska psihologa, a i mnogi ovdje, prave eksperi­ment sa mojim slikama jer tvrde da moje slike utiču na ljude tako da oni u njihovoj blizini ozdravljuju i postaju manje nervozni, što dalje utiče i na blagostanje u porodici. Oni to objašnjavaju tako što moje slike zrače određene elektromagnetne talase koje pozitivno utiču na ljude i nije važno da li je moja slika original, ili je štampana na platno, ili je serigrafija (štampa na papiru). Za sve ovo imamo puno primjera, a ja pojma nemam kako se to dešava.

U svojoj 27-oj godini Tiho je upisao Likovnu akademiju i završio je kao najbolji student generacije. Prije toga studirao je Građevinski fakultet i stigao do treće godine, a onda osnovao organizaciju Art-kok u okviru koje je imao pozorište, 4 muzička benda i plesne grupe. Osnovao je i Radio Cetinje, gdje je nekoliko godina bio aktivan. Po završetku studija proveo je 5 godina na stručnom usavršavanju u Italiji i pola godine u Parizu. Do sada je imao 11 samostalnih izložbi, postav­ljenih od Cetinja do Pariza. Nezvanično je i Ginisov rekorder po broju posjetilaca na otvaranju izložbe -1998. godine, u Podgorici, po procjeni Montena faxa, na otvaranju izložbe njegovih slika bilo je prisutno 8.500 ljudi. U Parizu je predavao na Fakultetu za likovne kritičare i istoričare umjetnosti. Napisao je knjigu MARLEN i scenario za film „Goli u duši” koji će i reži­rati.

Tihove slike zrače pozitivnom energijom, a uticaj glatkih figura i prijatnih boja blagotvorno utiče na posmatrača.

Imate li umjetničkog uzora?

Apsolutno nemam nikakvih uzora jer svoje slike dobijam u mašti kao vizije i ja ih vidim potpuno završene prije nego što povučem prvi potez bojom. Onda nastaje mukotrpan i vremenski dug rad kako biste i Vi mogli vidjeti te slike koje mi se formiraju u onom dijelu mozga koji služi za imaginaciju.